broj 67, siječanj 2005.
NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE
|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
|
|
 |
|
|
 |
| Sprječavanje napada eksplozivnim napravama | ||
Osim raznih sredstava zaštite, koja se uglavnom svode na uporabu sve oklopljenijih vozila (na što druga strana odgovara postavljanjem još jačih bombi) nastoje se razviti i novi pristupi. Tako je američki marinski korpus (USMC) u suradnji s drugim organizacijama i agencijama razvio računalni program Threat Mapper. Program rabi komplicirani sustav proračuna temeljen na analizi podataka iz dosadašnjih napada kako bi se predvidjeli budući napadi. Tvorci programa se nadaju kako bi svim granama OS-a mogao omogućiti proaktivni pristup prijetnji napada improviziranim eksplozivnim napravama, planiranju ruta kako bi se smanjio rizik napada, otkrivanje naprava prije eksplozije te presretanje počinitelja prije nego što postave napravu. Neki stručnjaci smatraju kako je okretanje predviđanju i prevenciji jedini način za smanjivanje i eventualno eleiminiranje prijetnje improviziranih eksplozivnih naprava. Tome u prilog ide i terensko iskustvo koje je pokazalo da napadači brzo smisle način kako probiti pojačanu zaštitu i ostvariti cilj, pa je najučinkovitije spriječiti napad. Ako se napadače spriječi u uspješnoj uporabi improviziranih eksplozivnih naprava to će znatno pridonijeti sigurnosti i jednostavnijem obavljanju zadaća vojnika na terenu. Još jedna velika prednost proaktivnog pristupa je bitno niža cijena, kako materijalna tako i ljudska. M. PETROVIĆ |
||
| REAPS | ||
|
Testiranja su provedena na helikopterima Bell 206. Tijekom forsiranih padova helikopteri su bili pod maksimalnim opterećenjem, odnosno težili su po 1520 kg. Brzina propadanja helikoptera pri padu bila je 11 m/sec i 8,8 m/sec. Posadu u helikopterima tijekom tih testiranja "glumile" su ATD (Anthropomorphic Test Dummies) lutke, koje su nakon što su bile izložene udarima, odnosno padovima od gotovo 25 g ostale neoštećene. S druge pak strane zmaj letjelica pretrpio je manja oštećenja, odnosno ona su bila takva da su helikopteri nakon uklanjanja oštećenja opet bili u letnom stanju. Sam prizor letjelice nakon pada koja nije opremljena sličnim sustavom za zaštitu neusporediv u odnosu na prizor letjelica koje su opremljene REAPS sustavom, koji drastično utječe na povećanu sigurnost letenja. Za očekivati je kako će se takvi sustavi vrlo brzo napredovati u svom tehnološkom razvoju te da će biti prilagođeni za opremanje civilnih i vojnih letjelica, odnosno za pretpostaviti je kako će postati standardni dio opreme pri proizvodnji novih helikoptera. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Kupola s topom 105 mm | ||
Sve dosadašnje probe kupole obavljene su na podvozju Mowag Piranha III pogonske konfiguracije 8x8. Ta je konfiguracija u okvirima mase koju može prevesti transportni avion C-130 Hercules. No, kupola je konstruirana tako da se može postaviti na veći broj podvozja. Tako kupac ne bi trebao imati većih problema u integraciji kupole na odabrano podvozje. Tijekom paljbenih testova ispaljeno je više od 1000 projektila raznih tipova. Testiralo se djelovanje u vožnji i iz mirovanja, na pokretne i nepokretne ciljeve i sa smjerom cijevi od 0 do 90 stupnjeva lijevo i desno. Elevacija topa je 42 stupnja. Kupola je načinjena varenjem od aluminijskih oklopnih ploča koje posadu štite od zrna pješačkog oružja i krhotina granata. Moguće je postaviti dodatni oklopni komplet kojim se oklopna zaštita podiže na višu razinu. Top je proizvod tvrtke, izolučen, kalibra 105 mm oznake CV/53, s novorazvijenim protutrzajućim sustavom i plinskom kočnicom na ustima cijevi. Može rabiti sve postojeće strjeljivo tog kalibra, ali i novorazvijeno s povećanim mogućnostima. Kupola je opremljena automatskim punjačem koji je smješten u njezin stražnji dio. Zato posada broji samo dva čovjeka, zapovjednika (sjedi lijevo) i topnika (desno), a ukupne dimenzije i masa su manji. Masa kupole je oko 4,5 tona. U punjač stane 16 projektila koji se mogu dopunjavati i izvana. Punjač i spremnik projektila su od posade odvojeni sigurnosnom pregradom. Kupola je opremljena modernim sustavom za upravljanje paljbom. Zapovjednik ima panoramski ciljnički uređaj s termalnom kamerom i laserskim daljinomjerom. Brzina paljbe iznosi do najviše 8 projektila u minuti. Pokretanje kupole je električno. M. PETROVIĆ |
