|
|
|
Nakon šest mjeseci, koliko se nalazim u MINURSU, a koje sam proveo na TS-u Mijek, došlo je vrijeme i za novu dužnost. Nakon moje zamolbe, a uz suglasnost zapovjednika TS-a i zapovjednika sektora, stigla je i zapovijed vojnog zapovjednika misije, mađarskog general bojnika o mom premještaju u gradić Tindouf u Alžiru. Nova dužnost službenog je naziva G4, odnosno logistički časnik.
Posljednja borba s pijeskom
Kada bih rezimirao što sam do sada odradio u misiji bilo bi to otprilike ovako: tridesetak dežurstava, osam dužnosti časnika za sigurnost zračnog prometa, šest dana u pripremi, sedamdesetak promatračkih ophodnji u zoni odgovornosti i pedesetak dana odmora. O prijeđenim kilometrima ne želim ni razmišljati. U svakom slučaju, doista je vrijeme za promjenu okoline i dužnosti. Kako je običaj na svim TS-ima, kada kolega promatrač napušta mjesto službe, oni koji ostaju pripremaju mu oproštaj. Naravno, kako smo mi TS s najvećim brojem dana pješčanih oluja, moj nasljednik na mjestu G5 pripremio mi je tzv. sand-party, moju posljednju borbu s pijeskom. Prva borba s pijeskom bila je kada sam došao na Mijek prije šest mjeseci, a red je da tako i završim. Ovaj put nisu mi bile dopuštene rukavice i maska za zaštitu nosa i usta. Nakon ovog uvodnog dijela, zapovjednik TS-a održao je mali govor te mi zaželio uspjeh na novoj dužnosti, nakon toga smo razmijenili poklone, te predali barjak UN-a. Bila je to moja posljednja noć na Mijeku.
|
|
| Posljednji put na okupu promatrači TS-a Mijek |
Ujutro je samo trebalo dočekati helikopter i otići, ali opet u skladu s pravilnikom, neposredno prije odlaska svi promatrači bili su prostrojeni u svečanom postroju, nakon čega je personalni časnik pročitao zahvalnicu za sve odrađeno na TS-u, koju mi je uručio zapovjednik TS-a. Nakon toga, svečano sam podigao barjak UN-a koji su pozdravili svi promatrači. Možda sve to zvuči jednostavno, ali ovi časnici su mi postali kao obitelj pa mi odlazak nije bio nimalo jednostavan. U pratnji zapovjednika TS-a obišao sam postroj te se pozdravio sa svakim posebno. Bili su tu časnik iz Francuske, časnici iz Gane, Malezije, Kenije, Egipta, Hondurasa, Kine, Nigerije i Rusije. Sve redom vrsni časnici od kojih se doista moglo dosta toga naučiti, ali i oni su bili zainteresirani da što više čuju i nauče o mojoj domovini.
Trag prvog časnika iz Hrvatske
Kako sam bio prvi časnik iz Hrvatske na Mijeku, nastojao sam da iza mene ostane što više. Jedan zid hodnika u spavaonici uredio sam slikama iz Hrvatske, mapom, vojnim oznakama u našim oružanim snagama te malim zastavicama. U našoj je knjižnici za iduće časnike iz Hrvatske ostalo i ponešto knjiga, ali i hrvatski barjak u blagovaonici, kako bi se oni koji tu dođu nakon mene osjećali jednako dobro i ugodno kao i ja. Imao sam sreću da je posljednjeg dana mog boravka u posjet TS-u stigao i zapovjednik vojnog dijela misije, kojem smo pred istim helikopterom kojim ću ja otići priredili svečano postrojavanje. Bilo je to pomalo i simbolično, uvijek netko dolazi na TS ali, na žalost, netko mora i otići. Ovaj put ja sam bio taj koji je na odlasku. Već sutra general će napustiti misiju a na TS dolazi novi vojni promatrač. Nakon vojničkog pozdrava i zaželjene dobrodošlice na TS, jedino što sam mogao reći bilo je i da se vidimo u Tindoufu. Bio je to generalov posljednji posjet Mijeku prije no što nakon svog ispunjenog mandata napusti područje misije. Posljednji pozdrav TS-u, svojim kolegama i posljednji pogled upućen planini Mijek, koja nam je pružila utočište u svom podnožju. Kako bismo se držali strogog reda letenja, s Mijeka smo odletjeli prema TS-u Agwanit, a nakon toga dalje, prema TS Awsard, gdje nas je čekao UN-ov zrakoplov kojim smo konačno došli do zapovjedništva misije u Laayouneu. Prije no što se konačno uputim za Tindouf, imam nekoliko dana odmora, koje ću provesti na Kanarskim otocima, a nakon toga novi izazovi, nova okolina, novi ljudi.
|
