|
|
| Buduće medicinske sestre |
Iako MINURSO-ov vojni dio nema primarno humanitarni karakter u smislu pružanja humanitarne pomoći izbjeglom ili protjeranom stanovništu, za časnike Ureda za vezu, poseban je događaj bio posjet dječjoj školi u kampu "27.veljače" u blizini Tindoufa. Kamp je smješten uz glavnu prometnicu koja vodi prema trima izbjegličkim središtima, negdje između Tindoufa i Rabounija. Mi ga nazivamo školom, ali po svemu je izbjeglički kamp, kao i ostali koje obilazimo, jedino se možda razlikuje po obrazovanju koje se stječe u njemu. Dok u ostalim kampovima djeca u školama stječu osnovna znanja, u ovom se uglavnom djevojčice školuju za medicinske sestre. Ako uzmemo u obzir situaciju na ovim prostorima od početka borbe za neovisnost Saharawa, nije čudo što je upravo medicinska struka prioritetna u školovanju.
Situacija koju redovito zatičemo u bolnici i malim ordinacijama u kampovima najbolje govori koliko je medicinsko osoblje nužno. Kao i kod svih posjeta djelatnika našeg Ureda, ni posjet školi nije dopušten bez prethodne najave i pratnje časnika FPOL-a, koji uz to što s nama tijesno surađuje, kao spona između nas i Ministarstva obrane FPOL-a, često nam služi i kao prevoditelj, ali i izvor informacija koje su nam potrebne.
Više prilika za djevojčice
|
|
| Razmjena članova obitelji |
Školska zgrada se ne može nazvati reprezentativnom građevinom, ali to nismo ni očekivali. Žućkasta, kao uostalom i sve zgrade, s glavnim ulazom iz kojeg se dolazi u veliko dvorište prepuno djece. Veliki plato na sredini s podignutom zastavom podsjetio nas je kako ovo može poslužiti i kao veliko strojilište. Kao i uvijek, dolazak bijelih vozila UN-a izazvao je pozornost i oko nas se okupilo mnoštvo mališana različitih uzrasta. Naravno, keksi i slatkiši bili su i više nego dovoljni za uspostavu povjerenja. Jedan od kolega, inače nov u našem timu, dodao je kako bi bilo dobro da se ovako lagano i jednostavno uspostavlja povjerenje i između onih zbog kojih smo mi ovdje. Druženje na otvorenom potrajalo je kratko, jer je počinjao nastavni sat, tako da smo se svi uskoro našli u maloj, neprozračnoj i ruševnoj učionici s tridesetak djece i nastavnicom. Većina dječaka će na ovakav način steći samo osnovno znanje, a nakon toga rijetki će dobiti prigodu za studiranje u Španjolskoj, Libiji ili Kubi. Većina njih postat će i ostati ratnici do kraja svog života. Djevojčice za razliku od njih imaju više šansi za studij u inozemstvu ili za nastavak školovanja u kampu, kako bi stekle kvalifikacije medicinskih sestara. Uz prijevod časnika FPOL-a saznali smo nešto i o načinu školovanja, broju djece i trajanju školovanja, što će nam dobro doći za naša izvješća. Uz to, neke zaključke mogli smo i sami izvesti nakon boravka u školi. Kraj posjeta, još malo slatkiša i onog što smo imali sa sobom, nekoliko fotografija i odlazak za Tindouf.
Počela razmjena članova obitelji
Inače, da ne bih zaboravio, priča oko ilegalnih imigranata na području TS-a Bir Lahlou još nema svoj kraj. Promatrači na TS-u obavljaju svoje zadaće i dalje, ali ograda više nije otvorena kao nekada. Kamp se obilazi i nadzire i danju i noću. Pomoć pripadnika FPOL-a na terenu dala je kakvu-takvu sigurnost promatračima. Mandat MINURSO-a je produžen i počinje se s primjenom mjera za uspostavu povjerenja. I to možda s najbitnijom od njih - razmjenom članova obitelji koji su raštrkani na slobodnom dijelu i u gradovima Laayunu, Smari, Dakhli te ostalima koje nadziru marokanske vojne snage. To nam donosi nove zadaće, mnogo dodatnih slijetanja i polijetanja u zračnoj luci Tindouf, ali i zadovoljstvo da se nešto događa. Nešto što vodi prema rješenju ove situacije koja traje godinama. Čuli smo komentar kako je to ipak mali korak, ali s malim koracima se i počinje, nekad se i padne ali na kraju se nauči hodati. Nadajmo se da će tako biti i u ovoj situaciji.
|
