Hrvatski vojnik - Internet izdanje

broj 60, studeni 2005.

Hrvoje BARBERIĆ, hrvoje.barberic@zg.htnet.hr

Zadnja promjena: 3.2.2012.

Welcome to Adobe GoLive 6

RAZGOVOR - general bojnik Mate Obradović, zapovjednik Operativnog vatrogasnog zapovjedništva
Procjena spremnosti naših snaga predviđenih za međunarodne vojne operacije
Vijesti
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
U Italiji održan 16. međunarodni filmski festival "Vojska i narod"
Novosti iz vojne tehnike
Ojačavanje ruskog "raketnog štita"
Offset u Portugalu
Novi američki nosači zrakoplova CVN 21
Od gostoprimstva do internacije
Dossier - Opsada u suvremenom ratovanju (I)
Militaria
Web info

Linkovi

Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence

DOSSIER - Opsada u suvremenom ratovanju (I)

Vukovar 1991.

Krajem kolovoza 1991. godine počela je bitka za hrvatski grad Vukovar, koja se unatoč golemom nesrazmjeru u ljudstvu i naoružanju protegnula na sljedeća tri mjeseca. Zahvaljujući upornoj obrani grada, tijekom opsade je oslabljen ratni potencijal JNA, dok je Hrvatska dobila nekoliko mjeseci za podizanje i opremanje svojih oružanih snaga te organiziranje obrane. Način ratovanja kod Vukovara te postupanje sa civilima i ratnim zarobljenicima nakon osvajanja grada, mogu se promatrati kao paradigma rata u Hrvatskoj, te svih ratova vođenih na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

Uvertira u rat

Opsada Vukovara omogućila je Hrvatskoj tri mjeseca za formiranje oružanih snaga

Potkraj osamdesetih godina srpsko je stanovništvo u Hrvatskoj došlo pod snažan politički utjecaj Beograda, gdje je uspon na vlast srpskog komuniste mlađeg naraštaja Slobodana Miloševića označio početak vala srpskog nacionalizma. Pobjedu desnice na prvim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1990. godine veliki je dio srpskog stanovništva interpretirao kao svojevrsnu obnovu ustaškog režima iz II. svjetskog rata te se još jače vezuje uz Beograd. U ljeto 1990. preko lokalnih garnizona JNA počinje njihovo tajno naoružavanje, a u kolovozu 1991. dolazi i do prve manifestacije pobune protiv Vlade u Zagrebu preko cestovnih blokada i organiziranja autonomnih oblasti na područjima na kojima žive Srbi. Prvi oružani sukobi srpskih paravojnih formacija s hrvatskom policijom dogodili su se u jesen 1990. u Petrinji, te u ožujku 1991. u Pakracu i na Plitvičkim jezerima, gdje su pale i prve žrtve. Nagovještaj općeg rata dogodio se 2. svibnja 1991. kada su u Borovu Selu pokraj

Stradanje civila tijekom i nakon opsade Vukovara

Vukovara u nepripremljenoj policijskoj intervenciji iz zasjede ubijena dvanaestorica hrvatskih policajaca.
Redovitu rotaciju na čelu predsjedništva SFRJ, u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat Stjepan Mesić, spriječio je srpsko-crnogorski blok, čime je ozbiljno uzurpiran jugoslavenski ustav. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju, a oružani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su 25. lipnja proglasile neovisnost, koja će nakon tromjesečnog moratorija stupiti na snagu tek 8. listopada 1991. Idućeg jutra, nakon proglašenja neovisnosti u Sloveniji je izbio kratkotrajni rat u kojem su lokalne jedinice JNA, popunjene uglavnom ročnim vojnicima, poražene u sukobu s malom slovenskom vojskom, dok je u Hrvatskoj počela otvorena pobuna na gotovo svim dijelovima zemlje koje naseljava srpsko stanovništvo. Tijekom lipnja i srpnja u više dijelova Hrvatske dolazi do borbi između hrvatskih snaga i srpskih po- bunjenika uz koje postupno pristaju jedinice JNA te, kao primjerice u mjestu Tenji, do otvorenih napada JNA na hrvatske postrojbe, a tijekom ljetnih mjeseci JNA je zaposjela sva nebranjena sela u širem području Vukovara. Početkom blokada vojarni JNA u hrvatskim gradovima, u kojoj je tada zbog odlaska ili smjena hrvatskih i slovenskih časnika dominacija srpskog časničkog kadra postala apsolutna, opći rat je postao pitanje trenutka.

