Na spomen wakeboarda čak se i potpisanom novinaru, koji sebe smatra vrsnim poznavateljem sporta (doduše "foteljskim"), u glavi pojavio veliki upitnik. Glad za (sa)znanjem odvela me je do sportske satnije, gdje sam nastojao svoju znatiželju utoliti i usput informirati naše čitatelje. Naravno, uz "sitnu" pomoć Mihovila Brebrića, reprezentativca u wakeboardu i trenutačno ročnika Hrvatske vojske.
Što je wakeboard?
Riječ je o sportu čija rasprostranjenost najbrže raste u svijetu. Recimo da se radi o ljetnoj varijanti snowboarda. Dakle, daskanje na vodi, uz bočno kretanje. Daska je šira, noge se drže paralelno. Postoje dvije pogonske varijante. Jedna je da vas vuče gliser, a druga da vas vuče specijalna vučnica, tzv. ski-lift. U Hrvatskoj ih ima dvije: u Puntu i Poreču. Do prije 5-6 godina jedna je postojala i na Jarunu, a upravo se jedna postavlja na Pagu, u uvali Zrče. U Europi su vrlo popularne. Imaju ih svi razvijeniji gradovi u blizini mora ili jezera. Mogu biti postavljene ili na kopnu ili u plićaku. Pokreće ih elektromotor, slično žičari. Draža mi je varijanta s čamcem, ali to je za naše pojmove dosta skupo. Treba imati i gliser, koji dođe barem 30-40 tisuća eura.
Kako to da ste izabrali baš taj sport?
Već gotovo deset godina vozim snowboard, no kada sam se susreo s wakeboardom, počeo sam se ozbiljnije baviti njime. Padovi su malo blaži, a ukupan "film" je isti. U wakeboardu sada imam mnogo bolje rezultate nego u snowboardu, koji uglavnom vozim samo iz svog užitka.
Kako je wakeboard natjecateljski organiziran u Hrvatskoj?
Potpadamo pod Savez skijanja na vodi, koji je pod kapom Hrvatskog olimpijskog odbora. Čim sam se počeo baviti wakeboardom osnovao sam svoj vlastiti klub, prvi u Hrvatskoj. Postoji još jedan klub na Krku. Budući da sam prvi počeo s wakeboardom, ja vodim ljude na natjecanja.
Natjecateljski uspjesi?
Nedavno je na Svjetsko prvenstvo u Budimpeštu išla hrvatska reprezentacija. Momčadski smo osvojili sedmo mjesto, sa samo tri natjecatelja. Njemačka ih je npr. imala 32-ojicu. Ja sam 2004. bio prvak Hrvatske, ove godine to nisam ponovio, malo sam se ozlijedio pa nisam dobro odvozio. Prošle i ove godine ušao sam u prvih 18 na europskom prvenstvu, a dvaput sam se plasirao u finale europskog Pro-toura, dakle, među prvih dvanaest.
U Hrvatskoj ima malo vučnica. Je li njezina instalacija skupa?
Može se reći da jest. Potrebne su svakojake dozvole, građevinske, uporabne, lokacijske, suglasnost policije, vatrogasaca... Sam lift nije toliko skup. Postavlja se oko dva tjedna, i to košta oko 200 000 eura, no može imati komercijalni učinak, biti rekreacijska i turistička atrakcija. Ljudi više ne žele ležati na plaži, nego se žele nečim i baviti. Pomoću vučnice se u krug mogu voziti ljudi širokog raspona godina, od petogodišnje djece pa nadalje. Početnici rabe skije i ne startaju iz vode, nego s male rampe na kopnu.
Je li to skup sport?
Dnevna karta otprilike košta 20 eura, godišnja oko 4300 kuna. Ne može si je priuštiti baš svatko. Čekam da se kod nas sve skupa razvije i da se kroz klubove može normalno trenirati. Kao prvak Hrvatske, na vučnicama nemam nikakav popust. Također, daska i vezovi dođu prosječno 500-600 eura. Moja natjecateljska daska košta 1000 eura.
Vaši budući potezi?
Želio bih da wakeboard ponovno oživi na Jarunu. Tražim podršku ŠRC-a "Jarun" i grada Zagreba. Veliki je to projekt, uz puno papirologije. Na Pagu su na papire čekali dvije godine. Iduće ljeto bit ću stalno na Pagu i sve pokušati "podignuti", te napraviti "Hrvatski kup" i "Hrvatski tour". U svrhu popularizacije pokrenuo sam i Internet stranicu www.wakeboard.hr s dnevnim novinama, slikama, forumom... Diplomirao sam ekonomiju i wakeboardom se želim baviti natjecateljski, ali i poslovno.
Za kraj, dojam o služenju vojske u sportskoj satniji?
Dovoljno je reći da sam za vrijeme služenja vojske u wakeboardu postigao svoje najbolje rezultate. Moji zapovjednici su doista vrlo korektni što se sporta tiče i izlaze mi u susret.
|
.jpg)