broj 58, studeni 2005.

NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE

Zadnja promjena: 3.2.2012.
Welcome to Adobe GoLive 6
Napredna padobranska obuka u ZB "Lučko"
Pet godina RACVIAC-a
Vijesti
ŠESTI HRV CON U MISIJI ISAF VIII
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
Aeromiting u Grčkoj
RAZGOVOR - Mihovil Brebrić, reprezentativac u wakeboardu i ročnik sportske satnije
Novosti iz vojne tehnike
Saudijska Arabija i nafta
Noćni skok s 10 000 metara
LP-X DOKDO: prvi južnokorejski amfibijski brod
Razarač HMS Bristol (Type 82)
Podlistak - Izrael
Militaria
Web info









Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
Dingo osvaja nova tržišta


Foto: Austrian Armed Forces
Višenamjesniko oklopno vozilo Dingo pogonske konfiguracije 4x4, odnosno noviju inačicu Dingo 2, proizvodi njemačka tvrtka Krauss-Maffei Wegmann iz Munchena. Vozilo je nastalo kao prilagodba podvozja taktičkog kamiona Unimog U-5000 specijaliziranim vojnim potrebama, ponajprije mirovnim misijama. Dosad je njemačkoj vojsci predano više od 140 vozila Dingo, i to od 2000. do 2003.
Tvrtka je, ohrabrena dobrim rezultatima uporabe na terenu, odlučila ponuditi unaprijeđenu inačicu Dingo 2, koja je na tržištu od 2004. Dosad je prodano više od sedamdeset vozila Dingo 2, i to 20 austrijskoj vojsci te više od 50 njemačkoj vojsci.
Trenutačno najveći uspjeh je prodaja 220 Dinga 2 belgijskoj vojsci. Vrijednost ugovora je 222 milijuna USD, a postoji mogućnost nabave i druge serije od 132 vozila. U konkurenciji su na belgijskom natječaju uz Dingo 2 bili i Bushmaster australske tvrtke ADI te RG-31 južnoafričke podružnice tvrtke BAE Systems Land Systems.
Prvo testno vozilo trebalo bi belgijskoj vojsci biti predano do kraja ove godine. Dostava serijskih vozila predviđena je od 2006. do 2011. U proizvodnju belgijskih vozila bit će uključene i neke belgijske tvrtke.
Dingo 2 je predviđen za prihvat 8 ljudi (2 člana posade i šest vojnika) kojima osigurava dobru balističku zaštitu te zaštitu od protupješačkih i protuoklopnih mina. Ugrađen je i sustav za NKB zaštitu.
Dingo se zbog mase od oko 11 tona može prevoziti u transportnom avionu C-130 Hercules. Maksimalna brzina vozila po dobrom putu iznosi više od 90 km/h, a napredan pogonski sustav omogućava dobru terensku pokretljivost. S punim spremnikom Dingo može prijeći 1000 kilometara.
M. PETROVIĆ
Javelinov prvi probni let


S aerodroma Centennial u kalifornijskom Englewoodu, 30. rujna na svoj prvi probni let poletio je prototip novog vojnog školskog aviona Javelin. Tijekom tridesetminutnog leta, koji je u cijelosti obavljen s uspjehom, maksimalna brzina koju je avion postigao uz izvučenu konfiguraciju (spušten stajni trap i flopasovi na 10°) bila je 333 km/h, odnosno avion se popeo na 3660 m, uz brzinu penjanja od 15 m/s. U razvojni prototip ugrađena su dva turbofan motora Williams International FJ33-4-15.
Advanced Jet Trainer Jevelin Mk - 20 zajednički razvijaju američka tvrtka ATG Inc. (Advanced Technology Group Inc.) i izraelska tvrtka IAI (Israel Aircraft Industries Ltd.), koje namjeravaju tržištu ponuditi dvije inačice aviona. Za civilno tržište bit će ponuđena inačica Javelin Mk - 10, dok bi se kao vojni školski avion ponudio Javelin Mk - 20. Proizvođači Javelin Mk - 20 predstavljaju kao suvremenu platformu odnosno avion pete generacije namijenjen za naprednu obuku vojnih pilota, uz izuzetno niske operativne troškove. U avion se ugrađuje Martin bakerovo izbacivo sjedalo Mk 16 LN. Duljina aviona je 11,52 m, raspon krila je 7,44 m, a visina aviona je 3,35 m. Maksimalna težina na polijetanju iznosi 2950 kg, maksimalna brzina koju može postići je 0,85 M, raspon g optrerećenja iznosi +7/-3, a maksimalni plafon leta je 14400 m. Tijekom iduće godine očekuje se početak certificiranja aviona, dok se početak isporuke prvih Javelina očekuje tijekom 2008. godine.
I. SKENDEROVIĆ
Upaljač za probojna oružja


Foto: EADS
Tvrtka EADS razvija novu vrstu upaljača za probojna oružja nove generacije. Upaljač je nazvan BTF odnosno Buried Target Fuze. BFT je ustvari umanjena inačica upaljača PIMPF razvijenog za bojnu glavu krstarećeg projektila KEPD 350.
Tvrtka se nada kako bi jedno od većih tržišta mogla biti američka vojska pa je pokrenula aktivnosti u smjeru jače nazočnosti na američkom tržištu.
BFT je predviđen za primjenu na oružjima koja su predviđena za napad na ukopane i dobro zaštićene ciljeve zaklonjene iza debelog sloja kamenja, zemlje ili nekog drugog materijala. Neke spacifikacije za takav tip oružja predviđaju mogućnost probijanja i do 12 metara stijena kako bi se prodrlo do cilja.
Napad na takve ciljeve uporabom klasičnih upaljača s vremenskom odgodom često ne daje najbolje rezultate. Glavni je razlog nepoznavanje samog materijala koji mora probiti kako bi došla do cilja. A različiti materijali imaju drukčije značajke i ne probijaju se istom brzinom, pa namještanje upaljača na neku vrijednost bez poznavanja stvarne situacije na terenu postaje gatanje a ne planiranje.
BFT zato ima posebno razvijene senzor i algoritme za obradu podataka pomoću kojih se prati probijanje, prikupljaju podaci o slojevima koje probija. Sukladno tako prikupljenim podacima određuje se i najpogodnije vrijeme detonacije. Najjednostavije, i vrlo pojednostavljeno rečeno, upaljač BFT "zna" kad je probio tlo i dosegnuo cilj.
Promjer upaljača je dovoljno malen da se može umetnuti u ležište upaljača većine raznih oružja (bombi i projektila) koje rabe članice NATO-a.
M. PETROVIĆ
Argentina nabavlja drugi desantno transportni brod


Argentina je odlučila kupiti drugi desantno transportni brod (LSD - Landing Ship Dock) od francuske ratne mornarice. Ugovor potpisan između dviju država u lipnju prošle godine uključio je nabavu drugog desantno transportnog broda u klasi Ouragan, imena Orage (tip L9022) s opcijom kupnje prvog broda Orage (tip L9021).
Brodovi klase Ouragan imaju duljinu 149 m, širinu 21,5 m, gaz 5,4 m, istisninu pri punom opterećenju 8500 tona. Pokreću ih dva diezel motora SEMT-Pielstick 12 PC 2.1 V400, ukupne snage 6910 kW koji omogućavaju brzinu od 17 čvorova. Pri brzini od 15 čv doplov brodova iznosi 9000 nm. Temeljno naoružanje činit će im po dva topa Bofors 40-AA odnosno 30-AA Breda-Mauser. Uz te topove nositi će po četiri teške strojnice kalibra 12,7 mm.
Prema mornaričkim izvorima dolazak broda Orage u argentinsku ratnu mornaricu očekuje se potkraj 2005., dok će brod Ouragan biti predan početkom 2007. Još uvijek nisu objavljeni nikakvi podaci vezani za vrijednost obiju transakcija, iako su argentinski dužnosnici izjavili kako je vrijednost ugovora "iznimno prikladna".
U trenutku kada u službu uđu oba transportno desantna broda završit će faza obnove pomorsko-desantnih snaga argentinske ratne mornarice, što je i bio jedan od prioritetnih ciljeva. Novi brodovi također će ojačati argentinske pomorske snage pri međunarodnim operacijama te drugim zadaćama.
Sposobnosti argentinskih desantnih snaga bile su u opadanju još od početka 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je nekoliko brodova izašlo iz službe, a nisu bili zamijenjeni novima. Godine 1981. iz službe je izašao desantno transportni brod Candido de Lasala (bivši USS Hashland), razrezan je i prodan u staro željezo. Desantni brod Bahia Buen Suceso oštećen je i zarobljen 1982. godine za vrijeme trajanja Falklandskog rata. Preostala desantna plovila, manji i srednji desantni brodovi američkog podrijetla također su izašli iz službe tijekom 1980-ih godina. Desantno transportni brod Cabo San Antonio, koji je izgrađen prema modificiranoj klasi brodova US De Soto County povučen je iz službe 1997.
U kasnim 1990-im Argentina je vodila pregovore za kupnju desantno transportnog broda klase Newport od američke ratne mornarice no prilikom međunarodne vježbe u Čileu 2000., odabrani brod Moure Country se nasukao a oštećenja su bila prevelika da bi ga bilo isplativo popravljati.
Jedini pomoćni brod za desantne operacije ARA Bahia San Blas koji je trenutačno u aktivnoj službi argentinske ratne mornarice je klase Costa Sur. Međutim, tom brodu nedostaju mogućnosti za prihvat helikoptera kao pomoć pri obuci i razvoju argentinskih pomorskih snaga.
M. PTIĆ GRŽELJ
Hibridni Humvee


Foto: US Army
Američka kopnena vojska (US Army) počela je krajem rujna terenska testiranja vozila Humvee s hibridnim dizel-električnim pogonom. Testiranja se provode na poligonima baze Fort Campbell u saveznoj državi Kentucky, a vozila testiraju vojnici iz sastava 101. zračno desantne divizije.
Najzanimljivija i najvidljivija novost koju hibridni Humvee nudi je mogućnost vožnje u tzv tihom modu tj. samo uz uporabu baterija i s isključenim dizelskim motorom. Testirana inačica vozila može u tihom modu prijeći 10 kilometara, a to izravno ovisi o količini električne energije spremljenoj u baterijama. Iako se 10 km čini malom razdaljinom treba napomenuti kako je razvoj hibridnih vozila na samim počecima. Očekuje se kako će se razviti napredne baterije sposobne pohraniti dovoljno energije za mogućnost djelovanja vozila u tihom modu u trajanju od 24 sata, odnosno autonomiju od nekoliko stotina kilometara.
Hibridni je Humvee nešto teži od klasične inačice te ima manji gaz kod svladavanja vodenih prepreka jer su mnogi osjetljivi elementi hibridnog pogona smješteni relativno nisko. Pogoni ga laki dizelski motor zapremine 2,2 litre te napredni elektrogenerator bez četkica snage 75 kW koji osigurava električnu energiju za pogonske elektromotore koji pokreću kotače.
Vojnicima se osobito svidio tihi mod jer omogućava, osobito noću, neprimjetno zauzimanje položaja te napajanje raznih električnih uređaja bez potrebe uključivanja dizelskog motora. Vozilo može poslužiti i kao generator jer može opskrbljivati električnom energijom razne potrošače. Tako se ne mora vući generator što olakšava logistiku, osobito manjih postrojbi.
Hibridni Humvee je još uvijek samo prototip i služi kao demostrator tehnologija i još je daleko do njegove serijske proizvodnje. Ali sve viša cijena nafte vjerojatno će ubrzati razvoj raznih tehnologija potrebnih za uspješan hibridni dizel-električni pogon jer nudi znatne prednosti i u konačnici nižu potrošnju nafte.
M. PETROVIĆ
Potvrđeno postojanje kineskog borbenog helikoptera


Nakon nekoliko godina nagađanja konačno je potvrđeno postojanje kineskog borbenog helikoptera WZ-10 (Whu Zhi - naoružani helikopter). Uz to je potvrđeno da je program razvoja u visokom stupnju dovršetka jer su proizvedena tri prototipa, od kojih se dva rabe za letna ispitivanja. Dva su prototipa dosad skupila više od 400 sati leta.
Najnovije fotografije trećeg prototipa potvrdile su da će WZ-10 biti vrlo suvremen borbeni helikopter u klasi američkog Apachea i europskog Tigra. Posebnu je pozornost zapadnih vojnih analitičara privukao peterostruki kompozitni rotor sa smjerom vrtnje u smjeru kazaljki na satu. To je samo povećalo nagađanja da u razvoju WZ-10 veliku ulogu imaju europske tvrtke kao što je Eurocopter i Agusta. Eurocopter navodno pomaže Kinezima pri razvoju rotora dok Augusta pomaže pri rješavanju problema s prijenosom snage motora na rotor.


Na ovoj se fotografiji prvi put jasno vide i neki detalji helikoptera kao što je repni dio s rotorom koji je oblikovan kao na američkom Apachu. Da je treći prototip u visokom stupnju opremljenosti vidi se i po ugrađenom topu u nosu te pripadajućem ciljničkom sustavu za top, te vođene i nevođene rakete.
S obzirom na to da se Kina još uvijek nalazi pod embargom na prodaju oružja Europske unije sva tehnička pomoć, koja obuhvaća i dostavu motora Pratt&Whitney Canada PT6-76C ide preko civilnog projekta Chinese Medium Helicopter (CMH). Razvoj CMH helikoptera također je daleko odmaknuo, te iako je WZ-10 daleko napredniji helikopter s njime dijeli nekoliko zajedničkih komponenti.
Kao i u slučaju Suhojevog Su-27 koji se po licenci proizvodi kao Shenyang J-11, i u slučaju WZ-10/CMH kineski stručnjaci nastoje usvojiti proizvodnju što više komponetni, između ostalog i motora. Međutim, razvoj motora WZ-9 za helikopter WZ-10 već sada kasni više godina, te su stoga Kinezi morali naručiti još motora PT-6-67C iz Kanade. Dosad je predano deset motora što je dovoljno za četiri, najviše pet prototipova.
T. JANJIĆ
CVF nosač zrakoplova moguća platforma za francuski PA2


Izvješće francuske studije pokazalo je kako modificirani program gradnje britanskih CVF budućih nosača zrakoplova zadovoljava tehničke karakteristike koncepcijskog rješenja novog nosača zrakoplova francuske mornarice PA2. Odluka o britansko-francuskoj suradnji na tom planu očekuje se potkraj listopada ove godine. Prema sadašnjim planovima obje zemlje očekuju ulazak novih nosača zrakoplova u službu od 2012. godine, kako bi se pridružili francuskom nosaču zrakoplova na nuklearni pogon Charles de Gaulle, dok bi u Velikoj Britaniji zamijenili nosače zrakoplova klase Invincible.
Prema nedavno objavljenom izvješću časopisa Naval Spyglass, neki od oblika zajedničke nabave nosača sigurno će dovest do smanjenja troškova gradnje, no evidentno je da će ušteda takvog tipa biti vrlo ograničena.
Postoje dva izbora pri strategiji suradnje od kojih je popularniji onaj za zajedničku nabavu različitih sustava i opreme. Nepopularniji izbor, osobito za britansko ministarstvo obrane te njihovu industriju je modularna gradnja trupa zajedničkog projekta nosača zrakoplova u svakoj od zemalja, što bi značilo manje posla i zaposlenih u već ugroženoj britanskoj brodograđevnoj industriji.
Na izvanrednoj novinskoj konferenciji održanoj u brodogradilištu BAE System's u Scotstounu 31. kolovoza, britanski ministar obrane John Reid jasno je izrekao da se suradnja bilo koje vrste između Francuske i Velike Britanije mora isključivo temeljiti na CVF programu. Dodao je da neće dopustiti daljnja kašnjenja pri izradi projekta nosača zrakoplova kako bi prvi brodovi mogli ući u službu britanske kraljevske mornarice početkom 2012. godine. Nedavno je iz britanskih krugova došla vijest kao su voljni prodati revolucionarni CVF projekt Francuskoj.
Iako je paluba na CVF nosaču zrakoplova projektiran za kratko uzlijetanje i vertikalno slijetanje zrakoplova (STOVL - Short Take-Off and Vertical Landing), modificirani projekt broda također uključuje opciju palube i katapulta za konvencionalno slijetanje i uzlijetanje zrakoplova (CTOL - Conventional Take-Off and Landing). Kako je ranije navedeno, nakon opsežne analize CVF projekta, francuska mornarica je zadovoljna činjenicom da modificirani britanski projekt u potpunosti odgovara tehničkim zahtjevima PA2 nosača zrakoplova. No konačnu odluku o zajedničkoj suradnji treba donijeti francuska ratna mornarica.
U međuvremenu, potkraj kolovoza je završena 100-dnevna revizija CVF projekta (britansko ministarstvo obrane odbija dati točne podatke o datumima) te se krajem ožujka 2006. očekuje odluka o nastavku programa.
M. PTIĆ GRŽELJ
PZL Swidnik nabavlja nove motore za SW-4


Tijekom nedavno održanog aeromitinga i zrakoplovnog velesajma u engleskom Duxfordu, predstavnici poljskog PZL Swidnika i britanskog Rolls & Roysa sklopili su ugovor u kupnji nove serije turbovratilnih motora Model 250-C20R, čija bi isporuka trebala biti obavljena tijekom iduće godine. Naručenim motorima opremili bi se novi poljski laki jednomotorni helikopteri SW-4. Pritom su predstavnici poljskog PZL Swidnika najavili kako njihovi inženjeri rade na razvoju snažnije inačice helikoptera SW-4, u koju bi se ugrađivao također Rolls & Roysov turbovratilni motor, ali Model 250-C30. To je znatno jači motor (650 KS) u odnosu na dosadašnji Model 250-C20R (450 KS), i još uvijek razmjerno malih dimenzija što ga čini pogodnim za ugradnju u helikopter SW-4.
PZL Swidnik uspješno surađuje s Rolls & Roysom više od trideset godina, te uz SW-4 njihove motore ugrađuje i u poljsku inačicu lakog dvomotornog helikoptera Mi-2, koju su nazvali Kania. Serija motora Model 250, smatra se jednom od najkvalitetnijih turbovratilnih motora uopće, te je dosad prodano više od 29000 motora u preko 130 zemalja diljem svijeta, gdje su tijekom svoje operativne uporabe ostvarili više od 170 milijuna radnih sati.
Trenutačno najveći kupac helikoptera SW-4 je Poljsko ratno zrakoplovstvo, koje je dosad naručilo 30 letjelica.
I. SKENDEROVIĆ

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene