|
Tišinu prohladnog jutra narušio je zvuk motornog vozila koje se izdaleka približavalo. Kroz glavu mi prostruji kako se motorno vozilo nikako ne uklapa u ovu predivnu prirodu. Probijajući se kroz gusto granje na kojem već odavno nema lišća, primijetio sam kućicu ispred sebe. Vozila koja sam prije čuo u daljini zaustavila su se tik do kuće, a vojnici vješto poiskakali iz kamiona zapanjujućom brzinom i jednako tako hitro "uletjeli" u kuću. Nakon nekoliko minuta s rukama na leđima izvode jednog, drugog, trećeg... teroristu i odlaze s njim dalje od kuće gdje započinju ispitivanje... To je tek dio pokazne vježbe koju su pripadnici zamjenske satnije za mirovne operacije 2. gbr pokazali visokim vojnim dužnosnicima, među kojima su bili zapovjednik 1. korpusa brigadni general Josip Stojković i načelnik stožera u zapovjedništvu HKoV-a brigadni general Dragutin Repinc.
Rutinskom kontrolom umalo do eskalacije sukoba
|
|
|
Na lokalnoj cesti postavljena je kontrolna postaja kako bi se nadzirala vozila koja njome prometuju, a zbog mogućnosti da u nekom od njih bude sakriveno i oružje. Kontrolnoj točki prilazi civilno vozilo. Radi se o rutinskom poslu jer tom cestom dnevno prođe nekoliko desetaka automobila. Iako su zadaća i postupci postali već uobičajeni, svakom slučaju se pristupa jednakom pozornošću. Nakon pregleda vozača, ima li kod sebe oružja, pregledava se i njegov suvozač, a potom automobil. Sve što promatrača zanima u vezi s autom pokazuje mu vozač. U jednom trenutku u pretincu ispred suvozačevog mjesta nađeno je oružje. Glasan uzvik promatrača da je pronašao oružje bio je znak ostalim vojnicima na promatračnici da dođu na rampu i okruže vozilo. Nakon što je zapovjednik motrilačke postaje izvješten o incidentu, mjestu događaja približavala se ljutita skupina ljudi koja je prosvjedovala protiv uhićenja njihovih kolega. Osoba zadužena za pregovore u takvim slučajevima diplomatski je uspjela uvjeriti skupinu i oni se povlače. No, samo za kratko. Vratili su se još brojniji i još ljući nastojeći na silu ući u prostor motrilačke postaje. Žurno je pozvan interventni vod koji je jedva uspio smiriti skupinu koja se uz glasne i konkretne prijetnje konačno povukla.
Bio je to drugi scenarij koji smo vidjeli na pokaznoj vježbi, ali vrlo realan i moguć u stvarnoj situaciji da nas uopće nije začudio ozbiljan pristup i profesionalno postupanje svih pripadnika. Jasno je svakome od njih da jedan krivi i nepromišljeni potez u tako napetoj situaciji može dovesti do ugrožavanja njihovih života.
Napad na postaju
Još slikovitiji pristup zadaćama bio je tijekom zadnjeg dijela kojeg su nam pripadnici zamjenske satnije prikazali, a odnosio se na napad pobunjenika na motrilačku postaju.
Vojnik na kontrolnom tornju primijetio je da naoružani civili prilaze motrilačkoj postaji i obavijestio zapovjednika. Netom što su zauzeli svoja mjesta započela je žestoka paljba po vojnicima na koju su oni odgovorili istom mjerom. Nakon višeminutne razmjene paljbe većina pobunjenika se povukla, a manji broj njih spriječen je u bijegu te se predao. Uslijedili su precizni postupci prilaženja i ispitivanja zarobljenika te pregled zarobljenog naoružanja.
Satnija je na poligonu Korana provela dva tjedna. Tu se pripremala za spomenutu završnu vježbu borbenog i mirovnog dijela obuke, a cjelokupna obuka pripadnika satnije trajala je šest mjeseci. Brigada već ima satniju koja je osposobljena za odlazak u mirovne misije, a pripadnici ove, zamjenske satnije, mijenjali bi je u mogućoj misiji ili bi se, u slučaju potrebe, ljudima popunjavala temeljna satnija.
Što reći na kraju nego s neskrivenim oduševljenjem pohvaliti sve pripadnike satnije koji su zadaći pristupili s najvećom mogućom ozbiljnošću i sve postupke proveli na najvišoj razini, te ustvrditi da gotovo nema razlike između njih i pripadnika temeljne satnije.
|