Opsada grada

U zauzimanju grada sudjelovale su različite srpske paravojne formacije

Organizirani srpski napadi na grad Vukovar i okolna naselja počinju još tijekom srpnja 1991., da bi 25. kolovoza prerasli u opći napad na grad. U jesen 1991. godine JNA je planirala prodrijeti prema zapadu Hrvatske kroz Srijem i istočnu Slavoniju, s namjerom da osvoji gradove Vukovar, Vinkovace i Osijek, te stvori preduvjete za potpuno slamanje hrvatskog otpora. Zapovjedništvo JNA se napredovanjem kroz slavonsku ravnicu namjeravalo spojiti s jedinicama banjolučkog korpusa JNA, koji je preko Okučana pokušavao napredovati na sjever, te tako odsjeći Slavoniju od ostatka Hrvatske. S tom zadaćom su pod Vukovar dopremljeni 12., novosadski, i 17., tuzlanski, korpus, a u kasnijoj fazi borbi oko grada napada- čima se pridružuju najkvalitetnije jedinice JNA, kao što je 1. gardijska mehanizirana divizija te različite srpske dobrovoljačke postrojbe, dok su u napadima na grad od prije sudjelovale jedinice hrvatskih Srba organiziranih u Teritorijalnu obranu. JNA je kod Vukovara okupila ukupno jedanaest brigada, od toga je bilo sedam mehaniziranih i dvije oklopne s otprilike 650 tenkova i oklopnih transportera. U opsadi Vukovara je sudjelovalo između 40 i 45 tisuća vojnika JNA, a u napadima je redovito sudjelovalo i Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo, dok su s Dunava po gradu djelovale jedinice riječne flotile JNA. Osim napada izvana, u Vukovaru se nalazila manja vojarna JNA koja se uspjela održati do konačnog pada grada zahvaljujući dobroj povezanosti s ostalim neprijateljskim snagama.
Prema nekim izvorima, hrvatske snage u gradu brojale su između 1300 i 1800 ljudi pod oružjem, od čega je u sastavu Zbora narodne garde bilo oko 400 vojnika, oko tri stotine ljudi je bilo u policijskim postrojbama, a grad je branilo i nešto više od tisuću lokalnih dobrovoljaca.

Tenk JNA uništen na Trpinjskoj cesti

Krajem runja 1991. od postojećih je snaga ustrojena 204. brigada HV-a, koja je tek 2003. godine dobila status pričuvne (R) brigade. Branitelji grada su bili naoružani uglavnom lakim pješačkim oružjem i protuoklopnim sredstvima, no iznimno uspješno organizirani u male mobilne jedinice koje su branile pojedine gradske četvrti.
JNA se u napadu na grad koristila taktikom snažne topničke pripreme, iza koje su slijedili prodori oklopnih jedinica, koje su na gradskim ulicama postale meta hrvatskih protuoklopnjaka. Branitelji grada su se spretno koristili urbanim okruže- njem te su u napadima s malih udaljenosti uspješno nanosili teške gubitke napadačima. U velikim borbama koje su sredinom rujna vođene na prilazima Vukovaru, te posebice na Trpinjskoj cesti, uništeno je više od šezdeset srpskih tenkova i oklopnih transportera. Istodobno je malo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dalo svoj obol obrani grada, koristeći se u napadima na srpske snage oko Vukovara zrakoplovima poljoprivrednog zrakoplovstva i improviziranim bombama.
Nastavak teksta u sljedećem broju