|
|
|
Od brojnih jezera zapadno od Gilgita prema afganistanskoj granici okruženim vrhovima koji se oslikavaju u njihovim vodama, nebrojeni slapovi, Put svile koji vodi u Kinu strmoglavo se penjući na visine od kojih ti dah zastaje, Hunza Valley s nizom turističkih gradića kao iz slikovnica, Rakaposhij, 7788 metara visoki blještavi zid na koji ti se naivnom čini da ćeš se popeti za deset minuta, Deosai visoravni s jakovima, medvjedima, snježnim leopardom i jezerom u kojem se kupaš na 4200 metara, do Fairy Madowsa, livade s ledenim gorskim okom, planinskim kućama i blejanjem ovaca na južnim obroncima Nanga Parbata, gole planine, planine ubojice, majke magle, koja te vječito mrko gleda odozgo jako visoko, sa svojih 8126 metara valjda uvijek uvijenih u tamu, led i prijetnju, spremna da naudi.
Vožnja "po nebu"
Do Fairy Madowsa stigli smo vozeći se prvo tri sata najružnijom cestom koju sam ikada vidio, okomito usječenom u planinu i toliko uskom da po njoj doslovno može proći samo najuži džip i vozač majstor. A Mustafa to doista jest. Dok kotači gnječe rubove i kamenje pršti u bezdan, pogled kilometar nadolje kod svakog normalnog doista mora izazvati jezu. Heikki je cijelim putem držao dlanove na očima, a Naglić i ja smo se gledali, što je također vrlo jezovito, pa smo zaboravili da se upravo vozimo "po nebu". A onda smo stali ispred odrona koji je zatrpao posljednju najstrmiju dionicu puta koji ne vjerujem da će više itko ikada očistiti jer se pola planine sručilo na put, točno do kuća na samom dnu uvale. Odatle smo hodali uzbrdo satima. Paklena vrelina iz sunca velikog pola neba i ledena kiša nošena vjetrom smjenjivali su se iz kilometra u kilometar, držeći me stalno na rubu odluke da odustanem. Srećom nisam. Tako sam nekako cijeli svoj život zamišljao vrata raja, kao taj neponovljivi Fairy Madows. Unutra pitomi brežuljci, kuće od balvana, potoci, šatori, logorske vatre, pastiri i stada, žene u šarenim nošnjama, kolone planinara natrpanih rancima i vrećama, a tamo vani u daljini huk olujnog vjetra i mutnog oblaka iz kojih povremeno izviruje ledena bjelina koja te prožima nelagodom. Ali isplatilo se nositi teški ranac, sjesti pored bistrog jezera, promatrati raj i misliti na tebe, moja draga. Dolje smo se spustili prečacem. Iako su nam rekli da se tuda ne ide. Začas, za nepuna tri sata. Kočnice su mi se skroz poderale, kak bi rekla Janica, taj sam lauf otpelal na stražnjici. Opal sam barem tri put, grebao noktima, hvatao grančice i one ispred sebe. Natekli i izranjavani prstići kuckali su mi u cipelama želeći van, suze i znoj su mi kapali po naočalama, nožice su mi igrale kao kod Bambija. U ovim godinama i lijep pogled se skupo plaća.
Kineska granica
|
|
| Kineska granica |
Put do kineske granice nešto je sasvim drugo. U pet sati dosta dobrog Karakorum Highwaya kojeg su gradili od 1966. do 1978. godine i gdje na svakom kilometru stoji hvalospjev neimarima, poput onog ?Graditelji Karakorum Highwaya osmo čudo svijeta", promijenit ćete nadmorsku visinu za 3200 metara. Krenut ćete iz Gilgita s normalnih 1500 i uz nezaboravni bliski pogled na Rakaposhi dogurati do 4700 metara nadmorske visine. Samo sto metara uzbrdo fali vam da kažete - uzeo sam Mont Blanc. U jednom ćete trenutku osjetiti da vas noge ne slušaju baš najbolje i da vam uši i nos više nisu dio glave. Na pakistanskoj strani rano ujutro izgrlio me carinik koji je inzistirao na zajedničkoj fotografiji, veseo poput svakog pravog Zagorca koji je više nego zadovoljan prvom čašom ispijene vruće rakije koju je z pajdašima baš sad spekel. A na kineskoj me dočekala vesela skupina prijatelja pomiješanih pogleda željnih fotografiranja na sve načine. Zagrljaji, obraz uz obraz, ruka u ruci. U pola sata druženja postali smo dosta bliski.
Na povratku u Gilgit svratio sam u Karimabad. U glavnom gradu Hunza Valley dočekali su me istureni ćilimi, šalovi, košulje, kape, tone šafrana, vatrena Hunza voda, kvarc iz Indusa i lapis lazuli iz Afganistana, trgovci napadači na ulaznim stepenicama ispred brojnih magaza, uglađeni i opasni, i žene željne trgovine. Sjetio sam se one drevne ?aj prevari se Suljagina Fata, aj prevari se žalosna joj majka, aj uđe Fata u magazu sama, aj za njom Mujo zamandali vrata". Ma, nema to veze s onim na što je barem pola vas upravo sada pomislilo, Mujina je agresivnost apsolutno trgovačka, prijatelji moji. Stoga, čuvajte se ako ikada zađete u bilo koju trgovinu ovdje gore. Prodat će vam cijelu šarenu radnju sa svim stakalcima i onim što vam nikada neće trebati i ubrzo ćete zvati kući da vam pošalju još malo novaca da dogurate do prvog.
|
