Hrvatski vojnik - Internet izdanje

broj 58, studeni 2005.

Iz Pakistana Zlatko SUDIĆ

Zadnja promjena: 3.9.2010.

Welcome to Adobe GoLive 6

Napredna padobranska obuka u ZB "Lučko"
Pet godina RACVIAC-a
Vijesti
ŠESTI HRV CON U MISIJI ISAF VIII
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
Aeromiting u Grčkoj
RAZGOVOR - Mihovil Brebrić, reprezentativac u wakeboardu i ročnik sportske satnije
Novosti iz vojne tehnike
Saudijska Arabija i nafta
Noćni skok s 10 000 metara
LP-X DOKDO: prvi južnokorejski amfibijski brod
Razarač HMS Bristol (Type 82)
Podlistak - Izrael
Militaria
Web info

Linkovi

Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence

DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP

Pogledi koji govore pomozite...

Ovaj članak posvećen je brojnim stradalima u potresu u Kašmiru 8. listopada 2005. i vama, čitateljima da vas potakne na razmišljanje o stvarnim životnim vrijednostima, te vam približi situaciju u kojoj se ovaj napola uništeni dio svijeta sada nalazi

Neka mjesta potres je potpuno uništio

Mnogi su ostali bez krova nad glavom, hrane i vode

Ovaj tekst je nastao spontano, iznikao je iz svakodnevnih međusobnih razgovora hrvatskih vojnih promatrača koji su raspoređeni diljem Kašmira i koji, nažalost, svakodnevno svjedoče razvoju situacije i događajima koji prate ovo područje nakon strašnog potresa koji se dogodio 8. listopada ove godine. Potresa koji je odnio mnoge živote, mnoge krovove nad glavama, te uvukao tugu u mnoge domove, jednostavno izbrisavši s lica zemlje mnoge pojedince i obitelji, u nekim slučajevima i cijela naselja, a svojim povremenim udarima i dalje prijeti, te tako svaki put iznova ledi krv u žilama i zaustavlja dah, a nitko, baš nitko ne zna hoće li i kada stvarno prestati.

U zadnja dva tjedna više od 900 novih potresa
Nevjerojatan je podatak da je nakon prvog i najjačeg udara u protekla dva tjedna bilo više od 900 novih od kojih su neki bili jači od šest stupnjeva po Richteru, a osjećaj je takav kao da se zemlja stalno ljulja i trese, a potres kao da zapravo nikada nije ni prestao. Pokušavam sve vjerodostojno opisati i na taj način vam prenijeti patnju ovih jadnih ljudi bez krova nad glavom. Nažalost priroda opet prijeti, jer na sjeveru već sniježi, zahladnjelo je pa se pogoršava i ovako loša situacija. Nadalje, neprohodna područja i ceste, kojih ponegdje više nema, još su jedna stvar u nizu koja ovu veliku operaciju čini još težom, jer do onih najugroženijih se jako teško dolazi.
Ali kako u svakom zlu ima i malo dobra pokazao je i ovaj slučaj, jer mnoge zemlje i organizacije poslale su pomoć u sredstvima i ljudima, te tako svi zajedno pokušavaju pomoći, i bez obzira na to od kuda dolazili rade kao jedan. Mnogima je ovo napokon otvorilo oči i nagnalo ih da razmišljaju o pravim životnim vrijednostima i bogatstvima, a akcije zbrinjavanja i spašavanja traju neprekidno u svim potresom pogođenim dijelovima.

Kao da se sunce ugasilo...

Ni šatore mnogi nemaju a zima dolazi...

Posljednji ispraćaj žrtava potresa

Kako i mnogi, tako i naši promatrači svjedoče kako nevolja uvijek poveže naizgled nespojivo. Hrvatski časnik, satnik Dražen Naglić doživio je potres, ispričao nam to na svoj osobit, dirljiv i iskren način, odajući počast svim nastradalima.
"Vrijeme polako prolazi, ne prebrzo, ne presporo. Svaki dan ovdje u Pakistanu po nečemu je osobit. Na ulicama ljudi nasmijana i vedra lica, ljubazni i uvijek spremni pomoći. U svoj toj neimaštini kao da vlada idila, ali... neočekivano i iznenada priroda je oslobodila golemu snagu, snagu vrijednu strahopoštovanja - POTRES! U trenutku se sve promijenilo, nakon strašne tutnjave nastala je tišina. Kao rukom odneseno sve što su imali i voljeli nestalo je, a lica vedra i nasmijana zamijenila su tužna i uplakana. S ulica ne samo da je nestala idila, nego su nestale i ulice i ljudi, a ostali samo povici i jauci. Izbezumljena lica bespomoćnih ljudi danima su u potrazi za svojim najmilijima, ali vrijeme kao da je stalo, kao da se ugasilo sunce koje nikada više neće zasjati.
Oko srca hladnoća i tjeskoba. Razmišljanja mi lutaju u potrazi za svjetlom, za nečim što će sve izbrisati i vratiti na staro. Ali sve se iznova vraća na početak ili bolje reći na kraj. Je li to zločin i kazna? Ne, jer razlog jednostavno ne postoji. Priroda je na okrutan način pokazala svoju snagu. Duga i tiha patnja i dalje traje, ljudi navikli trpjeti bespomoćno čekaju dolazak zime, a ona je ovdje već odškrinula svoja vrata. Bez krova nad glavom, bez hrane i vode... Ipak, golim rukama, nepokolebljivo razgrću kamenje i grade skrovišta. Kao da žele pokazati toj snažnoj prirodi kakva je snaga u njima, malim, običnim ljudima, i da se neće samo tako predati.

Mnoge zemlje i organizacije poslale su pomoć

Odjednom nitko više ne pita za vjeru, granice se brišu, makar i na trenutak. Je li to buđenje ili Sudnji dan? Nakon svega, ljudi su ostali samo ljudi, svi isti pred prirodom. Polako postajem svjestan vrijednosti malih, do sada neprimjetnih stvari. Tako male, a ipak tako velike. Zar se trebalo nešto ovakvo dogoditi da počnemo cijeniti ono što imamo? Ne ponovilo se!"

Sve je nebitno u usporedbi s patnjom

U bespomoćnom iščekivanju...

Otvorimo oči i progledajmo ne čekajući prirodu da nas na to ponovno potakne. Ponekad je dovoljna samo dobra volja i osmijeh, ponekad mnogo više, ali sve je to neznatno u usporedbi s patnjom ovih ljudi. Pogledi i lica ljudi kao da govore: "Pomozite jer možda će i vama pomoć jednom biti potrebna". Život nezaustavljivo ide dalje i sunce polako zalazi. Buku neumornih strojeva i glasno dovikivanje zamijenila je tišina i šapat ljudi pod šatorima, a mnogi ih nemaju. Ipak, konačno, kasno u noći Kašmir tone u san i tko zna kakvo će buđenje sutra imati?
Ovaj članak je posvećen brojnim stradalima u potresu u Kašmiru 8. listopada 2005. godine i vama, čitateljima da vas potakne na razmišljanje o stvarnim životnim vrijednostima, te da vam približi situaciju u kojoj se ovaj napola uništeni dio svijeta sada nalazi. Još jednom, nikada i nikome se ne - ponovilo!!!