Kad čujemo riječ viking, najčešće pomislimo na bezobzirnog divljaka s kacigom na kojoj su rogovi, naoružanog najraznovrsnijim oružjima poput sjekire ili mačeva (ukrašenih slovima svog pisma), baš poput crtanog lika Hogara Strašnog. No, povijest govori da vikinzi ipak nisu bili takvi. Kacige s rogovima nosili su gotovo isključivo na religijskim svečanostima (osim klana Berserks) i nikako se ne može reći da su bili razuzdani divljaci ni u svakodnevnom životu, ni tijekom ratovanja.
Živjeli su u malim selima u južnom i središnjem di- jelu Švedske, isključivo od lova, ribolova i poljoprivrede, a ne ratovanja. Bili su hrabri ratnici, ali ne i nemilosrdni, barem ne prema ženama i djeci. Istina, često su otimali suparnike, najčešće svećenike i tražili otkupninu, a ako ju ne bi dobili tad bi zatvorenika izbatinali do smrti, najčešće životinjskim iznutricama. No, takvih primjera nema previše. Godine 845. kralj Karlo platio im je za ono vrijeme basnoslovnih 7000 zlatnika samo da ostave Franačku na miru.
Vikinzi su nadaleko bili poznati i po svojim malim brodovima- drakarima, ne duljim od 15 do 30 metara, s vrlo niskim dnom, što je bilo izvrsno za prolaske plitkih kanala i iznenadne napade na neprijatelja (gotovo da možemo ustvrditi da su vikinzi izmislili Blitzkrieg ratovanje). Vještim moreplovcima iskazali su se ploveći cijelim poznatim svijetom, pa su tako zabilježeni njihovi posjeti Bagdadu, a nerijetko su viđeni i na ruskim rijekama duboko u unutrašnjosti Azije, Mediteranu i Crnom moru, ali i u Kanadi, na Grenlandu i Islandu, te obalama današnjeg SAD-a.
U vikinšku ratnu hrabrost nitko nikad nije ni posumnjao, no, ipak su se bojali smrti, ali u krevetu, od bolesti ili starosti. Vjerovali su, naime, da svaki ratnik koji pogine na bojnom polju izravno odlazi u Valhallu gdje se pridružuje bogovima i uživa u svom tamoš- njem božanstvenom životu, dok svi ostali načini umiranja nisu bili prihvatljivi za heroje. Odina su slavili kao vrhovnog Boga, a odmah iza njega bili su Thor, Frej, Balder i ostali bogovi. Prve naznake kršćanstva upoznali su između 900. i 1000. godine, nakon čega je monoteizam, istina, uz prilične otpore, pa i ratovanja, prevladao tradicionalna vjerovanja.
|