|
|
| Maratonsko polje danas. Prije 2500 godina ovdje se vodila bitka koja je usmjerila tijek civilizacije |
Maratonsko polje, za razliku od Termopilskog klanca koji leži na glavnoj cesti koja sjevernu Grčku spaja s Atenom, leži postrance. Zapravo, malo tko i stigne do njega, premda danas od Atene nije udaljeno niti onih maratonskih četrdeset i dva kilometra, već barem deset manje, budući da se glavni grčki grad silno proširio i na sjever. Bolje sreće od onih koji posjećuju Atenu i Atiku su tzv. čarter-turisti koji sedam ili četrnaest dana provode u glasovitom ljetovalištu Nea Makri, nasuprot od davnina poznatom otoku Eubeje, a na samom rubu Maratonskog polja. Mjesto zapravo gleda u vodenu površinu na kojoj su se prije dvije i pol tisuće godina ljuljali usidreni perzijski brodovi, izbacujući na kopno nepregledno mnoštvo vojnika. Na grčku sreću, nisu ni slutili da je upravo Maratonsko polje u cijeloj Grčkoj najprikladniji teren za kretanje konjice i da ga Grci kao poprište bitke nipošto nisu izabrali slučajno.
Bogovi su preplavili smrtnike
|
|
Dok jedni tvrde kako se boj na Maratonskom polju odigrao 10. kolovoza, drugi vjeruju da je to bilo tek 12. rujna 490. godine prije nove ere. Perzijsko brodovlje pod zapovjedništvom Datisa i Artaphernesa, inače nećaka cara Darija, usidrilo se u istoimenom zaljevu, tek da iskrca silne vojnike koji su trebali krenuti na Atenu. Maratonsko polje prostire se pokraj mora, i osim površine koju zauzimaju brežuljci Pentelik i Parnas, u potpunosti je močvarno. U dužinu se proteže dvadesetak, a u širinu samo tri kilometra. Herodot spominje kako je perzijsku vojsku činilo 100 000 pješaka i 10 000 konjanika. Suvremeni povjesničari, vjeruju kako je riječ o iznimno pretjeranim brojkama, pa navode samo 6000 pješaka (mahom naoružanih lukom i strijelom) i 800 konjanika. Golemoj perzijskoj vojnoj sili suprotstavilo se, kažu, 9000 grčkih hoplita kojima je pristigla pomoć još 1000 boraca iz Plateje. Vrhovni im je zapovjednik bio Miltijad, koji je zajedno sa svojim borcima zauzeo položaj na brdu Agriliki. Bojeći se da grčkoj vojsci u pomoć ne stignu i Spartanci, Datis je napao grčku liniju falange koja se protezala od današnje crkve Sv. Dimitrija (Hagios Dimitrios) sve do baruština Vrexisa, nedaleko od suvremene ceste. Miltijad je ojačao svoja krila a oslabio središnjicu, mameći tako Perzijance upravo na nju. Odlučni se boj bio kod tumulusa Sorosa. Kad su se dva grčka krila spojila, obuhvatila su perzijske snage i potukla ih do koljena, doslovce ih bacivši natrag u more. |
| Kacigu lijevo nosio je osobno Miltijad. Kacigu desno nosio je nepoznati perzijski ratnik |
Zanemarujući mnoštvo suvenira, odnosno kipića, među kojima ni Miltijad, niti Darije nisu nikakve iznimke, Nea Makri nema drugih podsjetnika na tu veliku bitku. A i kipići grčkog vojskovođe i perzijskog cara utopili su se u mnoštvu Zeusa, Apolona, Afrodite...
|
|
Grčki trkači za povijest
Legenda kazuje kako je grčki vojnik Filipides (lijevo) trčao natrag u Atenu kako bi javio da je neprijatelj pobijeđen, čemu se u Ateni tada malo tko nadao. Uspio je dotrčati do Atene i priopćiti veliku novost, ali je iznemogao, odmah umro. Razdaljina koju je od Maratona do Atene pretrčao iznosila je točno 42 195 metara. Buduća maratonska trka prvi će se put trčati prilikom prve moderne olimpijade godine 1896., a pobjednik će biti Grk Spiridon Louis (desno), koji je maratonsku stazu pretrčao za 2 sata, 58 minuta i 35 sekundi. I drugo je mjesto osvojio jedan Grk. Pobjedniku je na Maratonu podignut spomenik.
|
Od tipiziranih nastambi koje već vjekovima Grci grade prema načelu - dolje se proizvodi i prodaje, a gore živi, uska obalna cesta slijedi Maratonski zaljev, prolazeći kroz samo dva naselja: Agios Panteleimon i Shinias. Svi su grčki hoteli slični, goleme blagovaonice i terase, oskudno namještene sobe i nepregledan niz balkona. Za razliku od tih tipiziranih zdanja, koja znaju za funkcionalnost ali ne i za ljepotu, mali, bijelo obojeni kućerci s tirkiznoplavim krovovima i škurama mame mirisom svježe pržene ribe i sveprisutnog suvlakija. Taverna je grčka izmišljotina, baš kao i kiosk, koji je barem prije globalne mobitelizacije bio i telefonskom govornicom i mjestom gdje se prodavalo sve: od novina do lažnih Ray Ban naočala, jeftinih plastičnih igračaka, sladoleda i voćnih sokova. Drveni stolovi na trijemovima doslovce su na samoj morskoj obali, prekriveni jeftinim plastičnim stolnjacima; stolice su neudobne, s naslonom koji položen pod pravim kutem ne da tijelu da se udobnije smjesti, ali hrana i piće su nezaboravni. Malo pribora za jelo, a mnoštvo tanjurića: pržene ribice, grčka salata, pokoji muzgavac ili hobotnica kao predjelo, musaka, caciki, pečena janjetina ili oveća bijela riba kao glavno jelo, a sve u pratnji nepodnošljivo pitkog bijelog vina Demestica ili ružičaste Apelije.
Danju iz glazbenih automata, a noću uživo, razliježu se zvuci Grka Zorbe i napjeva Manosa Hadjidakisa. Ritam jednostavno mami na ples. Umjesto zveketa oružja, danas na rubu Maratona odjekuje zveket žlica i noževa. Njima se ne reže samo izvrstan svježe pečeni i još topao kruh, koji se u poveće gromade trgan rukama izvrsno slaže s grčkim jelima. Čini se da je grčki jezik pun rime: suvlaki se jede, sirtaki se pleše, buzuki se svira, a suzuki se vozi. K tome, jede se i saganaki. Nije riječ o nekakvom japanskom jelu, već na grčki način pečenom siru.
Tumulusi- vječni spomenici
|
|
| Tumulus - nekoć lomača, a danas spomenik u kojem se nalazi pepeo 192 atenska vojnika koji su poginuli u boju |
U turističkom smislu, Nea Makri je najpopularnije naselje, ali desetak kilometara dalje, u srcu Maratonskog polja, mjestašce je Marathonas. Valjda u okolici nema starijeg naselja, jer znano je kao mjesto koje su u pradavno vrijeme na- selili prvi Jonjani. A neiscrpnom maštom stvarana grčka mitologija u tijesnoj je svezi s ovim naseljem: glasoviti grčki junak Tezej, koji se onako bezglavo zaljubio u Arijadnu, upravo je ovdje svladao divljeg bika koji je slobodno tumarao unaokolo. Nisu daleko ni uzvišenja, odnosno tumulusi, koji kriju ostatke vojnika iz Plateje, poslanih kao pomoć Atenjanima, ali u neposrednoj su blizini još dva tumulusa koja kriju zemne ostatke ljudi koji su živjeli prije gotovo četiri tisuće godina. Sljedeći je tumulus malo dalje od ceste, podignut kao velika žara u kojoj je pepeo 192 atenska vojnika koji su poginuli u boju i odmah nakon njega bili ritualno spaljeni. O tome nema dvojbe, jer mramorna ploča jasno govori iz kojih su sve ahejskih plemena poginuli borci stigli.
Nedaleko Maratonsko jezero nekoć je bilo prirodno jezero koje je punila voda koja se spuštala s brežuljka Parnasa, odnosno s okolnih šumom prekrivenih bregova. Početkom prošlog stoljeća bila je izgrađena brana kako bi mu se povećao kapacitet, ali i kako bi se pobo- ljšala opskrba vodom glavnog grada. Vjerojatno je to jedina brana na svijetu optočena skupocjenim pentelijskim mramorom. Ulaz u podzemne hodnike vjerna je kopija atenske riznice - jedine samostojeće građevine u Delfima. |
