broj 49, rujan 2005.

Jurica MILETIĆ

Zadnja promjena: 17.5.2013.
Welcome to Adobe GoLive 6
Rotacija hrvatskog kontingenta u Afganistanu
Pripadnici 4. korpusa HKoV-a na 8. maratonu lađa "Neretva 2005"
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Središte za obuku i doktrinu logistike
U posjetu vojnoj kapelaniji Sveti Arhanđel Gabrijel u Zemuniku
Novosti iz vojne tehnike
Vojni izdaci u tranzicijskim zemljama - novim članicama NATO-a (II. dio)
HPD-kompaktni motori velike snage
Modernizacija NAV/COMM/IFF opreme helikoptera Mi-8MTV1
Supermarine Attacker
Podlistak - Little Big Horn (1876.)
Militaria
Web info
CBMTS - "Treći svjetski kongres o kemijskom, biološkom i radiološkom terorizmu"







Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
MILITARIA
Vikinzi- moreplovci i ratnici


Kad čujemo riječ viking, najčešće pomislimo na bezobzirnog divljaka s kacigom na kojoj su rogovi, naoružanog najraznovrsnijim oružjima poput sjekire ili mačeva (ukrašenih slovima svog pisma), baš poput crtanog lika Hogara Strašnog. No, povijest govori da vikinzi ipak nisu bili takvi. Kacige s rogovima nosili su gotovo isključivo na religijskim svečanostima (osim klana Berserks) i nikako se ne može reći da su bili razuzdani divljaci ni u svakodnevnom životu, ni tijekom ratovanja.
Živjeli su u malim selima u južnom i središnjem di- jelu Švedske, isključivo od lova, ribolova i poljoprivrede, a ne ratovanja. Bili su hrabri ratnici, ali ne i nemilosrdni, barem ne prema ženama i djeci. Istina, često su otimali suparnike, najčešće svećenike i tražili otkupninu, a ako ju ne bi dobili tad bi zatvorenika izbatinali do smrti, najčešće životinjskim iznutricama. No, takvih primjera nema previše. Godine 845. kralj Karlo platio im je za ono vrijeme basnoslovnih 7000 zlatnika samo da ostave Franačku na miru.
Vikinzi su nadaleko bili poznati i po svojim malim brodovima- drakarima, ne duljim od 15 do 30 metara, s vrlo niskim dnom, što je bilo izvrsno za prolaske plitkih kanala i iznenadne napade na neprijatelja (gotovo da možemo ustvrditi da su vikinzi izmislili Blitzkrieg ratovanje). Vještim moreplovcima iskazali su se ploveći cijelim poznatim svijetom, pa su tako zabilježeni njihovi posjeti Bagdadu, a nerijetko su viđeni i na ruskim rijekama duboko u unutrašnjosti Azije, Mediteranu i Crnom moru, ali i u Kanadi, na Grenlandu i Islandu, te obalama današnjeg SAD-a.
U vikinšku ratnu hrabrost nitko nikad nije ni posumnjao, no, ipak su se bojali smrti, ali u krevetu, od bolesti ili starosti. Vjerovali su, naime, da svaki ratnik koji pogine na bojnom polju izravno odlazi u Valhallu gdje se pridružuje bogovima i uživa u svom tamoš- njem božanstvenom životu, dok svi ostali načini umiranja nisu bili prihvatljivi za heroje. Odina su slavili kao vrhovnog Boga, a odmah iza njega bili su Thor, Frej, Balder i ostali bogovi. Prve naznake kršćanstva upoznali su između 900. i 1000. godine, nakon čega je monoteizam, istina, uz prilične otpore, pa i ratovanja, prevladao tradicionalna vjerovanja.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene