broj 51, rujan 2005.

Vesna PINTARIĆ, snimio Željko STIPANOVIĆ

Zadnja promjena: 14.11.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
RAZGOVOR - kontraadmiral Zdravko Kardum, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice
Vijesti
ŠESTI HRV CON U MISIJI ISAF VIII
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Hrvatski vojnici na 130 km dugoj četverodnevnoj hodnji
Novosti iz vojne tehnike
PIGN - interventna komponenta francuske Republikanske garde
Umreženo ratovanje
Krstareći projektil AGM-158 JASSM
Hrvatska insurekcija 1809.
Militaria
Web info
CBMTS - Industry IV
"Treći svjetski kongres o kemijskom, biološkom i radiološkom terorizmu"









Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
RAZGOVOR - kontraadmiral Zdravko Kardum, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice
U obrani interesa od Savudrije do Molunta
Sljedeće godine bi trebao biti završen minolovac, a RTOP "Dmitar Zvonimir" opremljen u skladu s izvornim projektom. No, već sada vidimo da bi i na "Dmitru Zvonimiru" ali i na "Petru Krešimiru IV." trebalo zamijeniti glavne pogonske strojeve. Okvirna cijena takvih motora kreće se oko pet milijuna eura po setu, dakle za tri motora koja se nalaze u topovnjači trebalo bi nam između dvanaest i trinaest milijuna eura
This is an extract from the interview with Rear Admiral Zdravko Kardum, Commander of the Croatian Navy

A study of the long-term development of the Croatian Navy. What phase is it in and what are its points of reference? How would, according to your opinion, the Croatian Navy be developed further?
Development guidelines are summarized in the Strategic Defence Review that lists capabilities that should be developed by the Croatian Navy. Our objective is to establish a Croatian Navy that would be able to protect interests of the Republic of Croatia in peace and in war, in internal seawaters, territorial sea and economic zone and ecological-fishing zone respectively. That is a small navy according to international classifications, capable of defending interests of its state, without pretensions towards neighbours.

Nowadays, the Croatian Navy is increasingly aiming towards civilian-military tasks. I mean primarily of establishing the coast guard. What has been done in the Croatian Navy with this regard and what is your present level of preparation for this task?
We are now in the final stage of defining legislation of the coast guard and its tasks in the system of protecting interests of the Republic of Croatia at sea. The Croatian Navy will continue to protect interests of the state at sea because radar stations will remain in its component but will also be used as an integral part of the coast guard?s requirements and also for requirements of the police and port authorities that will not be in the coast guard composition. The main authority at sea is certainly the Croatian Navy with the coast guard that has that function in peacetime. The Croatian Navy will be composed of classical naval forces structured into a fleet and the second part will be the coast guard that will solely consist of ships with peacetime duties, e.g. protection of ecology, fishing, control of tankers, ballast waters, combat against terrorism, trafficking of people, narcotics and similar ?

How will the Croatian Navy and the coast guard act in case of possible danger? Is the coast guard ready, in organizational and technical sense, to take over duties at this moment?
In case the coast guard requires assistance in peace, the remaining parts of the Croatian Navy would be activated and provide assistance. The coast guard would equally be built in a manner that every vessel could be redesigned into a real combat ship in a possible conflict. It means that simple and cheap building interventions that could turn a coast guard ship into a combat ship will be anticipated. We are ready for the coast guard and could establish it within eight days after the law has been passed. At this moment, we are planning nine ships for coast guard requirements; four patrol ships, a big towboat - rescue ship "Faust Vrančić", ship "Andrija Mohorovičić" that can freely sail in the external sea, two towboats that could be of assistance to yachts and smaller vessels and one ship-water carrier that could supply our islands with water. According to our plans, all those ships will be deployed in two naval bases. The major part will be in Split, in the port ?Lora?and would cover the area from Dugi otok (Long Island) to Rt oštro (cape Oštro). The second part of ships would be in Vargalora and cover the area from Savudrija to Dugi otok.

What phase are the four radar systems Peregrin in and when do you expect they will be linked and put into full operational use?
We have nine radar stations. Four of them can be commercial radars but Peregrin radars are for military use only. For the time being, those on the island of Mljet, Lastovo, Vis and Dugi otok have both commercial and military radars and positions on Molunt, Žirje, Lošinj, Brijuni and Savudrija have only commercial radars. Of those, we have one mobile radar Peregrin that can be placed on some temporary position and will also have one mobile commercial radar that will be mounted later on. Stations at Vis and Lastovo are fully operational at the moment and stations at Mljet and Dugi otok are in their final stage of being put into operation. All stations are linked with radio connection but cannot provide picture in real time. We expect that all stations could provide picture in real time by end of the year 2006.

The gunboat RTOP-12 "Dmitar Zvonimir" was supposed to be equipped with all electronic and firing systems and put into full operational use this year. Have these jobs been brought to a close?
According to the present state, the minesweeper should be finished next year and the gunboat "Dmitar Zvonimir" equipped in line with the original project. However, we see now that the main driving engines should be replaced on "Dmitar Zvonimir" and "Petar Krešimir". We are spending less time at sea than we should due to restricted resources of those engines and more frequent mechanical failures. Namely, engines on the older gunboat, e.g. "Šibenik" are more reliable than engines on newer gun boats.

Are finances the reasons why driving engines have not been replaced so far?
Nobody in the Navy, the General Staff or the Ministry of Defence has doubts that it is necessary to do that. The only restriction is money. When decision to purchase those engines is reached and if we choose the ones of the highest quality, delivery would be made between 12 and 14 months because such engines are manufactured to order. If the decision is reached in this year and financial means are secured in the next year, in 2007 we could start with renewal of one or even two gunboats. The approximate price of such engines is about five million EURos per set for three engines in the gunboat. We would accordingly need between twelve and thirteen million EURos for engines and dismantling the old and mounting new engines.

Targeted education of new cadres for the Croatian Navy requirements started two years ago. What is the interest of young people and are you personally satisfied with the response?
We signed contracts with about sixty sailors to undergo nine week specialist training. After they have completed the training, they will be deployed to ships and are our main source for manning NCO cadre and some of them for manning officer cadre. If in the meantime some of them graduated from a faculty or college, after two years they can apply for the officer school and become military officers. The remaining sailors who have completed secondary schools can apply for NCO school after two-year service and become NCOs.
We presently man officers' places with young men who graduated from the Nautical School, Faculty of Electronics and Mechanical Engineering. We have presently several reserve officers in officers? schools who are less than 35 years of age. For the next year, we are planning to admit about twenty young men and women who graduated from faculties we are interested in. In the navy, we are primarily interested in nautical studies, mechanical engineering and electronics with some specializations within them.


- na RTOP-u "Petar Krešimir IV" i "Dmitar Zvonimir" nužne zamjene pogonskih strojeva
- za potrebe obalne straže
predviđeno devet brodova
- devet radarskih postaja
pokriva cijeli Jadran
- nepostojanje specijaliziranog
brodogradilišta za remont brodova HRM-a stvara velike probleme

Uzimajući u obzir koliko se iz proračunskih sredstava izdvaja za OS, te koliko je od toga namijenjeno HRM-u, modernizacija naše mornarice ide dosta sporo. Izgradnja ili kupnja novih brodova te opremanje postojećih sustavima, od paljbenih do pogonskih, uvjetovana je novčanim mogućnostima. Iako se svi odgovorni slažu kako je ulaganje nužno, kada ćemo moći reći da smo dostigli željeni stupanj razvoja ovisit će, dakle, o brzini i količini sredstava koja će se u HRM ulagati. A kakva je sposobnost HRM-a danas i u kojem pravcu će ići njezin dugoročni razvoj uoči 14. obljetnice HRM-a govori njezin zapovjednik, kontraadmiral Zdravko Kardum.

Pred nama je četrnaesta obljetnica postojanja HRM-a. Kako biste ocijenili snagu i sposobnost HRM-a danas?
Četrnaest godina nije veliko razdoblje, ali nije niti kratko, no mnogo je bitnije da je prošlo deset godina od završetka rata. Hrvatska ratna mornarica, je kao i cjelokupne oružane snage, još uvijek u tranziciji i pretvorbi iz mornarice ustrojene u skladu s načelima bivše mornarice u mornaricu koja bi u cijelosti trebala zaštiti hrvatski Jadran. Projekti se sporo razvijaju, a glavni problem je novac. No, ona je u ovom trenutku na razini realnih prijetnji, koje nisu velike, i upravo smo u fazi redefiniranja njezinih dugoročnih zadaća za koje će se osposobljavati.

U izradi je studija dugoročnog razvoja HRM-a. U kojoj je ona fazi i koje su njezine odrednice te u kojem bi pravcu, prema vašem mišljenju, trebao ići daljnji razvoj HRM-a?
Smjernice razvoja su kratko sažete u Strategijskom pregledu obrane, gdje su navedene sposobnosti koje bi trebala razvijati Hrvatska ratna mornarica. Naš je cilj stvoriti Hrvatsku ratnu mornaricu koja će moći zaštititi interese Republike Hrvatske u miru i u ratu, i to u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i gospodarskom pojasu, odnosno ekološko-ribolovnom pojasu. To je po svjetskim klasifikacijama mala ratna mornarica sposobna braniti interese svoje države, bez pretenzija prema susjedima.

HRM se danas sve više usmjerava ka civilno-vojnim zadaćama, prije svega mislim na uspostavu obalne straže. Što je u svezi s tim učinjeno u HRM-u i koliko ste za tu zadaću već sada pripremljeni?


Ovdje bismo trebali razjasniti pojmove obalna straža i zadaće obalne straže. Obalna straža je način organiziranja određenih snaga za zaštitu interesa države na moru. To je negdje obalna straža, drugdje granična postrojba, ili je to mornarica bez ikakvih natruha obalne straže. Treba razlikovati dva pojma, jedno je obalna straža kao organizacija, a drugo je zaštita interesa Republike Hrvatske na moru, što će raditi obalna straža, ali i mnogi drugi subjekti. Mi smo sada u završnoj fazi zakonskog definiranja obalne straže i njezinih zadaća u sustavu zaštite interesa Republike Hrvatske na moru. I dalje će HRM štititi interes države na moru jer će radarske postaje ostati u njezinu sastavu, ali će se one rabiti i za potrebe obalne straže, kao njezin sastavni dio, te za potrebe policije i lučke kapetanije koji neće biti u sastavu obalne straže. Zakon će odrediti tko je glavni autoritet na moru i tko svime upravlja. Glavni autoritet je svakako HRM, a u miru to u njezino ime radi obalna straža, kao njezin sastavni dio. Dakle HRM će se sastojati od klasičnih pomorskih snaga koje će biti ustrojene u flotilu, a drugi će njezin dio biti obalna straža, u kojoj će biti isključivo brodovi namijenjeni za djelovanje u miru, primjerice u zaštiti ekologije, ribarstva, nadzora tankera, balastnih voda, borbe protiv terorizma, krijumčarenja ljudi, droge i sl....

U slučaju moguće ugroze kako će djelovati flotila HRM-a i obalna straža i je li u ovom trenutku obalna straža u organizacijskom i tehničkom smislu spremna za preuzimanje zadaća?
Ako bi u miru trebala pomoć obalnoj straži, ostali dijelovi HRM-a bi se uključili i pomogli joj. Isto tako, obalna straža će se izgrađivati tako da će se gotovo svako njezino plovilo u mogućem sukobu moći vrlo lako prenamijeniti u pravi borbeni brod. To znači da će se unaprijed predvidjeti konstrukcijski zahvati koji će na jednostavan i jeftin način brod obalne straže moći pretvoriti u borbeni brod. Mi smo spremni za obalnu stražu i čim se donese zakon, za osam dana, mi je možemo ustrojiti. Može samo doći do sitnijih izmjena, prije svega u zapovjedništvu obalne straže, jer ovisno o tome koliko će nam zakon dati ovlasti, možemo imati više ili manje pravnika. Ostalo je sve uređeno (ustrojbena mjesta, broj ljudi, raspored, najpogodniji brodovi...). U ovom trenutku predviđamo devet brodova za potrebe obalne straže: četiri ophodna broda, veliki remorker - brod za spašavanje "Faust Vrančić", brod "Andrija Mohorovičić", koji može nesmetano ploviti vanjskim morem, dva remorkera koji bi mogli pomagati kada su u pitanju jahte i manji brodovi te jedan brod-vodonosac koji bi naše otoke mogao opskrbljivati vodom. Svi ti brodovi, prema našem viđenju, bili bi raspoređeni u dvije pomorske baze. Veći dio bio bi smješten u Splitu, u luci "Lora", a pokrivali bi prostor od Dugog otoka do Rta oštro, a drugi dio brodova bio bi smješten u Vargalori i pokrivali bi prostor od Savudrije do Dugog otoka.

U kojoj su fazi četiri radarska sustava Peregrin, te kada se očekuje njihovo povezivanje i stavljanje u potpunu operativnu uporabu?


Imamo devet radarskih postaja, s tim da na četiri radarske postaje mogu biti komercijalni radari, ali i radari Peregrin isključivo vojne izvedbe. Za sada oni na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom otoku imaju i komercijalne i vojne radare, a položaji na Moluntu, Žirju, Lošinju, Brijunima i Savudriji imaju isključivo komercijalne radare. Od toga imamo jedan pokretni radar Peregrin koji može biti na nekom privremenom položaju i imat ćemo još jedan pokretni komercijalni radar koji će biti naknadno raspoređen. Trenutačno su u punoj funkciji postaje na Visu i Lastovu, a u završnoj su fazi uvođenja postaje na Mljetu i Dugom otoku. Sve su postaje povezane radiovezom, ali nisu još sve povezane da mogu davati sliku u realnom vremenu. Ako ne bude većih problema, očekujemo da bismo do kraja 2006. godine sa svih postaja mogli davati sliku u realnom vremenu. U ovom trenutku imamo pokriven cijeli Jadran, ali neki dijelovi ne šalju sliku u realnom vremenu.

Kako biste ocijenili trenutačno stanje tehnike, te na kojim se projektima opremanja radi u HRM-u?
Tehnika kojom raspolaže Hrvatska ratna mornarica, poglavito njezine pomorske snage, čine brodovi stari otprilike dvadesetak godina i ništa novo nije projektirano. Upravo ovih dana otvorene su ponude Brodarskog instituta u kojima se traži izrada projekta za dva temeljna tipa broda. Jedan bi bio višenamjenski brod, između šesto i osamsto tona deplasmana, koji bi bez ograničenja mogao ploviti Jadranom, a gradio bi se u borbenoj i u inačici izvan obalnog ophodnog broda koji bi nadzirao prostor između trideset i četrdeset milja od naše obale. Drugi brod je manji, oko tridesetak metara i stotinjak tona deplasmana. Njime bismo prije svega pokrivali teritorijalno more i unutarnje vode. Taj brod bi pokrivao vanjske otoke i djelovao bi težišno nakon otkrivanja cilja i dojave s radarske postaje, a veći bi svojom nazočnošću trebao otkloniti pokušaje ugrožavanja naših interesa na moru. Gradnja manjeg broda bi, ako bude novaca, trebala započeti već iduće, a sigurno 2007. godine, jer to nije složen brod i neće imati mnogo oružja, iako bi imao predviđena mjesta za ugradnju borbenog naoružanja u slučaju rata. Drugi je složeniji i za njega će trebati više vremena te trebamo pričekati studiju koja bi pokazala je li bolje uzeti već razvijeni brod negdje vani, prilagoditi ga našim potrebama i graditi ga u našem brodogradilištu ili će se razvijati brod na već postojećim linijama na Brodarskom institutu, a to bi onda bio u potpunosti naš brod. Taj bi se brod radio u dvije inačice, u prvoj bi bio manje naoružan i služio bi za izvanobalnu ophodnju, a u drugoj bi bio potpuno borbeno opremljen za protupodmorničku, površinsku i protuzračnu borbu.

Ove je godine RTOP-12 "Dmitar Zvonimir" trebao biti opremljen svim elektroničkim i paljbenim sustavima i stavljen u punu operativnu uporabu. Jesu li ti poslovi privedeni kraju?
Sve to kasni i očito je da će "Dmitar Zvonimir" oboriti svjetske rekorde koliko se dugo radi. No, normalno je da se sa završetkom rata, kada nema izravne ratne opasnosti, sve usporava. Uzimajući u obzir proračunski novac koji je odobren za oružane snage, pa tako i za mornaricu, sve ide dosta sporo. Kako sada stvari stoje sljedeće godine bi trebao biti završen minolovac, a RTOP "Dmitar Zvonimir" opremljen u skladu s izvornim projektom. No, već sada vidimo da bi i na "Dmitru Zvonimiru" ali i na "Petru Krešimiru IV" trebalo zamijeniti glavne pogonske strojeve. U tom slučaju imali bismo brodove koji bi bez problema mogli djelovati u našem moru, a ukoliko zatreba i na dijelu Mediterana, jer upravo takvi brodovi štite Gibraltarski tjesnac, nadziru plovidbu brodova, vode ih, štite i čuvaju od mogućih terorističkih napada. No, sve se vrti oko novca. Ipak i u tim okolnostima mi maksimalno obučavamo naše posade. Nešto smo manje na moru, upravo zbog ograničenih resursa tih motora i češćih kvarova, nego što bi trebali biti. Naime, motori na starijoj topovnjači, primjerice "Šibenik", pouzdaniji su od motora na novijim topovnjačama. Prvotna namjena tih brodova bila je da negdje, sakriveni uz obalu, izlaze i lansiraju rakete i odmah se vraćaju na prvobitni položaj. Dakle, brod isključivo za ratnu zadaću. Mi sada trebamo brodove koji će nadzirati more i osiguravati ga, osloboditi ga i za turizam, i za plovnost, i sve ostalo. Ta bitno drukčija doktrina zahtijeva i drukčije pogonsko stanje jer trebamo brodove koji mogu boraviti na moru više dana. Oni to, dok se ne promijene motori, ne mogu.

Je li razlog tome što pogonski motori do sada nisu zamijenjeni isključivo financijske prirode?


Tijekom prošle godine napravljena je studija u Brodarskom institutu o remotorizaciji tih brodova koja je nedvosmisleno pokazala da treba ići u remotorizaciju. Više nitko u mornarici, Glavnom stožeru ili Ministarstvu obrane ne dvoji o tome da je to potrebno napraviti, jedino je ograničenje novac. Kada se donese odluka o kupnji tih motora i ako bismo se opredijelili za one najkvalitetnije, rok isporuke je između 12 i 14 mjeseci jer se takvi motori rade po narudžbi. Ukoliko bi se donijela odluka ove godine, a iduće godine osigurala financijska sredstva, mi bismo 2007. godine mogli početi obnovu jedne ili čak obje topovnjače. Okvirna cijena takvih motora kreće se oko pet milijuna eura po setu, dakle tri motora koja se nalaze u topovnjači. Prema tome trebalo bi nam između dvanaest i trinaest milijuna eura za motore i popratne radove koji prate demontažu starih i ugradnju novih motora.

Spomenuli ste da se postojeći motori često kvare. Kakve su mogućnosti remonta brodova, imate li ugovor s nekim od brodogradilišta gdje bi se oni održavali?
Nemamo pravo mornaričko brodogradilište koje bi radilo remonte na našim brodovima i bilo za to specijalizirano te stoga u tome imamo dosta problema. Naši brodovi idu na remont u brodogradilište koje je odabrano na temelju javnog natječaja. Tako remont nekada dobije brodogradilište u Šibeniku, a nekada u Kraljevici. To nam stvara velike probleme jer se često dogodi da se tek nakon odabira brodogradilišta i dolaska broda na remont nabavljaju dijelovi koje je potrebno zamijeniti, a to produžava vrijeme remonta. Bilo je razgovora između MORH-a i Remontnog brodogradilišta u Šibeniku da ono zadrži kapacitete za remont određenih sustava HRM-a, ponajprije motora, ali i topničkog oružja. No, naša brodogradilišta imaju i vlastitih problema i da bi se potpisao trajni ugovor o remontu opet je potreban novac. Brodogradilištima se često dogodi da nemaju novaca za nabavu nekog dijela. S druge strane, HRM bi morala unaprijed planirati popravke, ali mi ne možemo planirati kada će se nešto na brodu pokvariti. Takva situacija nam uvelike otežava rad. No, u novom ustroju planiramo da veći dio radova preuzmemo boljom organizacijom i kvalitetnijom popunom naših logističkih postrojbi. Naime planiramo ustrojiti satniju od osamdesetak pripadnika koji bi se bavili isključivo održavanjem brodova. No, veliki remonti i dalje bi se radili u civilnim brodogradilištima.

Prije dvije godine započelo se sa ciljanim školovanjem novih kadrova za potrebe HRM-a projektom KADET, a od ove godine i prijemom vojnika. Kakav je interes mladih ljudi i koliko ste zadovoljni odazivom?
Primili smo oko šezdesetak mornara na ugovor na završnu specijalističku obuku u trajanju od devet tjedana. Nakon završene obuke oni se raspoređuju na brodove i glavni su nam izvor za popunu dočasničkog kadra, a neki od njih i za popunu časničkog kadra. Naime, ako je netko od njih u međuvremenu završio fakultet ili višu školu, on se nakon dvije godine službe može kandidirati za Časničku školu i biti časnik. Ostali mornari, koji imaju završenu srednju školu, nakon dvije godine službe mogu se kandidirati za Dočasničku školu i postati dočasnici.


Časnike planiramo popunjavati na dva načina. Jedan način je primanje kadeta koji će nam u najboljem slučaju doći tek za tri godine, što je dugo razdoblje. Sada časnička mjesto popunjavamo mladićima sa završenim fakultetom nautike, elektronike i strojarstva. Trenutačno u časničkim školama imamo nekoliko pričuvnih časnika koji imaju manje od 35 godina. Iduće godine planiramo primiti još dvadesetak mladića i djevojaka koji su završili nama potrebne fakultetske smjerove. Problem je samo u tome što oni imaju previše godina za preuzimanje prvih dužnosti. Naime, ako takav kadar u sustav primimo s trideset godina, on nije ravnopravan s kolegama koji se primaju s recimo 22 godine, i to se kasnije osjeti u napredovanju. Ipak zadovoljan sam s brojem kandidata koji se prijavljuju na naše natječaje, no problem je što nerado odlaze iz Splita. Dijelom je to zato što sustav još nije na najbolji način riješio dodjelu službenih stanova, ali i izostanak stimulacije ako, primjerice, odlazi na otok. Drugi problem koji bih istaknuo jest taj da naši kadeti unaprijed ne znaju u kojem će rodu i struci završiti. U mornarici nas prije svega zanimaju studiji nautike, strojarstva i elektronike, s nekim specijalizacijama unutar toga. Uz to kadeti moraju znati da ako su upisali primjerice ekonomiju u Splitu, to ne znači da će na službi biti baš u Splitu. Možda i hoće, ali takvih trebamo jako malo. Oni koji će završiti u mornarici moraju znati da je njihov prostor službe od Savudrije do Molunta, uključujući i neke otoke.

Koji su planovi i aktivnosti na području međunarodne vojne suradnje i vojnih vježbi u idućem razdoblju pred HRM-om?
Imamo mnogo međunarodnih kontakata, od početka godine do sada oko 78 raznih međunarodnih aktivnosti, od vježbi, sastanaka, dogovora, pregovora, do posjeta raznih brodova. Općenito mislim da mornarica ima najviše aktivnosti unutar oružanih snaga, jer je more uvijek bilo ambijent na kojem je suradnja bila na visokoj razini. Uplovljenje broda u neku luku uvijek se smatra prijateljskim činom i zato smo mi možda pogodniji za komunikacije nego drugi. Osim toga, mi ne moramo ići izvan Hrvatske ili Jadrana da bismo imali međunarodnu suradnju. U svakodnevnoj smo komunikaciji s NATO-om upravo zato jer smo na moru, gdje će, kada svi budu u europskoj zajednici, biti njezina međunarodna granica. Drugim riječima, Jadransko more će biti međunarodna granica Europske unije. U stalnim smo kontaktima sa 6. flotom i idemo prema novom sustavu razmjene informacija s jednim virtualnim središtem u Rimu, ali i sa zapovjednim središtem NATO-a u Napulju. Prigodom posjeta Hrvatskoj zapovjednik Južnog krila NATO-a otvoreno je rekao da bi nas volio vidjeti više uključene u međunarodne misije, poglavito u NATO misiji u Sredozemnom moru. Dakle, mnogo surađujemo ali će suradnja biti kvalitetnija kada naši brodovi budu u stanju raditi sve ono što mogu NATO brodovi i kada stignu novi brodovi koje očekujemo idućih godina.

Ove će godine obljetnica HRM-a biti obilježena u Puli. Možete li nam reći koji je razlog?
Moji suradnici i ja mislimo da je izlazak iz Splita i odlazak u neka veća županijska središta korak više ka tome da Hrvatska ratna mornarica doista bude Hrvatska ratna mornarica i u tom manifestnom obliku. Nama nije problem otići u neki drugi grad, u ovom slučaju u Pulu, i na putu tamo i nazad održati nekoliko vježbi i ujedno se obučavati. Do sada smo dvije obljetnice obilježili izvan Splita, i to jedne godine u Šibeniku, a jedne u Zadru. Ovo je treći put da idemo izvan Splita. Zašto smo se odlučili za Pulu, a ne primjerice za Rijeku ili Dubrovnik? Ove godine smo se odlučili za Pulu jer je šezdeseta obljetnica završteka II. svj. rata i povratka Istre matici zemlji. Dakle, Istra, Zadar i hrvatski otoci vraćeni su Hrvatskoj nakon završetka rata, a budući da smo u Zadru već bili, odlučili smo se za Istru i Pulu. Još u proljeće smo dogovorili tu proslavu.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene