Satnik Robertino Perković, najbolji u gađanju pištoljem

Streljaštvom se bavim dugo godina, a kako sam viši sportski trener streljaštva tako sam i strukom vezan za njega. Po vokaciji sam pištoljaš. U civilnom klubu u Zadru pucam iz zračnog pištolja malog i velikog kalibra, a u vojsci pucam veliki kalibar u preciznoj i brzoj paljbi (CISM MRF, ISSF). Od 1996. član sam vojne reprezentacije i ovo je moje posljednje natjecanje u vojsci jer za nekoliko dana napuštam sustav i odlazim u mirovinu. Na osnovi dugogodišnjeg iskustva u streljaštvu moram reći da za streljaštvo kao sport u vojsci ne slabi zanimanje među vojnicima. Problemi su u nečem drugom. Talenata ima mnogo, ali se ne mogu razvijati, jer da bi se bilo dobar strijelac potrebno je trenirati cijelu godinu, a ne samo 15-ak dana prije natjecanja. Samo oni koji treniraju u civilnim klubovima mogu se nadati dobrim rezultatima. Primjerice, u Njemačkoj ili Francuskoj postoje tzv. vojni kampovi u kojima vojnici sportaši tijekom cijele godine treniraju i spremaju se za natjecanje u pojedinom sportu. Njihova je obveza da tijekom godine sudjeluju na natjecanjima i tako na najbolji način predstavljaju vojsku i državu. Tako je svojedobno veliki skijaš Alberto Tomba, dok je osvajao svjetske skijaške utrke, istodobno bio u redovima talijanskih karabinjera. Ili najnoviji primjer, Slovenca Rajmonda Debeveca, svjetskog prvaka u pušci u civilstvu, slovenska vojska je unovačila u svoje redove.

Stožerni narednik Nikola Crnković, najbolji u gađanju puškom

Dosad sam sudjelovao na svih jedanaest prvenstava, imam mnogo medalja, a nositelj sam i vojnog rekorda u brzoj paljbi (247 krugova). Bio sam i državni prvak u pušci velikog kalibra u preciznoj paljbi (ležeći stav). Član sam vojne reprezentacije od samog početka tako da sam dosad bio na mnogim natjecanjima izvan zemlje. Konkurencija u vojsci nije velika kao nekada. Iz sustava su otišli mnogi vrsni strijelci, a pridošlica je malo. Osim što se za natjecanje treba pripremati tijekom cijele godine, što traži dobru motivaciju, ovaj sport je i skup. Opremu za puškaša sami financiramo(cipele, hlače, rukavice, remnik), a cijena je oko 10 000 kuna i možemo je kupiti samo izvan zemlje. Ovo mi je posljednje natjecanje u vojsci jer ubrzo odlazim u mirovinu. No, nastavit ću se baviti ovim sportom u svom matičnom klubu.