||
| Meteor prošao prva testiranja na Eurofighterima | ||
|
Provedena testiranja važna su i radi toga što je s uspjehom demonstrirana mogućnost Eurofightera da u svom arsenalu nosi zbilja širok spektar zrakoplovnog naoružanja, odnosno projektila zrak-zrak i to kako europskih tako i američkih proizvođača. Dosad su "uporabne dozvole" za postavljanje na podvjedne točke imali projektili AIM-9L (uskoro se može očekivati da će to biti slučaj i s projektilom AIM-9X), ASRAAM, IRIS-T i AMRAAM. Očekuje se da tijekom 2006. talijansko ratno zrakoplovstvo bude prvo koje će uvesti u operativnu uporabu te projektila na svojim Eurofighterima. S obzirom na svoje tehničke značajke pretpostavlja se kako bi Meteor mogao postaviti standarde prema kojima će se ravnati razvoj svih idućih projektila tog tipa. Inače, riječ je o BVRAAM (Beyond Visual Range Air-to-Air missile) projektilu dometa 100 km. Brzina koju može postići je veća od 4 Macha. Namijenjen za borbu protiv protivničkih borbenih aviona, transportnih aviona, zračnih tankera, AWACS-e te krstareće projektile, dok se za navođenje projektila rabi sustav aktivnog radarskog navođenja. Razvoj Meteora mogao bi biti okončan do 2010., kada se očekuje njegova puna operativna uporaba na avionima tipa Rafale, Eurofighter i Gripen. Dosad je svoju narudžbu projektila Meteor potvrdilo šest zemalja i to: Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Španjolska. Uz prethodno navedene avione, Meteor će biti kompatibilan i za uporabu na borbenim avionima F-35 JSF. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Bolje komuniciranje | ||
Trenutačno Laboratorij testira i procjenjuje nekoliko mobilnih satelitskih komunikacijskih sustava za opremanje raznih vozila koji bi zapovjednicima na bojištu osigurali lakše, manje i jeftinije komunikacijske uređaje naprednih mogućnosti. Osobito se testiraju izdržljivost i mogućnost djelovanja u teškim terenskim uvjetima tijekom borbenih djelovanja. Istražuju se i najbolji načini integriranja malih satelitskih antena na razna vojna vozila, osobito zapovjedna i komunikacijska. Cilj je uvođenja satelitskih komunikacija povezati korisinike preko satelita tako da udaljenost i fizičke zapreke više ne predstavljaju nikakav problem tijekom komuniciranja između dvije točke. Tako će zapovjednici moći kreirati višestruke komunikacijske kanale s podređenim zapovjednicima i drugim elementima bilo gdje na bojištu. Moderna iskustva pokazuju kako dinamika modernog bojišta brzo prelazi mogućnosti i doseg trenutačnih komunikacjiskih uređaja. Najjednostavniji način prevladavanja tog problema je oslanjanje na satelitske komunikacije. Naravno, i satelitske komunikacije imaju čimbenike koji ih ometaju; šuma, kiša, urbana područja s visokim građevinama pa i o tome treba voditi računa. M. PETROVIĆ |
||
| Nove podmornice za Južnoafričku Republiku | ||
|
Nova podmornica je dobila oznaku S101 te je nakon uspješno završenih primopredajnih testiranja spremna za prvu plovidbu početkom 2006. Sve tri podmornice klase 209/1400MOD naručene su davne 1999. kao dio strateškog plana naoružanja Južnoafričke Republike. Nove podmornice zamijenit će podmornice klase Daphne koje se dolaskom novih povlače iz službe. Ukupna cijena projekta iznosi oko 748 milijuna EUR (908 milijuna američkih dolara) te uključuje dostavu simulatora za upravljanje podmornicom te simulatora za borbena djelovanja. Postoji opcija za nabavu četvrte podmornice, no malo je vjerojatno da će ta opcija biti ispunjena. Podmornice klase 209/1400MOD gradi German Submarine Consortium (GSC) kao svoj ključni projekt pod vodstvom tvrtke HDW dok je borbeni sustav osigurala tvrtka STN Atlas. Gradnja trupa podijeljena u nekoliko sekcija između tvrtki HDW, Thyssen Nordseewerke i Kockums. Sekcije prve podmornice spojene su u HDW-u u Kielu 22. svibnja 2001. dok je porinuće održano 15. lipnja 2004. Podmornica S102 trenutačno obavlja pokusnu plovidbu dok se S103 nalazi na opremnoj obali. Termin u kojem bi preostale podmornice trebale otploviti za Južnoafričku Republiku određen je za sredinu 2006., odnosno sredinu 2007. godine. Klasa podmornica 209/1400MOD je unaprijeđena verzija klase 209 te su ujedno uključena iskustva skupljena pri razvoju izraelskih podmornica klase Dolphin i podmornica klase 214. M. PTIĆ GRŽELJ |
||
| SkyLite B | ||
|
Za lansiranje letjelice letjelice rabi se katapult, dok se za prizemljenje letjelice rabi kombinacija padobrana i zračnog jastuka. SkyLite B u zraku može boraviti oko jedan i pol sat. Velika prednost sustava je njegova, zahvaljujući malim dimenzijama, laka prenosivost, odnosno da po slijetanju ne zahtijeva neko komplicirano opsluživanje, te da je vrlo brzo spreman za nove zadaće. Uz to vrlo je jednostavan za upravljanje i u složenim situacijama i zadanim scenarijima, odnosno prema riječima proizvođača pogodan je za uporabu u gotovo svim složenim vremenskim uvjetima. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Malta preuzela novi patrolni brod | ||
|
Brod je izgrađen za cijenu od 17 milijuna EUR (20 milijuna američkih dolara) novčanim sredstvima koje je u većem dijelu osigurala Italija. Patrolni brod je konstruiran u Fincantierijevom brodogradilištu Muggiano kao modificirana verzija projekta klase brodova Diccioto u suradnji s talijanskom carinskom policijom. Novi brod, duljine 53,4 m te istisnine 393 t, kao najveće takvo plovilo u službi dobilo je oznaku P 61. Modifikacije s obzirom na klasu brodova Diccioto odnose se na ugrađivanje krmene rampe te konstrukcije za malu platformu za helikoptere tipa AB212 i AB412. Brod također ima unutarnju rampu koja osigurava pristup vozilima na sletno/poletnu palubu, ograničavajući na taj način mogućnosti transporta. Tvrtka Fincantieri je izjavila kako je to najmanji plovilo koje ima sletno/poletnu palubu usklađenu s NATO APP-2. Kako je izdržljivost i trajnost broda bila primarna, a brzina sekundarna, smanjen je broj pogonskih motora. Iako su talijanski patrolni brodovi klase Diciotti opremljeni četirima motorima, P 61 pogone samo dva Isota Fraschini V1716 T2 MSD diesel motora snage 23 600 kW, omogućavajući najveću brzinu od 23 čvora te doplov 2360 nm pri brzini od 16 čv. Kako bi se povećala efikasnost vijaka ugrađena su dva propelera većeg promjera koja se vrte na nižim okretajima. Smanjenjem broja pogonskih motora omogućeno je premještanje opreme iz središnjeg dijela broda. Na taj način premješten je 7,5 m dug Hatecke čamac na krmenu rampu pomoću kojeg se omogućuje brz premještaj osoblja na sumnjivo plovilo. Brodska krma se otvara u dva dijela, donji dio koji se može nagnuti za maksimalnih 12,5° a ima ulogu krilaca koji optimiziraju operacije spuštanja i dizanja čamca pri brzini od 4 čv. Stabilitet broda povećan je integriranim stabilizacijskim sustavom koji omogućuje sletno/poletne operacije pri stanju mora 3. Kako navodi brodogradilište, tim je sustavom povećan stabilitet za 90% pri brzini od 19 čv. Obuka za pilote tek treba početi te se u skaldu s time akcije slijetanja i polijetanja ne očekuju prije kraja sljedeće godine. Uz sve svoje uloge, P 61 može ugostiti dodatnih 20 ljudi uz 32 časnika i mornara. Glavno naoružanje sastoji se jednog Oto Melara topa kalibra 25 mm te je moguće montirati dvije teške strojnice Browning kalibra 12,7 mm na bokovima zapovjednog mosta koje bi djelovale u sprezi s topom. Prema izjavi dužnosnika Pomorskog odreda, postoji potreba za još jednim takvim patrolnim brodom zajedno s akvizicijom dva helikoptera srednje veličine. S obzirom na trenutačnu ekonomsku situaciju na Malti, nije vjerojatno da će doći do te investicije . M. PTIĆ GRŽELJ |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene