broj 21, veljača 2005.
NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE
|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
|
|
 |
|
|
 |
| Prvi mađarski Gripen | ||
|
Novi avioni naručeni su kroz tridesetogodišnji ugovor o leasingu, a na temelju tog posla s mađarskim gospodarstvom sklopljen je offset aranžman u vrijednosti od tri stotine milijuna eura koji će se realizirati kroz četrnaestgodišnje razdoblje, odnosno u tijeku je njegova četvrta godina. Trenutačno se u mađarskom ratnom zrakoplovstvu rabi četrnaest borbenih aviona MiG-29 čije se povlačenje iz operativne uporabe očekuje do 2010. godine. Tijekom siječnja prva skupina mađarskih pilota počela je s preobukom za prelazak na novi tip aviona, dok se početak preobuke zrakoplovnotehničkog sastava očekuje tijekom travnja ove godine. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Modernizirani AMX-10P | ||
|
Modernizacijski paket usmjeren je na poboljšanje pouzdanosti, zaštite te elektroničke opremljenosti. Izvest će se promjene na mjenjaču, elementima ovjesa te će se ukloniti pogonski sustav vodenih propulzora za kretanje u vodi. Zamijenit će se i mehanizam stražnjih vrata te pojačati oklop na bokovima i krovu vozila. Bit će instaliran i obrambeni sustav Galix. Kupola Toucan II s dva člana posade ostat će nepromijenjena, top će i dalje biti M693 kalibra 20 mm. Dodat će se novi termalni ciljnik i novi sustav prikaznika i bojišnički informacijski sustav SIT V1. Odjeljak za desant u stražnjem dijelu BVP-a bit će prilagođen uporabi opreme za francuske vojnike budućnosti (program FELIN) koju razvija tvrtka Sagem. Modernizaciju će izvesti tvrtka Giat Industries, koja također provodi istražne studije o budućem gusjeničnom borbenom vozilu. Razvojne studije usmjerene su na razvoj novih tehnologija koje bi trebale osigurati znatan skok u mogućnostima. Spominju se tehnologije kao što su gumene gusjenice za koje u Giatu tvrde kako će opet donijeti prevagu gusjenicama koje su posljednjih godina pokleknule pred navalom naprednih kotačnih rješenja. Razmatra se i uporaba bezposadne kupole koja bi trebala povećati unutarnji prostor. Oklopna zaštita bi trebala biti modularna kako bi se mogla prilagoditi trenutačnim operativnim potrebama. Razmatra se i koncept citadele, odnosno zaštita samo dijelova vozila u kojima su ljudi. U Giatu drže kako koncept citadele donosi 25 do 30% manju masu u odnosu na klasični koncept. M. PETROVIĆ |
||
| Izrael nabavlja nove podmornice klase Dolphin | ||
|
Iako izraelska ratna mornarica dosad nikada nije bila prioritet u opremanju očito je da postoji dobar razlog zbog kojeg je Izrael spreman platiti milijardu i 400 milijuna dolara za dvije podmornice. Razlog leži u činjenici da od deset torpednih cijevi na podmornicama klase Dolphin četiri promjera 650 mm i iz njih se mogu lansirati krstareći projektili dometa 1500 kilometara koji su možda opremljeni nuklearnim bojnim glavama (vidi HV. br. 88). Zbog toga su podmornice klase Dolphin važne za izraelsku sigurnost. Uz tri operativne podmornice ove klase nabava još dvije osigurala bi da izraelska ratna mornarica u svakom trenutku ima barem jednu podmornicu na moru, ili bolje rečeno pod morem. T. JANJIĆ |
||
| Raytheon isporučio prvi AESA radar | ||
|
Dosadašnja testiranja pokazala su kako je APG-79 u odnosu na dosadašnji radar APG-73 pet puta pouzdaniji, ima tri puta veći zahvat, odnosno da s lakoćom može istodobno raditi u oba moda (zrak-zrak i zrak-zemlja). I. SKENDEROVIĆ |
||
| Robozitirano uklanjanje eksplozivnih naprava | ||
Američke postrojbe u Iraku neprestano se sučavaju s cestovnim zasjedama izvedenim pomoću raznih eksplozivnih naprava. Zato je izviđanje i uklanjanje sumnjivih uređaja iznimno važan, ali i vrlo rizičan posao. Za to se sve više rabe razni roboti opremljeni manipilatorom, kamerom i drugim senzorima te često i raznim oružjem za namjerno uništavanje eksplozivnih naprava. Jedan od robota koje američka vojska rabi u Iraku je i Talon tvrtke Foster-Miller. Taj se robot rabi u raznim ulogama, pa i kao borbeni robot u sklopu sustava SWORDS (vidi HV 19). Uloga izvidnika i manipulatora sa sumnjivim napravama jedna je od zadaća za koje se Talon pokazao kao vrlo dobro rješenje. Tako se na najopasnije poslove upućuju daljinski upravljani roboti sposobni operatoru u sigurnosti zaklona pokazati sumnjivi teren, manipulatorom ga pomaknuti ili premjestiti a u slučaju eksplozije strada samo robot dok operater i statak posade ostaju neozlijeđeni. A eksplozije su tako razorne da od robota nakon eksplozije ostanu samo neprepoznatljivi komadi tijela robota i dijelovi gusjenica. Uporaba tih robota je na terenu tako intenzivna upravo zbog aspekta sigurnosti koji ostvaruje spašavajući živote stručnjaka za uklanjanje eksplozivnih naprava te u konačnici i svih ostalih koje bi naprava potencijalno mogla ugroziti. M. PETROVIĆ |
||
| Novi turski natječaj za helikoptere | ||
|
Detaljnije tekstove o taktičko-tehničkim odlikama tih suvremenih borbenih helikoptera (koji su izgledni kandidati i za druga ratna zrakoplovstva) možete pronaći u stručnim tekstovima na stranicama našeg magazina, čije je objavljivanje u tijeku, odnosno možete ih potražiti i u našoj web arhivi. Uz borbene Turska kani naručiti i 32 transportna helikoptera, i to u tri različite konfiguracije. Naime, 20 helikoptera bilo bi prilagođeno potrebama KoV-a, dok bi po 6 helikoptera bilo prilagođeno zadaćama ratnog zrakoplovstva, odnosno ratne mornarice. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Sustav HIMARS | ||
HIMARS se može prevoziti u transportnom avionu C-130 Hercules što mu daje veliku prednost u odnosu na stariji sustav M-270 koji je u uporabi od 1981. M-270 je gusjenični sustav i obično se prevozi brodom ili teškim transportnim avionima C-141 i C-5. Oba aviona zahtijevaju uređene USS pa u pravilu nije moguće iskrcavanje u blizini bojišnice. S druge strane, HIMARS se može prevoziti avionom C-130 koji može slijetati na privremene i neuređene USS što omogućava iskrcavanje sustava neposredno u blizinu bojišnice, tamo gdje je najpotrebniji. Tijekom testova izvedeno je slijetanje transportera C-130 na neuređenu USS, 15 minuta nakon slijetanja HIMARS je bio istovaren, pripremljen za borbeno djelovanje te je samo trebao primiti zapovijed za paljbu. Sustav ima dobru terensku mobilnost što mu omogućava brzo izvođenje borbenih zadaća te još brže povlačanje s paljbenog položaja nakon obavljene zadaće. Tako se minimizira rizik protivničkog protudjelovanja. Posada HIMARS-a je tročlana, može ispaljivati projektile s GPS navođenjem na cilj čime se postiže velika preciznost, olakšava logistika (treba bitno manje projektila za željeni učinak) i umanjuje kolateralna šteta oko cilja napada. Dosad je američka kopnena vojska (US Army) naručila 89, a marinski korpus (USMC) 6 HIMARS-a. Očekuje se kako bi kopnena vojska mogla u idućih 15 godina kupiti 888 a marinci 40 HIMARS-a. M. PETROVIĆ |
||
| Novi eksperimentalni katamaran američke mornarice | ||
|
Ime novog broda je Sea Fighter, a službena oznaka FSF 1 (fast sea frame). Oznaka X-Craft pokazuje da je to prvi katamaran namjenski napravljen za potrebe američke ratne mornarice, jer se ona dosad koristila katamaranima i trimaranima originalno namijenjenim civilnoj uporabi. Sea Fighter je, po zahtjevima američke ratne mornarice, projektirala i izgradila tvrtka The Titan Corporation. U sebi sjedinjuje mnoge tehnologije koje se dosad nisu primjenjivane na brodovima, a koje bi mu trebale omogućiti da pod punim opterećenjem postigne vršnu brzinu od 50 čvorova, te da preplovi 4000 nautičkih milja bez dopune gorivom. Jedan od zahtjeva je i da na brod mogu sletjeti dva helikoptera H-60 pri stanju mora četiri ili pet (visina valova od 1,25 do 4 metra). Pri istom stanju mora Sea Fighter bi trebao osigurati nesmetani prihvat brzih desantnih čamaca i sličnih plovila, te njihov siguran smještaj unutar trupa. Za pogon tog osamdeset metara dugog katamarana odabrana je CODOG pogonska konfiguracija koja se sastoji od dva dizelska motora MTU 595 i dvije plinske turbine General Electric LM2500. Dizelski će motori služiti za održavanje krstareće brzine, dok će se plinskim turbinama koristiti za postizanje i održavanje brzina većih od 40 čvorova i postizanje vršne brzine od 50 čvorova. Projektanti tvrde da će Sea Fighter 40 čvorova postići i održavati na moru stanja četiri. Zbog visokog stupnja automatizacije imat će posadu od samo 26 časnika (5) i mornara (21), od čega će 10 biti iz američke Obalne straže. Projektanti su se pobrinuli i za udobniji smještaj ženskog dijela posade za koje su osigurane posebne kabine. Ostali članovi posade morat će se zadovoljiti smještajem u trokrevetnim sobama, po tvrdnjama proizvođača, vrhunskog komfora koji još nije viđen na američkim ratnim brodovima. Projektanti tvrde da je cijeli brod tako dizajniran kako bi se posada što brže naviknula na novu okolinu, te da pruži najveći mogući komfor. Tako malobrojna posada ima i svoju cijenu jer na brodu više neće moći biti specijalisti samo za pogonski sutav ili navigaciju već će cijela posada morati naučiti najosnovnija znanja svakog drugog člana (everyone has to know everyone else's business). Strojari će stoga morati znati kako upravljati brodom i osnove navigacije, a navigatori i vezisti kako se startaju dizel motori. Iako se ne očekuju veći problemi bit će zanimljivo vidjeti kako će zajedno raditi mornari ratne mornarice i Obalne straže. Nakon završnog opremanja i početnih testova koji će se do 30. travnja obavljati u luci Everett, Sea Fighter će se i službeno predati na uporabu američkoj ratnoj mornarici. Nova će se posada upoznavati s novim brodom do srpnja kad bi njime trebala zaploviti na jug, u njihovu matičnu luku San Diego. Nakon toga počet će složen postupak testiranja Sea Fightera. T. JANJIĆ |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene