broj 28, travanj 2005.

Iz Pakistana Davor ČULJAK

Zadnja promjena: 3.2.2012.
Welcome to Adobe GoLive 6
IVAN PAVAO II.: Bit ćete mi svjedoci
Vijesti
PETI HRV CON U MISIJI ISAF VII
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Uskrs na Plitvicama 1991.
Odjel za ekshumacije ZzL-a
Sport u Hrvatskoj vojsci
Novosti iz vojne tehnike
Offset u Bugarskoj
Novi uspon Rusijea
DD(X) - navigacija neistraženim vodama
Razarači klase Kotlin
PODLISTAK - Normandija (1944.)
MILITARIA
Web info







Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
Indija - sudar nadnaravno lijepog i nezamislivo tužnog
Tamnopute sitne žene s juga u kojima je nadnaravna snaga, odjevene u živopisne haljine i s nakitom na ručnim i nožnim zglobovima, zajedno sa svojim muževima i očevima razbijaju i usitnjavaju gromade kamena. Cijeli dan neprekidnog mukotrpnog fizičkog rada svakom će muškarcu donijeti 125, a svakoj ženi 100 indijskih rupija ili trinaest kuna dnevno. I ništa neće izbrisati osmijeh s njihovog lica...


Proslava Shivinog rođendana
Indija je sudar nadnaravno lijepog i nezamislivo tužnog. Previše je Indijaca da bi ih mnogo moglo biti bogatih. Velika je Indija pa nije ni mnogo kad kažeš da je u njoj stotine milijuna siromašnih. Indija je milijardu i nešto milijuna ljudi koji su sigurno hindusi, muslimani, kršćani, budisti, sikhi, jaini ili parsi. Indija je zemlja u kojoj jasno možeš razaznati tko je tko. Indija je država u kojoj živi 82 % hindusa, a čiji je predsjednik musliman. Premijer zemlje u kojoj manje od 2 % stanovništva čine sikhi, je sikh. I na čelu indijske vojske je sikh.

Shivin rođendan
Ožujak u Indiji je u znaku Shivina rođendana. U okićenim prostorima uz svetišta, ograđenim raznobojnim platnima, na indijskoj zemlji, prekriženih nogu, sjede stanovnici Indije svih vjera, jedu slatku rižu i slave Boga koji je Obiteljski Čovjek, Darovatelj i Spasitelj. Indija u ožujku 2005. je tri "test" meča i šest "one day" kriket mečeva protiv Pakistana. Mečeva za koje se živi. Indija u ožujku 2005. je "Dhoom Dhoom" i "Maahi Ve" s lijepim raspjevanim ženama, gotovo potpuno nagim. Ali samo na spotovima. Indija u ožujku 2005. je žestoka novinska polemika oko oskudne odjeće teniske zvijezde Sanie Mirze, zbog koje kažu, roditelji većine bogatih djevojčica ne dopuštaju svojim kćerima da se bave tenisom. Indija u ožujku 2005. je osamdesettrogodišnji B. A. Rao, fizička reinkarnacija svoga idola, koji sa sljedbenicima bosonog pješači 385 kilometara sjećajući se povijesnog Gandhijevog marša od prije točno 75 godina. Indija u ožujku 2005. je stotine mrtvih na sjeveru koje su odnijele snježne lavine i odroni zemlje. Indija u ožujku 2005. su nesnosne vrućine na jugu.

Rad na cesti za 13 kuna dnevno
Po tko zna koji put vozim se prema granici do koje se, koliko god žurio, iz Jammua uvijek stiže za jedan sat. Na izlazu iz grada Mahatmin spomenik, koji je izdignut tako da ga od bezbroj automobila, autobusa, traktora, rikši, motora, bicikla i konjskih zaprega, možeš vidjeti kako s prebačenim sarijem i štapom, onako mršav, korača u slobodu. Po cesti leže svete krave blagog pogleda koje se ne obaziru na zaglušujuću buku motora i sirena, drogirane ispušnim plinovima raznovrsnih prometala i njihovih vlasnika. Prodavači voća guraju svoja kolica između parkiranih autobusa ćelavih guma i raspadnutih karoserija iz kojih vire stotine glava i izbačenih laktova, nudeći putnicima svoje grožđe, naranče, kriške kokosa i papaje. Pred ulazom u zračnu luku promet iz suprotnog smjera ne mrda, zaustavljen masom ljudi koja čeka da ih aerodromsko osiguranje propusti unutra. Indijska je vojska osigurala prvi besplatan let za Srinagar do kojeg je put blokiran, i svi pokušavaju biti u avionu za koji još nitko nije dobio kartu. Stajemo malo dalje ispred stotinjak metara dugačkog betonskog mosta koji je toliko uzak da se po njemu promet može prometovati jedva i u jednom smjeru. Kraj nas prolazi pogrebna povorka hindusa koji svog pokojnika, umotanog u tkaninu nose na ramenima. Dolje ispod mosta, između pilane i škole, prostrana je livada na kojoj djeca igraju kriket. Teče tuda i potok koji se zove rijeka, a gotovo nikada nije rijeka. Vode Kašmira kao da su se dogovorile da sve teku na pakistansku stranu. U toj rijeci vozači, zadignutih nogavica, peru svoje autobuse i kamione. Malo niže, s druge strane mosta, vlasnici buffala kupaju svoje mezimce, a žene peru rublje. Desetak metara od zgarišta na kojem će pogrebna povorka spaliti zemaljske ostatke svog pokojnika i pepeo baciti u vodu koja će ga odnijeti drugim vodama i moru.
Kolona kreće. Cijele obitelji popravljaju put kojim prolazimo. Tamnopute sitne žene s juga u kojima je nadnaravna snaga, odjevene u živopisne haljine i s nakitom na ručnim i nožnim zglobovima, zajedno sa svojim muževima i očevima razbijaju i usitnjavaju gromade kamena. Njihova djeca se igraju pored puta gdje stariji u metalnim buradima na vatri miješaju katran i pijesak. Cijeli dan neprekidnog mukotrpnog fizičkog rada svakom će muškarcu donijeti 125, a svakoj ženi 100 indijskih rupija ili trinaest kuna dnevno. I ništa neće izbrisati osmijeh s njihovog lica. Kako ne biti sretan kad toliki nemaju posao u ovoj zemlji.

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene