broj 25, ožujak 2005.

Iz Pakistana Davor ČULJAK

Zadnja promjena: 27.8.2010.
Welcome to Adobe GoLive 6
Korizmeno-uskrsna poruka vojnog ordinarija mons. Jurja JEZERINCA
Četvrta obljetnica Središta za međunarodne vojne operacije
Vijesti
PETI HRV CON U MISIJI ISAF VII
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP

DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Hrvatska udruga vojnih minijaturista
Prvi zimski kamp na Sljemenu
Novosti iz vojne tehnike
Offset u Mađarskoj
Laka kupola CROWS
Bespilotne letjelice za strateška izviđanjai
Pomorska bitka u afričkoj prašumi
PODLISTAK - Maraton (490. prije Krista)
MILITARIA
Web info







Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
Sialkot - priča za sebe
Na ulici možete kupiti kožne jakne, lopte, sunčane naočale i ručne satove. Čak i zube različitih osmijeha i veličina. Trgovac na ulici, koji je i neka vrsta stomatologa, zavirit će vam u najintimniji dio tijela, premjeriti ždrijelo, čeljust, prebrojati preostale zube i pronaći protezu po mjeri...


Ulični stomatolog
Desetog dana mjeseca Muharrama započeo je Ashura ritual, višednevni obred Shita, koji tradicionalno izlaze na ulice i u povorkama, kroz gradove i sela, noseći konopce, remene i lance, na koje su obično prikačeni žileti i oštrice noževa, bičuju sami sebe i samoozljeđuju. Ili se udaraju golim rukama. I muškarci i žene. Nimalo lijepa slika, sa začinom teškog mirisa krvi i znoja kojim je natopljena odjeća, gola leđa, ruke, noge.

U tim situacijama pametnije se negdje skloniti...
U takvim obredima, koji se uvijek zbivaju u sredinama gdje naravno žive i Suniti, neprilike su neizbježne i do njih često i dođe. Kao - zašto se tučete sami, mi ćemo vam pomoći. Pa sam se ja malko sklonio. Poznajem sebe, uvijek stajem na stranu slabijeg. A to sam u ovom slučaju ja. Niti mi se samoozljeđuje, niti volim da mi to itko drugi radi. Boli. Pa sam svratio u najbliži restoran. Ime mu je "Dragon City", a posjetitelji mu se dijele na one koji već imaju hemoroide i one koji će ih tek dobiti. Jelo tamo je isto vrsta samoozljeđivanja. Uđeš relativno normalan, izađeš kao pravi zmaj. Nema tuša koji će tu vatru ugasiti. Vani policija i vojska stoje u kordonima i čekaju. Ljudi se tiskaju po tijesnim uličicama. Sve radnje zatvorene, metalna vrata zaključana. Skupit će se na nekom trgu u neko doba, ali hajde znaj gdje i kada. Ne znaju, čini mi se, ni oni sami. Uvijek sam se pitao kako neprilike nastaju tako lako. Nietzsche tvrdi da "u uvjetima mira ratoboran čovjek napada samog sebe". I da je "ludilo u pojedincima nešto rijetko, ali u grupama, partijama, narodima i različitim vremenima ono se redovito javlja". Iako sam se ja, moram priznati, u životu susreo s mnogo rijetkih pojedinaca...

Ulična zubna proteza po mjeri


Lako je biti električar u Hrvatskoj!
Ulice Sialkota su priča za sebe. Tu ćete naći predivne građevine iz davnih doba, samo morate pažljivo gledati. Jer se one obično kriju iza neke arhitektonske čudotvorine koju su sklepali neki samouki masoni. I dok tako šarate pogledom po fasadama, ne zaboravite da ovdje u prometu vlada pravo jačega i da će vas, ukoliko budete neoprezni, bez imalo milosti zakačiti kakav retrovizor, guvernala ili konjska zaprega. Na ulici možete kupiti kožne jakne, lopte, sunčane naočale i ručne satove. Čak i zube različitih osmijeha i veličina. Trgovac na ulici, koji je i neka vrsta stomatologa, zavirit će vam u najintimniji dio tijela, premjeriti ždrijelo, čeljust, prebrojati preostale zube i pronaći protezu po mjeri. Dignete li pogled, skužit ćete da nije mračno zato što je oblačno. Odmah iznad glave vam je klupko žica koje ni dragi Bog više ne može razmrsiti. Lako je biti električar u Hrvatskoj. Najveći popravak - izmjena osigurača. Dvjesto kuna bez materijala. Ali ovo ovdje treba raspetljati i popraviti kad se pokvari: Nema šanse bez elektrotehničkog fakulteta. Ukoliko ste u ulicu zašli s autom koji na sebi ima HF antenu, ganjat će vas barem stotinjak stanovnika koji zbog vas neće moći gledati televiziju idućih nekoliko mjeseci. Sigurno ste cijelu ulicu ostavili bez struje. A kada uđete u bilo koju trgovinu i primijete hrvatsku zastavu na ramenu, iza uha ćete začuti sjetan šapat: "Ovdje je kupovala Marijana".
Posao u Sialkotu nije promatrački posao. U ovoj misiji, koja je u mnogome drukčija od klasičnih promatračkih misija, glavna je zadaća časnika da s pakistanskom stranom organizira prelazak granice za vojne i civilne pripadnike UNMOGIP-a. Kolega u Jammuu radi isti, samo mnogo obimniji posao na indijskoj strani, jer je njegova briga i organiziranje kretanja za pripadnike misije u Indiji. Osim toga, ukoliko postoje slobodni termini, obojica rade promatrački posao, koji je mnogima vjerojatno mnogo zanimljiviji. Tijekom godinu dana ovdje, prevalit ćete kilometre automobilom i planinareći, pregovarat ćete i s vojnicima i sa civilima, bit ćete autor hrpe papira, a ako vam se sreća nasmiješi, čak i vojno-diplomatski predstavnik misije u Delhiju. Troje Hrvata je trenutačno u zapovjedništvu misije, a valjda ćemo uspjeti pokazati i da smo za taj Delhi sposobni. Od Miroslava Vagnera i Vlade Plećka, prvih naših predstavnika ovdje, koji su napravili sjajan posao, rejting nam je sve bolji i bolji. I siguran sam da će ga naše Ministarstvo obrane i oružane snage znati kapitalizirati. Toliko za ovaj put. Žurim, Mahboob me čeka!

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene