Sjedinjene Države su se počele upletati u zbivanja u Indokini još tijekom rata koji je Francuska vodila za očuvanje svoje azijske kolonije. Washington je Francuskoj slao vojnu pomoć, no bez angažmana američkog vojnog osoblja. Godine 1960. administracija američkog predsjednika Kennedyja poslala je prvih 900 američkih vojnih savjetnika u Vijetnam, da bi do 1962. broj Amerikanaca u Južnom Vijetnamu narastao na jedanaest tisuća, s dozvolom ulaska u borbu u slučaju da budu napadnuti. Dolazak potpredsjednika Johnsona u Bijelu kuću u studenom 1963. nakon Kennedyjeve smrti označio je zaokret američke vanjske politike spram Indokine i početak dubljeg američkog upletanja u događaje. Legitimiran tzv. Tonkinškom rezolucijom, Johnson je zapovjedio kratkotrajnu kampanju bombardiranja Sjevernog Vijetnama. U ožujku 1965. američki su se marinci iskrcali na vijetnamske plaže kod grada Da Nanga, što je početak važnog kopnenog angažmana američke vojske u Vijetnamu. Jedan od prijelomnih trenutaka Vijetnamskog rata bila je tzv. Tet ofenziva nazvana po vijetnamskoj Novoj godini, koja je počela 30. siječnja 1968. Ofenziva je izvedena koordiniranim napadom na 36 južnovijetnamskih gradova koji su izvele infiltrirane jedinice sjevernovijetnamske vojske i Vietkonga, a između ostalog je bio napadnut i glavni grad Saigon u kojem je meta bilo i američko veleposlanstvo.
Gradnja baze
|

|
| Bazu su opskrbljivali zrakoplovi |
Jedan od najviše rangiranih ciljeva Tet ofenzive bila je i baza američkih marinaca Khe Sanh, koja se nalazila na području Južnog Vijetnama nedaleko od istoimenog gradića i udaljena svega desetak kilometara od granice s Laosom te u neposrednoj blizini granice sa Sjevernim Vijetnamom. No, ono što je davalo važnost Khe Sanhu bila je činjenica da je nedaleko bio i Ho Chi Minhov put - opskrbna arterija Vietkonga u Južnom Vijetnamu. Ho Chi Minhov put je sustav putova i cesta koji su iz Sjevernog Vijetnama preko Laosa i Kambodže tekli prema jugu te je na više mjesta imao odvojke, a baza Khe Sanh je pokrivala znatan dio putova na tromeđi Laosa te Sjevernog i Južnog Vijetnama. Zbog takvog geografskog smještaja Khe Sanh je imala veliko strateško značenje, ali je istodobno u većoj mjeri bila izložena udarima Vietkonga.
Izvorno je u rujnu 1962. na mjestu baze bilo sagrađeno zračno uzletište, no aerodrom je bio slabo korišten sve dok američke specijalne snage nisu 1965. blizu uzletišta sagradile vojnu bazu. Sljedećih godina baza Khe Sanh postala je polazna točka za napade na Vietkong duž Ho Chi Minhovog puta. Počevši od 1967. bazu je činila posada sastavljena od marinaca, dok je za specijalne snage bila konstruirana manja baza Lang Vei nešto bliže granici s Laosom. Vrhovni američki zapovjednik u Vijetnamu general Westmoreland procijenio je da je Khe Sanh najbolja točka za navla- čenje sjevernovijetnamske vojske na izravni sukob. Šaljući velika poja- čanja u bazu, planirao je pokretanje ambicioznih operacija protiv Ho Chi Minhovog puta te da će istodobno biti rasterećeni drugi dijelovi bojišta. No, ofenzivni potencijal baze nije nikad bio iskorišten. Američko zapovjedništvo je iz vijetnamskih poteza procijenilo da će sjevernovijetnamska vojska na Khe Sanh prije ili kasnije pokušati ponoviti pobjedu nad Francuzima kod Dien Bien Phua desetljeće i pol ranije. Zbog toga je u bazi nagomilan ratni materijal i trupe kako bi mogućnost iscrpljivanja baze u dugotrajnoj opsadi sveli na minimum.
|

|
| U opsadi Khe Sanha poginulo je 400 američkih vojnika |
Tijekom američkog dovlačenja trupa sjevernovijetnamska vojska je zauzela dominantne položaje oko baze koje su joj omogućile dobru poziciju u trenutku počinjanja borbi. Tijekom sljedećih tjedana u okolinu baze su dopremljene tri sjevernovijetnamske divizije s dvadeset pet tisuća vojnika, oko baze su bile raspoređene brojne topničke bitnice, a logistička potpora brojnim trupama koje su okruživale Khe Sanh osiguravana je preko Ho Chi Minhovog puta.
Okupljenim snagama je zapovijedao general Giap, najvažniji sjevernovijetnamski zapovjednik cijeloga rata. Napad na baze Khe Sanh i Lang Vei počeo je rano ujutro 21. siječnja 1968. U topničkom bombardiranju bilo je uništeno skladište streljiva i rezerve goriva, zbog čega je bila otežana obrana baze. Unatoč snažnom otporu američkih komandosa koji su branili bazu, dva dana kasnije sjevernovijetnamska vojska tenkovskim je napadom zauzela Lang Vei. Tijekom sljedećih dana pokušani su napadi na Khe Sanh, ali su dobro ukopani marinci odbili sve juriše. Nakon što su odbijeni prvi sjevernovijetnamski pješački napadi, bitka za Khe Sanh pretvorila se u opsadu. Između američke posade u bazi i vijetnamskih napadača izmjenjivali su se teški topnički dueli. Američke haubice od 105 milimetara bile su sabijene na malom prostoru, da bi, nakon što su bile uništene vijetnamskom vatrom, već sljedeći dan bile zamijenjene novima. Ni vijetnamski pokušaji da unište zračno uzletište nisu bili uspješni, no unatoč tome velika helikopterska flota stajala je na raspolaganju američkom zapovjedništvu u slučaju da aerodrom ostane izvan uporabe na duže vrijeme.
|

|
| Snimka Khe Sanha iz zraka |
Američko zapovjedništvo je iskoristilo prednost koju im je pružala velika zračna nadmoć te su okolni brežuljci s ukopanim vijetnamskim položajima bili na meti teških bombardera B-52 koji su polijetali s Okinawe. Vijetnamci su slično kao tijekom opsade francuskog garnizona u Dien Bien Phuu počeli graditi mrežu tunela do baze, kako bi se, izbjegavajući vatru, približili američkim položajima. No, američka zračna nadmoć ponovno je došla do izražaja te je svaki pokušaj gradnje tunela bio uništen. Posljednji vijetnamski pokušaji da zauzmu bazu dogodili su se 17. i 29. ožujka, no oba napada bila su odbijena. Nakon tih neuspjeha vijetnamsko je zapovjedništvo polako počelo povlačiti trupe. Opsada Khe Sanha definitivno je okončana 6. travnja, nakon što je 2. konjička divizija stigla u pomoć garnizonu.
Cijena opsade
Opsada Khe Sanha bila je skupo plaćena za sjevernovijetnamsku vojsku, koja je imala oko osam tisuća poginulih i višestruko više ranjenih. Amerikanci su tijekom opsade imali oko četiri stotine poginulih i 1800 ranjenih vojnika. Unatoč sličnostima s opsadom francuskog garnizona Dien Bien Phua, različit ishod oštro razdvaja te dvije bitke. Opsada Khe Sanha je u američkim medijima dobila golemu pozornost te je, kao i cijela Tet ofenziva, imala veliki utjecaj na mijenjanje američkog javnog mišljenja spram rata u Vijetnamu. U vojnom smislu opsada Khe Sanha vodila je ka odvlačenju američkih resursa s drugih dijelova Južnog Vijetnama, budući da je američko zapovjedništvo pod svaku cijenu nastojalo ne izgubiti bitku, te je samo u tom segmentu plana opsada Khe Sanha predstavljala uspjeh.
Naposljetku je baza Khe Sanh 23. lipnja 1968. napuštena, budući da je izgubila raniju stratešku važnost, no povlačenje iz baze je promidžbeni aparat u Hanoju i Moskvi interpretirao i predstavio svijetu kao američki poraz. Vijetnamski rat se nastavio sljedećih sedam godina. U ožujku 1968. predsjednik Johnson je najavio da se neće kandidirati za novi predsjednički mandat te je zapovjedio prestanak bombardiranja Sjevernog Vijetnama sjeverno od 20 paralele, a u listopadu i potpuno zaustavljanje bombardiranja sjevera. Teret koji je vijetnamski rat predstavljao za sve strane u proljeće 1968. rezultirao je početkom tajnih pregovora u Parizu, koji su se protegnuli na sljedećih nekoliko godina. Tijekom 1969. opao je broj napada Vietkonga na Južnom Vijetnamu, a u lipnju iste godine novi je američki predsjednik Nixon najavio povlačenje prvih 25 tisuća američkih vojnika iz Vijetnama od 540 tisuća koliko ih je tada bilo angažirano.
|