Odlazak na team siteove
Putovanje iz Casablance nastavili smo za Laayoune gdje se nalazi zapovjedništvo misije. U zračnoj luci dočekali su nas naše kolege koje smo došli zamijeniti. Goran i Čobo bili su vrlo zadovoljni kada su nas ugledali u hrvatskim odorama s trobojnicom na ramenima. Nakon srdačnih pozdrava uputili smo se u hotel i zadržali se u razgovoru i prikupljanju novih, nama, važnih informacija. Idući dan otpočeli smo s ulaznim procesom, a Goran i Čobo s izlaznim. Ulazni proces ustvari je kratko brifiranje o svim segmentima rada i dužnostima vojnih promatrača koje nas očekuju. Sastavni dio bilo je i polaganje vozačkog ispita. Polagalo se na ulicama koje baš i nemaju pravila, a pješački prijelazi i ostala signalizacija više je na ulicama radi vizualnog doživljaja nego svrsishodnosti. Naravno, obojica smo bili uspješni i uskoro smo dobili svoje vozačke dozvole.Nakon svih brifiranja i papirologije, primio nas je mađarski general Gyorgy Szaraz, zapovjednik vojnog dijela misije. U kratkom razgovoru, istaknuo je kako je izrazito zadovoljan radom svih dosadašnjih hrvatskih promatrača te nam je poželio sreću i uspjeh u radu. Zadnju večer u Laayouneu prije odlaska na team siteove (TS) (Robert je dobio raspored u Sjeverni sektor na TS Mahbas, a ja u Južni na TS Mijek), proveli smo opskrbljujući se posljednjim sitnicama.

Oliverova "Cesarica" i inicijacija pijeskom
Dolazak na TS Mijek nakon turbulentnog leta Antonovim-24 i MI-8, bio je više nego ugodno iznenađenje. Srdačan doček koji su priredili pripadnici TS-a i zapovjednik bio je uvod u novo poglavlje moje karijere. Slijedio je obilazak prostorija i smještaj u jednokrevetnoj sobi. Iznenadio sam se kada sam vidio da je svima osigurana soba s klimatskim uređajem, radnim stolom, ormarom, radijatorom i naravno krevetom. Po starom običaju na TS-u Mijek se za novopridošlog promatrača organizira party dobrodošlice pa je tako bilo i za mene. Nakon pojedinačnog predstavljanja, na zahtjev novih prijatelja, trebao sam ispričati jednu šalu te otpjevati jednu hrvatsku pjesmu. Bila je to Oliverova "Cesarica". Uslijedila je potom inicijacija s pijeskom, što otprilike znači da sam morao 75 kilograma pijeska iz kampa prebaciti rukama izvan ograde. Nakon tog službenog dijela prijama u ekipu Mijeka (bisera Južnog sektora), s ponosom sam u dnevnom boravku izvjesio hrvatsku zastavu jer sam prvi Hrvat koji je ovdje dobio dužnost. Već sutradan, zbog nedostatka ljudi, čekala me prva pustinjska ophodnja. Prvi dani prolaze nevjerojatno brzo. Temeljita brifiranja i nove zadaće kratili su mi vrijeme. Sve to uz redovite dužnosti vozača, časnika zaduženog za doček helikoptera, časnika za generatore, službujućeg časnika, dovelo je do toga da bi, doista umoran, otišao na spavanje već u 21,00 sat.

Vezu s bojnikom Glavinom održavam preko Interneta i telefona. Kako čujem i on se vrlo brzo i dobro snašao. Prolazi vrijeme pa je stigla i Badnja večer. Kako bi se stvorila obiteljska atmosfera, ekipa sa TS-a Mijek, pripremila je roštilj uz obvezno pjevanje božićnih pjesama. Iako nas je tu večer samo četvero od nas 12 čekalo Božić i ostali su zajedno s nama sudjelovali u slavlju. Torta koju smo sami pripremili, pečenje, po koje pivo i pjesma stvorili su obiteljski ugođaj. Uostalom, sada i jesmo jedna velika obitelj.