broj 21, veljača 2005.
Jurica MILETIĆ
|
Zadnja promjena: 30.7.2010.
|
|
|
 |
|
|
 |
| MILITARIA | ||
| Vojnički činovi | ||
Borci jedne legije bili su svrstani u skupine koje su se borile kao jedinstvene i samostojne postrojbe. U tom novom sustavu, legija je bila podijeljena na 10 kohorti (cohortes), a svaka je kohorta imala šest centurija, odnosno stotinu ljudi (centum = stotina). Na čelu svake centurije bio je centurion (centurio) dok su drugi centurioni iste postrojbe (ako ih je bilo) obavljali administratrivne zadaće, ili kakvu drugu službu. Centurije su se nadalje dijelile na deset contubernija, a svaku je činilo osam vojnika. Vojnici su se nazivali milites (vojnici) ili legionari. Današnje vojske, u skladu sa ženevskim konvencijama, uz vrlo rijetke iznimke u pravilu razlikuju rangove časnika, dočasnika i običnih vojnika. U engleskom jeziku običan se vojnik naziva private. Naziv svoje korijene vuče još iz srednjeg vijeka kad su pojedini feudalci kojima je obveza bila prikupiti određen broj vojnika, u sklopu svojeg feudalnog posjeda novačili private soldiers. Kao vojni rang, privates postoje od XVIII. stoljeća kad je taj rang u svojoj vojsci utemeljio sam Napoleon Bonaparte. U američkoj vojsci najniži su vojni rangovi E-1 (privates ili recruits) i E-2. Dok prvi ne nosi nikakvu oznaku, ovaj potonji do nje automatski dolazi nakon šest mjeseci službe i ona mu povećava plaću, premda u određenom broju slučajeva do tog stupnja može stići i za samo četiri mjeseca službe. U pojedinim razdobljima i u pojedinim rodovima vojske javljaju se i oznake struke ili specijalnosti koje istodobno vrednuju i vojno iskustvo osobe koja tu oznaku nosi i nerijetko ga izjednačava s najnižim dočasničkim činom kao što je corporal (popularno zvan kaplar u hrvatskom jezičnom području) u angloameričkom vojnom sustavu, odnosno Schutze u germanskom. |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene