Imam potrebu napisati svoje pozitivne dojmove koje sam doživio 10. rujna 2005. godine u vojarni "Croatia" u Zagrebu prilikom davanja svečane prisege.
Prije svega dojmio me se pismeni poziv, dostavljen nama roditeljima, koji je biranim riječima napisao o.d. zapovjednika satnije za obuku 350. Vojno-obavještajne bojne Hrvatske kopnene vojske, satnik Stipan Čičak, a u kojem nam, osim što nas poziva, nudi pogodnost parkiranja automobila za vrijeme te svečane prigode, te nas ujedno poziva da mu se obratimo u svezi s upitima o životu i radu naših sinova za vrijeme dok su u postrojbi kojom on zapovijeda.
Druga važna i bitna impresija koja mi je ostala u sjećanju jest susret na glavnom kolnom ulazu. Tamo nas je primio, pozdravio i uputio prema parkiralištu uljuđeni službujući vojni policajac. Na parkiralištu još dvojica takvih policajaca.
Zatim smo otišli u onaj dio vojarne gdje se polagala svečana prisega, koju je kao izaslanik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske predvodio general pukovnik Mladen Kruljac s drugim časnicima i dočasnicima.
Organizacija cijele ceremonije bila je na visini i besprijekorna.
Dojmila me se urednost, čistoća i savršeni red. Čovjek bi pomislio da se nalazi u nekoj od vojarni američke vojske u kojima se obično snimaju njihovi filmovi, ili u nekoj od vojarni NATO-a, ili kao da smo u nekom urbanom naselju.
Svi časnici i dočasnici, ali i vojnici, bili su susretljivi kako bismo se što bolje osjećali u njihovoj sredini.
Osobito mi je drago, i za to sam bio izuzetno ponosan, što moj sin, poput mene dragovoljca Domovinskog rata, daje prisegu našoj zajedničkoj domovini Hrvatskoj, a bio bih najsretniji da doživim da mi to i unuk učini.