|
Pedesetak kilometara sjeverozapadno od Islamabada leži Taxila, jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u cijeloj Aziji. Smješten uz Put svile koji je povezivao Kinu sa Zapadom, grad se razvijao ekonomski i kulturno. Budistički hramovi podizani su od V. st. pr. Krista u Taxila dolini, koja je s vremenom pretvorena u religiozno središte i odredište hodočasnika iz središnje Azije i Kine. Središte filozofije, umjetnosti, religije i kulture velike Ghandara civilizacije, u antičko doba bio je središte znanstvene nadmoći s Julijanskim sveučilištem, a u moderno doba prerasto je u Sveučilište inženjeringa i tehnologije.
Tvornica tenkova
Danas je to distrikt s tri grada i središte namjenske industrije. Kažu da su tu u novije doba osmislili i napravili novi tenk. Pred ulazima u tvornicu možete vidjeti samo stari T-34 i nešto nalik na M-84. Kada prošvrljate Internetom i pokušate naći nešto o pakistanskom tenku, prvo ćete naići na bezbroj šala s pitanjem znate li kako zaustaviti pakistanski tenk. Odgovor je uvijek isti. Tako da zaustavite čovjeka koji ga gura. Zbilja je malo drukčija. Ukrajinci su nakon ugovora potpisanog s Pakistanom o dopremi 320 T-84/T-80UD dospjeli na deseto mjesto svjetske tablice izvoznika. Ugovor je uključivao tehničko servisiranje, obuku i središta za održavanje u Pakistanu. Pomogli su i pokretanje proizvodnje MBT-2000, koji će tvornica "Malyshev" opskrbljivati motorima i prenosnim mehanizmima. Znači, nije na guranje i prave ga tu negdje...
Posjet muzeju i predavanje o Sidharti
|

|
| Predmeti koje je vjerojatno koristio i Aleksandar Veliki |
Kada platite ulaznicu za muzej, koja je točno dvadeset puta skuplja nego za domaće posjetitelje, odmah iza ugla dočekat će vas Buda na sve moguće načine. Neki vladari u povijesti očito nisu voljeli takvu vrstu umjetnosti i tu religiju, pa su glave na nekim kipovima na isti način otkinute. Vodič će vam na početku, kombinacijom urdua i engleskog, dopunjujući objašnjenja mlataranjem rukama i nogama i slikovitim bekeljenjem i namigivanjem, ispričati sve što zna o Sidharthi od 563. pr. Krista naovamo, o njegovoj lijepoj Yashodhari, o tome kako je Sidhartha na jednom svom putovanju sreo starog čovjeka koji se plašio smrti, bolesnog čovjeka koji je patio od svih mogućih bolesti i mrtvog čovjeka, koji ga je kompletno dokusurio. Pa je u 29. otišao od kuće, ostavio ženu i dijete i počeo tražiti apsolutnu istinu. Ne znam, ja sam sjedio u uredu s Gogijem W. koji je bio i star, i bolestan, i polumrtav, i uz to sve i ružan, pa nisam bježao ni s posla, a kamoli od kuće. I Sidhartha je 528. prije Krista u jednoj noći punog mjeseca dosegao prosvjećenje i postao Buda u svojoj 35. godini.
Onda su tu posude, nakit, toaletni pribor, kirurški instrumenti, igračke iz tog vremena. Pošto je u ove krajeve navraćao i Aleksandar Veliki, naći ćete i predmete kojima se on koristio. Na pločici pored jedne od tih sprava piše Water condenser. Mislim da je Aleksandar u toj spravi ipak pravio rakiju i vino, a ne kondenzirao vodu. Uostalom, svašta je o tom velikom vojskovođi napisano, čak da je volio i najbliže suradnike više nego je uobičajeno, ali da je baš pio kondenziranu vodu, ne vjerujem. Osim ako njome nije dopunjavao akumulatore za daleka putovanja do zapadnih granica Indije.
Kad smo se naš frend Anser i ja pojavili u stanu i rekli Lovriću gdje smo bili, čovjek nas je gledao zgranuto. Čuj, muzej! A nismo išli sa školom. Marija je zamirisala kuću domaćom Franckovom kavom. Prva žena u Zapovjedništvu UNMOGIP-a u povijesti kuha kavu običnijim observerima. Zbilja je lijepo biti Hrvat u ovoj misiji. Dvoje u zapovjedništvu, treći na vratima. Još samo da u NY odluče, kako svi priželjkujemo, i dobijemo mjesto zamjenika zapovjednika misije, samo ćemo Lovrić i ja promatrati, svi ostali će zapovijedati. A lijepo sam ti govorio: učiti, učiti i samo učiti, moj Lovriću... |