|
|
|
"Prvi CTO i povratak u civilizaciju. Islamabad, grad za koji kažu da i nije Pakistan, značio je da više nisam "gušter", da se dani i mjeseci lakše broje, da su stigla neka nova promatračka lica koja moraju proći kroz "vatreno" krštenje u kašmirskim vrletima. Naravno, poslije toga nova postaja, s druge strane crte razdvajanja, Indija. Nova postaja, nove kolege, nova država, slike gotovo iste. Siromaštvo i bijeda na sve strane. Muškarci, žene i djeca koji grade cestu, tucaju kamen cijele dane, skupljaju ga u drvene košare, rasprostiru i nabijaju popravljajući izlokane rupe. I tako do prve kiše. I onda ispočetka? I sve to za sto rupija (15 kuna) dnevno. Kako zaboraviti sliku jednogodišnje djevojčice u roza haljinici čija je noga komadom tkanine svezana za obližnji kamen da ne bi otpuzala na cestu, dok joj mama pod užeglim suncem prebire kamenje na cesti?!
Neizbrisiv trag u misiji
Dani su se nizali, tjedni? Prvi odlazak doma, sreća na licu moje djece? Povratak nazad, začudo, nije bio težak, znala sam kamo idem i što me čeka, bila sam sigurna u sebe, znala sam da mogu odraditi svoj promatrački posao, stekla sam prijatelje za cijeli život.
Rad u Zapovjedništu, koji je uslijedio, priželjkivala sam samo da se riješim užasnih kašmirskih cesta i straha koji me ispunjavao kada bi monsun stvorio odrone i suzio ionako usku cestu. Sve je nakon toga postalo rutina: ujutro na posao, poslijepodne nazad u Hrvatsku kuću, u stan. Biti Military Information Officer nije bio nikakav problem.
Teško je jednu godinu života sažeti na stranicu Hrvatskog vojnika. Mojih 12 mjeseci u ovoj dalekoj, drukčijoj zemlji bili bi mnogo teži bez podrške mojih hrvatskih dečki: Igora, Davora, Vlade, Ivice, Tomislava. Ni dva života mi ne bi bila dovoljna da se odužim mojim Sarajlijama Kubatima na pomoći, podršci, kavama, poljupcima Amre i Emine. Znala sam čim sam ih upoznala da se Bog iznova na poseban način pobrinuo za mene.
Tu je još mnoštvo dragih lica: Arieb, Goran, Svjetlana, Anser, Lejf, Dalibor, Snježana, velečasni Mahboob? koji su uljepšali moj život ovdje i obogatili ga, svaki na svoj način, ostavljajući neizbrisiv trag u mom sjećanju."
Poslužit ću se njezinim riječima, Marija Čičak ostavila je neizbrisiv trag u ovoj misiji. Službena ocjena outstanding. Ocjena kolega Danaca, Korejaca i svih ostalih outstanding. Ocjena članova hrvatskog tima i prijatelja outstanding. Ocjenu za roštilj dat ćemo za točno tri mjeseca u Svetoj Nedelji. Sretno Marija!
Taj Mahal - nenadmašan simbol ljubavi
|
|
| Taj Mahal spomenik ljubavi |
U knjigama je zapisano da se Arjumand Banu Begum rodila u travnju 1593. u Agri i u svojoj četrnaestoj godini udala za princa Khurrama, kao njegova treća žena. Tada je dobila ime Mumtaz Mahal ili ?voljeni ukras dvora". Ne zna se mnogo o njoj, ali još za njezina života pjesnici su opjevali njezin izgled, otmjenost i osjećajnost. I mjesec bi se trebao skriti od srama pred njezinom ljepotom, govorili su. Kad se princ popeo na paunski tron, kao peti mogulski vladar Shah Jahan I, ona je bila njegov vjerni pratitelj i najutjecajniji savjetnik, putujući s njim cijelim imperijem. Shah joj je vjerovao toliko da joj je povjerio čak i carski pečat, Muhr Uzah. Za 39 godina života i 25 godina braka rodila mu je četrnaestero djece. Umrla je u lipnju 1631. u Burhanpuru u Deccanu rađajući djevojčicu Shahzadi Gauhara Begum, dok je pratila Shah Jahana u ratnom pohodu protiv Lodija.
Kažu da je njezina posljednja želja, koju je prošaputala caru, bila da izgradi spomenik kojim će biti ovjekovječena njihova ljubav. Nakon njezine smrti Shah se osamio tugujući tjednima, a kada se ponovno pojavio, njegova je kosa bila sijeda, leđa povijena i lice izmoždeno. Održao je obećanje i izgradio Taj Mahal u Agri. Gradnja je trajala 12 godina a gradilo ga je više od 20 000 ljudi. Bijeli mramor dovezen je iz Rajasthana, kristal iz Kine, lapis lazuli s Cejlona, jasper iz Punjaba, karnelian iz Bagdada, ahat iz Jemena, najfiniji koralji iz Arabije, tirkiz, žad, oniks, malahit, rubini iz cijeloga svijeta. Draguljari su obrađivali granit i dijamante dopremane u 114.000 pošiljki iz nekadašnje mogulske prijestolnice Fatehpur Sikri. Taj Mahal, nenadmašan simbol ljubavi i poštivanja ljepote i vrlina neponovljive Mumtaz Mahal, jedno je od sedam svjetskih čuda. Toliko je lijep da nadilazi najljepše riječi i sve ono što je u knjigama zapisano.
Dirnut, nazvao sam svoju Mumtaz da joj ispričam storiju o ovoj velikoj ljubavi. Kaže - nemoj mi legende, Čuljak, svega ti, napravi štogod dok sam živa... |
