Koliko dugo ste u NATO-u?
S NATO-om sam počeo raditi još 1980. godine. Služio sam u sjevernoj Norveškoj i radio u sustavu nadziranja, koji je bio u NATO-ovom lancu zračnog nadzora, koji se prostirao od Norveške do Turske. Biti u NATO-u tada značilo je raditi u planiranju obrane koje se obnavljalo gotovo svake godine, ovisno o razvoju tehnologije i onome što smo mogli saznati o drugoj strani, Varšavskom paktu. S padom Berlinskog zida sve se promijenilo: osnovano je Partnerstvo za mir, Vijeće NATO-a i Rusije... To je dovelo do toga da danas imamo zajednički mirovni jezik s onim zemljama na koje smo nekad gledali kao na potencijalne protivnike i neprijatelje. NATO se kao tijelo prebacio s planiranja obrane na otvaranje dijaloga i suradnje, te mogućnosti zajedničkog djelovanja s partnerima.

Čine li vas te promjene osobno i profesionalno zadovoljnim?
Da, vrlo. Na primjer, prije sam imao privilegiju raditi u norveškoj misiji pri stožeru NATO-a, te sam u sklopu toga radio s Rusima, Ukrajincima i ostalnim partnerima, i s njima raspravljao o različitim načinima suradnje. To je vrlo zanimljivo. Zapravo, fantastično.

Obavještajno djelovanje je prije svega stvar nacija

Sadašnju funkciju obnašate od rujna ove godine. Možete li ju opisati kao i svoj odjel u cjelini?
U J-2 bivšeg SHAPE-a, njegovom sigurnosnom i obavještajnom odjelu, prije je postojao načelnik odjela, general s dvije zvjezdice, i njegov zamjenik, general s jednom zvjezdicom. U današnjoj strukturi umjesto SHAPE-a postoje ACO (Savezničko zapovjedništvo operacija) i ACT (Savezničko zapovjedništvo preobrazbe). Na čelu ACO-a je zamjenik načelnika stožera za operacije. Pod njim su četiri operativna odjela. Inače, postoji samo jedan čovjek s generalskim činom koji je na čelu odjela, ali u mom postoji obavještajni odsjek kojem sam ja na čelu. Službeno nisam zamjenik načelnika J-2, ali funkcioniram i tako u njegovoj odsutnosti. Opis mog posla kaže da sam ja veza između nacionalnih vojno-obavještajnih službi i stožera ACO-a, a pokušavamo dobiti relevantne informacije od država koje distribuiramo operativnim substrukturama ACO-a, a to su JFC-i (zapovjedništva združenih snaga). Postoje tri JFC-a, u Napulju, Lisabonu i Brunssumu. Tako, na primjer, zapovjedništvo združenih snaga Brunssum vodi operacije u Afganistanu. Moram JFC-ima osigurati obavještajne podatke koji su im potrebni za rad na terenu. Ako postoje neki problemi, s terena se šalju upiti u ACO, u J-2. Mi te upite šaljemo nacionalnim strukturama. Imamo nekoliko sastanaka s nacionalnim predstavnicima godišnje, ali isto tako i dnevnu komunikaciju. Ja sam novi čovjek na ovoj poziciji, ali i organizacijska struktura je nova, pa će biti potrebno nešto vremena dok ne vidimo kako će sve funkcionirati. Jer obavještajno djelovanje je prije svega stvar nacija. Nadamo se da će s nama dijeliti sve ono što je važno da bi se spasili životi na terenu, to je bit svega.

Kako funkcionira rad s više nacija?

Koliko se opće stanje u NATO-ovom obavještajnom sustavu promijenilo s obzirom na sve veću prijetnju terorizma?
Prijetnje nisu upravljene samo prema jednoj zemlji, nego prema svima. NATO kao organizacija ima nove poglede na politiku zajedničkog djelovanja, okrenula se prema svojim članicama i svima ostalima i rekla - trebamo sve što imate kako bismo se borili protiv terorizma zajedno. Ništa ne možete učiniti sami, nitko nema takvu snagu. Fokusirani smo na podjelu svih informacija koje su relevantne svim nacijama u borbi protiv terorizma. Jučer je pogodio Madrid, sutra može moju zemlju, ne znate gdje će opet udariti.

Uvid u obavještajne procedure

Nedavno su u NATO ušle i neke zemlje u tranzicijskom smislu slične Hrvatskoj. Koliko je to utjecalo na njihove obavještajne sustave?
Da budem iskren na ovom sam poslu tek dva mjeseca i morat ću više saznati o tome kako su sve NATO zemlje u tom smislu organizirane. Generalno, mislim da način na koji ste obavještajno organizirani nije bitan, bitan je proizvod. Kako ste organizirani ovisi o nacionalnom zakonodavstvu, nadzoru parlamenta, vlade... Vidjeli smo kako to funkcionira u Hrvatskoj. U njoj, u usporedbi s ostalima u regiji, ili Amerikancima, ili Belgijancima, nećete naći mnogo razlika. One se uglavnom očitavaju u nacionalnim potrebama i zakonodavstvu. Iz kuta NATO-a, bitan je proizvod, output. Morate imati na umu i da su sve nacionalne obavještajne službe primarno uspostavljene kako bi služile državnim potrebama.

Koji su ciljevi PfP radionice kojoj upravo nazočite?
Ovo je treći put da organiziramo ovakvu radionicu. Ovo je prigoda da se raspravlja sa članicama PfP-a, kao i aspirantima na članstvo, tako da dobiju uvid u obavještajne procedure NATO-a. Dakle, teme se ne odnose samo na obavještajnu, nego i na šire komponente. Pokrivaju NATO-ovu strategijsku viziju, transformaciju, nove izazove, zapovjednu strukturu, te planove o reformama obavještajnog sustava. Polaznici bi trebali dobiti bolje razumijevanje novog NATO-a i postupaka u zajedničkom radu obavještajnih sustava.

Jeste li upoznani s djelovanjem hrvatskih vojnika u Afganistanu?
Po onome što sam čuo, izgleda da je hrvatska komponenta dobro integrirana u ISAF i uvelike ga podupire. To je podrška kakvu tražimo. Tamo je jedinica koja je mala brojem, ali veća učincima. Nije stvar samo u obavještajnoj, nego i u drugim komponentama.

Za kraj možete li nam iznijeti dojmove koje ste stekli?
Prvi put sam u Hrvatskoj. Na osnovi onoga što sam vidio ovih dana, vaši časnici jako dobro vladaju engleskim jezikom. Imaju mnogo borbenog iskustva i iskustva u komunikacijama s drugim nacijama. To je vrlo uporabljivo kada radite ovako naporno kako biste ispunili točke MAP-a i spremili se za članstvo. Engleski je operativni jezik u NATO-u. U integracijskim postupcima sa članicama koje su nam nedavno pristupile vidjeli smo da je potrebno mnogo vremena kako bi pripadnici oružanih snaga ovladali njime ukoliko ga nemaju u svom "normalnom" školovanju. Ukoliko vladate engleskim možete čitati sve NATO-ove materijale, surađivati i razgovarati s ostalima... Također, bih želio spomenuti da bi nacionalna zakonodavstva trebala dopustiti da se NATO klasificirani dokumenti distribuiraju sve do taktičke razine (terena) na originalnom jeziku, jer imamo iskustva da neke zemlje te dokumente prevode prije nego što mogu biti uporabljeni. To, mislim, samo usporava djelovanje na terenu. Ne znam je li to problem u Hrvatskoj, ali to je nešto o čemu treba misliti. Želim vam sve najbolje, doista uživam u onome što vidim. Nastavite podržavati NATO kao i do sada, možda još i više. Mi ćemo biti više nego sretni.