|
Nakon mjesec dana odmora u domovini, došlo je vrijeme povratka u misiju. Iako je bilo neobično ponovno ostaviti obitelj i prijatelje, moram priznati kako mi povratak u Saharu i nije teško pao. Nakon četiri mjeseca provedena u pustinji, pijesak, vrućina i tamošnji tempo života i rada uvuku se pod kožu. Putovanje natrag iskoristio sam za dvodnevni obilazak Casablance, a nakon toga - pravac Laayoune. Nakon dolaska na TS Mijek, vratio sam se redovitim dužnostima vojnog promatrača, a civilizaciju i sve ono što ona nosi ostavio sam otprilike 800 kilometara iza sebe.
Dobrodošlica i sand party
Nedavno je zapovjednik našeg sektora bio u radnom posjetu TS-ovima Sjevernog sektora, a sada je došlo vrijeme za uzvratni posjet zapovjednika Sjevernog sektora. Jedna od postaja njegova obilaska bio je i naš TS. U skladu s programom posjeta, eskortna ophodnja s Mijeka sačekala je pukovnika Pierra Grosa te njegovu pomoćnicu, bojnicu Elisabeth, na području Španjolske utvrde koja je granično područje naša dva sektora. Bila je to dobra prigoda da pukovnik Gros osjeti kako živimo i radimo mi koji se nalazimo duboko u pustinji, s obzirom na to da se njegovo zapovjedništvo nalazi na dosta kamenitom i lakše prohodnom terenu. Kako i priliči, za ovako uvažene goste na TS-u je priređena dobrodošlica kojom je zapovijedao bojnik Denis Ferre. Nakon kratkog predstavljanja te pozdrava bilo je vrijeme da se pukovnik i pomoćnica pridruže dnevnom brifingu, a nakon toga im je
|
|
| Prezentacija rada na TS-u Mijek |
prezentiran rad, život, zadaće, ali i problemi s kojima se susrećemo u našem području odgovornosti. Računalnu prezentaciju brižljivo je pripremilo osoblje iz G-2 i G-3, a bili su joj nazočni svi promatrači. Ona je omogućila pukovniku Grosu kratak ali temeljit uvid u svu problematiku, ali i dala mogućnost da uspoređuje različite TS-e te da za vrijeme svog mandata u misiji unaprijedi rad i život u svom sektoru. U večernjim satima u čast gostiju je pripremljen i tradicionalni welcome party uz tortu, ali i sand party kako bi gosti u skladu s našom tradicijom osjetili što znači svakodnevna borba s pijeskom kojeg nakon nekoliko dana prepunih pješčanih oluja na našem TS-u nije nedostajalo. Druženje nakon borbe s pijeskom nastavili smo u blagovaonici, no, na žalost, ne predugo, jer nas je već ujutro čekala nova zadaća.
Bez unikatnog suvenira
Trebalo je pukovnika Grosa i njegovu pomoćnicu odvesti u Mauritaniju, gdje nas je čekala ophodnja sa TS Agwanit. Uobičajeno mjesto takvih susreta je zračna luka u Zueratu ali kako smo mi na odredište došli nešto ranije, vrijeme smo iskoristili kako bi zapovjednik sektora obišao grad, osobito mjesta gdje se ručno izrađuje nakit koji je jedan od autentičnih pustinjskih, ali i općenito afričkih suvenira.
|
|
| Zapovjednik Sjevernog sektora pukovnik Pierr Gros u posjetu Mauritaniji |
Čak se i bojnica Elisabeth okušala u ručnoj obradi kamena za ogrlice. No, cijena takve unikatne ogrlice isprva je bila 30 dolara, da bi se nakon što je već plaćena popela na 50 dolara, što je bio dovoljan razloga da se iz Zouerata ode bez unikatnog suvenira. U dogovoreno vrijeme susreli smo se s ophodnjom naših kolega iz Agwanita. Oni su preuzeli brigu o pukovniku i bojnici koji će iduća dva dana biti njihovi gosti.
Nadalje nas je put vodio na jezera Gilta. Ona su u svakom slučaju jedna od atrakcija u našem sektoru i doista ih vrijedi posjetiti. Kada smo došli na jezera, pripremili smo poljski ručak - roštilj i sokove te se tim dvosatnim predahom odmorili od putovanja. Pukovnik Gros je još jedanput zahvalio na dobrodošlici.
Očekivao nas je povratak na Mijek, te smo se pozdravili s kolegama promatračima i gostima koji su nastavili putovanje prema TS-u Agwanit. Na Mijeku redoviti brifing nakon provedene zadaće, a onda, konačno, zasluženi odmor. Naravno, sutra je novi dan, nove zadaće, novi izazovi. Bilo kako bilo, moje vrijeme na Mijeku polako ističe. Idući mjesec, sukladno zapovijedi iz Zapovjedništva misije, očekuje me nova dužnost u Alžiru, u gradiću Tindoufu, gdje sam imenovan za logističkog časnika u uredu časnika za vezu misije, ali sudeći prema onome što mi je rekao pukovnik Gros, moj kolega, bojnik Robert Glavina, trebao bi uskoro preuzeti dužnost zapovjednika TS-a Mahbas. Time bismo nastavili već dobar posao koji su iza sebe ostavili naši prethodnici, hrvatski časnici u misiji, ali i otvorili nove mogućnosti i olakšali rad onima koji će doći nakon nas. |
