|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
|
| Radiouređaj velikog dometa |
|
_usmc.jpg)
|
| Foto: USMC |
Američki marinski korpus (USMC) eksperimentalno ispituje novi radiouređaj velikog dometa. Radiouređaj ETCS (Expeditionary Tactical Communications System) razvio je Ratni laboratorij marinskog korpusa kako bi se prevladala ograničenja u komunikaciji na većim udaljenostima, odnosno između marinskih postrojbi koje su se iskrcale i napreduju u unutrašnjost te zapovjedništva operacije koje je najčešće na brodu ispred obale.
ETCS rabi civilnu komercijalnu satelitsku komunikacijsku mrežu Iridium, a uz integriranje GPS sustava ostvaruje se i funkcija praćenja i prikaza točnog položaja. Tako se može stalno imati "slika" položaja snaga na terenu. Za to se rabi aplikacija Notrhrop Grumman C2PC koja počiva na komercijalnoj 128 bitnoj AES enkripciji (a ne na službenoj američke vlade) pa mora funkcionirati kao samostalni uređaj i ne može se integrirati u druge sigurne sustave koji počivaju na službenoj enkripciji.
ETCS će omogućiti napredak doktrine distribuiranih operacija koja predviđa uporabu manjih timova koji dominiraju bojištem rabeći napredne borbene sustave, ali koji se, kad je potrebno, mogu okupiti u veće postrojbe. Ta doktrina zahtijeva brzo i učinkovito komuniciranje na velikim udaljenostima, a upravo to ETCS omogućava.
Prva operativna implementacija ETCS uređaja je u obliku prikolice za lako terensko vozilo HMMWV. U prikolici su smješteni radiouređaji i oprema zapovjedno-nadzornog sustava (C2) dok su radne stanice smještene u vozilu.
Idući je korak smještanje cijele instalacije u samo jedno vozilo koje bi se moralo moći prevesti konvertiplanom V-22 Osprey.
M. PETROVIĆ
|
| Kina predstavila W-50 |
Na rujanskom sajmu vojne tehnike DSEi (Defence Systems and Equipment International), kineska tvrtka CPMIEC (China Machinery Import and Export Corporation) predstavila je novu bespilotnu letjelicu W-50. Riječ je o bespilotnoj letjelici s povećanim doletom, većom nosivošću korisnog tereta, te većom maksimalnom poletnom težinom. Letjelica W-50 prvi put je prikazana svjetskoj javnosti na Airshow China u studenom 2003., kada je nosila oznaku PW-1. Tada je uz PW-1 predstavljena i letjelica W-30, koja je u biti umanjena inačica letjelica iz serije PW-1. Prema tehničko-taktičkim podacima, letjelica W-50 može krstariti na visinama između 1000 m i 3000 m, a maksimalni operativni plafon leta je 4600 m. Operativni radijus iznosi 100 km, a maksimalna brzina koju može postići je 180 km/h dok se krstareća brzina kreće između 120 km/h i 150 km/h. Maksimalna težina pri polijetanju iznosi 130 kg, od čega na "korisni" teret otpada 20 kg. Za pogon letjelice rabi se dvocilindrični dvotaktni motor NRIST 350F, jakosti 25 KS. Duljina letjelice je 3,2 m dok je raspon krila 4,8 m.
Kina je objavila kako radi i na novoj letjelici PW-2 koja bi trebala imati dva puta veći operativni radijus nego PW-1. Uz to, raspon krstareće brzine kretao bi se između 140 km/h i 160 km/h, uz mogućnost boravka u zraku do 7 sati. Maksimalna poletna težina trebala bi biti 210 kg, uz 30 kg "korisnog" tereta. PW-2 bi poput PW-1 za lansiranje rabio raketni pogon, a spuštanje letjelice predviđeno je pomoću padobrana. Dimenzije letjelice PW-2 trebale bi velikim dijelom ostati iste, poput PW-1.
I. SKENDEROVIĆ
|
| Australija odabrala tvrtku Gibbs & Cox za projektiranje razarača |
Australsko ministarstvo obrane odabralo je američku tvrtku Gibbs & Cox kao preferiranog projektanta za platformu broda unutar projekta SEA 4000. Program gradnje tri nova razarača namijenjenih protuzračnoj obrani (AWD - Air Warfare Destroyer) za australsku kraljevsku ratnu mornaricu vrijedan je šest milijardi AUD odnosno 4,56 milijardi amaričkih dolara.
Objavljujući vijest o odabiru tvrtke sredinom kolovoza, australski ministar obrane Robert Hill izjavio je kako je vlada odabrala tvrtku Gibbs & Cox s modificiranim projektom razarača klase Arleigh Burke ispred španjolske brodograđevne grupacije Navantia s projektom razarača tipa F-100 (klasa Don Alvaro de Bazán) i njemačke brodograđevne grupacije Blohm+Voss s projektom razarača tipa 124 (klasa Sachsen). Odluku o odabiru vlada je donijela nakon štš je prihvatila preporuke komisije za selekciju ponuda, na temelju činjenice da je tvrtka Gibbs & Cox dala najbolju ponudu za odnos cijene i karakteristike projekta.
Tvrtka Gibbs & Cox pridružit će se AWD partnerima ASC Shipbuilder Pty Ltd u čijem će se brodogradilištu u Osbornu (Južna Australija) graditi razarači, te tvrtki Raytheon Australia koji su odabrani ranije ove godine kao projektanti sustava naoružanja. Robrt Hill također je izjavio kako će australska vlada nastaviti usporedno razmatrati ''australiziranu'' verziju Navantijinog baznog projekta kao konkurenciju projektu tvrtke Gibbs & Cox prije konačnog odobrenja projekta u 2007. godini. Ta mjera potrebna je iz razloga novih, nedavno uvedenih smjernica za nabavu razarača.
S obzirom na činjenicu da se ulazak u službu australske ratne mornarice očekuje tek 2013., razarači će biti opremljeni širokim spektrom različitih opcija za protuzračnu obranu koju će pružiti i drugim rodovima australske vojske, uključujući kopnenu vojsku kao i zračne snage. Razarači će biti opremljeni Aegis sustavom naoružanja, kombinirajući radar za motrenje SPY-1D i projektile Standard Missle SM-2 Block III. Projekt razarača pripremljen u suradnji s tvrtkama Anteon Corporation, Angle Inc., Basic Comerce & Industries, ICI, Lockheed Martin Tactical System Romulus and Tehnomics je modificirana izvedenica američkog razarača DDG-51 klase Arleigh Burke za koji je tvrtka Gibbs & Cox vodeći projektni agent. Očekuje se da će brodovi imati istisninu 7000 - 8000 tona pri punom opterećenju te će ih pokretati kombinacija diezel motora i plinskih turbina nasuprot plinskih turbina koje su ugrađene u razarače DDG-51. Takva kombinacija pogonskog postrojenja bit će ekonomičnija pri uporabi te će se povećati područje rada i izdržljivost pogonskog sustava. Osim spomenutih prednosti, broj posade potreban za upravljanje razaračem sveden je na svega 250 ljudi, što je znatno manje nego 350 osoba potrebnih na DDG-51. Ta razlika postići će se većom razinom automatizacije sustava i procesa na brodu.
Australska vlada osigurala je 455 milijuna AUD za trenutačnu fazu projekta koja uključuje detaljniji razvoj samog projekta, obuku radne snage te investiciju i izgradnju početne infrastrukture.
M. PTIĆ GRŽELJ
|
| UPAB-1500 |
Nedavno je rusko ratno zrakoplovstvo predstavilo prvu bombu iz nove obitelji precizno navođenih standoff bombi s raketnim pogonom. Riječ je o bombi oznake UPAB-1500, koja je nedavno bila predstavljena u ruskoj zrakoplovnoj bazi u Ahktubinsku. Temeljni dizajn tijela bombe vrlo je sličan tijelu bombe UAB-500, koja je dosad javnosti bila dostupna jedino u formi mockup-a. Po svemu sudeći 1362 kg teška bomba UPAB-1500 rabi TV navođenje, a radi povećenja dometa bombe na središnju sekciju njezina tijela postavljena su krilca. Određene pretpostavke sugeriraju i to kako UPAB-1500 nasljednik bombe KAB-1500Kr, dok je UAB-500 nasljednik bombe KAB-500 također s TV navođenjem. Proizvođač bombe je vrlo vjerojatno ruska tvrtka Bazalt, koja je uz rusku tvrtku Tactical Missile Co. specijalizirana za razvoj bombi zrak-zemlja. Iz predstavljanja bombe UPAB-1500 vidljiva je raznolikost ruskog razvoja standoff zrakoplovnog naoružanja, kojim želi prvenstveno ojačati i zanoviti svoj arsenal (zamjena za bombe H-25 i H-27) ali isto tako svoje novo naoružanje ponuditi vanjskom tržištu posebice onim zrakoplovstvima koja uvoze rusku zrakoplovnu tehniku. Tu se kao prvog možebitnog vanjskog naručitelja UPAB-a 1500 misli na Indiju, koja bi tom bombom mogla opremiti avione Su-30MKI.
I. SKENDEROVIĆ
|
|