Hrvatski vojnik - Internet izdanje

broj 68, siječanj 2006.

Napisala i snimila Vesna PINTARIĆ

Zadnja promjena: 14.6.2013.

Welcome to Adobe GoLive 6

Budućnost Hrvatske je ravnopravno partnerstvo
Tragedija iza koje je ostala velika praznina
Sljeme ostalo najveće, Janica istinska heroina
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Za sve postoji procedura
Oproštaj Drakena
Novosti iz vojne tehnike
Didaktička načela vojne nastave
Međunarodna agencija za atomsku energiju
Korvete klase Baynunah
Gvozdansko
Sarajevo 1992. - 1995..
Militaria.
Web Info.

Linkovi

Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence

Predstavljamo pododsjek simulatora eskadrile aviona 93. ZB Zemunik

Za sve postoji procedura

Budućeg mladog pilota najbitnije je naučiti da svoju pažnju usmjeri na pregled instrumenata u avionu, a za početak u simulatoru, i da bez vizualnog kontakta s okolinom bude sposoban manevrirati avionom. To je posebno važno u situacijama smanjene vidljivosti, nepovoljnih meteouvjeta, eventualnog otkaza na avionu... Reakcije s vremenom moraju postati automatizirane, procedure naučene bez pogreške za svaku moguću ili neželjenu situaciju...

Mladi kadet, budući pilot HRZ-a, poletio je sa zadarskog aerodroma na zadanu rutu do radiofara Zera gdje radi proceduralni zaokret i kreće prema drugom radiofaru Bravo Oskar, tamo slijedi proceduru za slijetanje i prilaza pisti i to u uvjetima slabe vidljivosti. Spušta avion do minimalne visine i traži stazu za slijetanje. Ali magla je pregusta. Hoće li sletjeti ili nastaviti let mora odlučiti sam.
Ipak još smo uvijek čvrsto na zemlji, a ovo je tek scenarij i to jedan od jednostavnijih, koji mladi kadeti piloti u sklopu svog nastavnog programa i obuke provode u eskadrili Pilatusa u ZB Zemunik i to na simulatorima. Riječ je naime o simulatoru za instrumentalno letenje gdje kadeti uspostavljaju svoje prve kontakte s osnovama tehnike pilotiranja i instrumentalnim letenjem i tijekom svog školovanja godišnje na simulatorima odrade ili kako to piloti kažu nalete 40 sati.
Zašto je rad u simulatoru tako važan dio obuke, objasnio nam je poručnik Ranko Vuica, nastavnik letenja na Pilatusu - PC 9, kojeg smo i zatekli kako u ovoj svojevrsnoj učionici-simulatoru s jednim od šestorice kadeta 10. naraštaja uvježbava scenarij s početka ove priče. Budućeg mladog pilota najbitnije je naučiti da svoju pažnju usmjeri na pregled instrumenata u avionu, a za početak u simulatoru, i da bez vizualnog kontakta s okolinom bude sposoban manevrirati avionom. To je posebno važno u situacijama smanjene vidljivosti i drugih nepovoljnih meteouvjeta, nekog eventualnog otkaza na avionu ili sprječavanja pojave iluzije koja je kod većine pilota prisutna. Reakcije s vremenom moraju postati automatizirane, procedure naučene bez pogreške za svaku moguću ili neželjenu situaciju.

Svaki pilot bar jednom je iskusio iluzije tijekom leta, a tada treba vjerovati instrumentima

Simulator omogućuje primjerice da nastavnik, tijekom leta kadeta u njemu, isključi, tj. simulira bilo koji tehnički otkaz, npr. prestanak rada motora, otkaz stajnog trapa, navigacijskih instrumenata, prekine dovod goriva. Tada svaki mladi pilot treba postupiti po točno određenoj proceduri za svaki otkaz i u danom trenutku točno mora znati što napraviti i kako nas uvjeravaju nastavnici uglavnom to i uspiju. Naravno, s vremenom su reakcije brže i bez odveć razmišljanja, ruke automatski odrađuju potrebne radnje i nakon određenog vremena sve postaje rutina. Nema tu puno mozganja. Naravno da se može dogoditi da se i netko od kandidata "sruši", ali zato simulator i postoji. On naravno nije sto posto avion, naime piloti u njemu ne osjećaju nikakva opterećenja, bar ne u ovom modelu, no ono za što je namijenjen, a to je instrumentalno letenje, u potpunosti zadovoljava. On može biti i svojevrsna selekcija, naime ako mladi pilot nije kadar fokusirati se samo na instrumente može se dogoditi da se prekida s daljnjim nastavkom njegove obuke. No, kandidati koji se trenutačno nalaze na obuci snalaze se jako dobro, kaže poručnik Vuica. U početku to ide malo teže jer svi su navikli gledati izvan kabine i kad se pažnja kadeta usmjeri samo na instrumente prvih nekoliko letova su malo teži, no ne i neizvedivi. Svaki kadet nakon određenog broja sati u simulatoru usporedno leti i u avionu i u simulatoru kako bi što bolje svladao tehniku letenja.
U čemu je još prednost simulatora, objasnio nam je i nadnarednik Ivica Mesarić, voditelj pododsjeka simulatora, napomenuvši kako se uz provedbu obuke na ovaj način prvenstveno štede sredstva. Uz to svaki pilot na simulatoru može, u nemogućnosti letenja, održavati trenažu, a na njemu se također mogu uvježbavati i eventualne akrobacije i vidjeti je li neka od tih ideja uopće izvediva, što bi u realnoj situaciji u zraku bilo daleko teže izvesti.
Inače ovaj simulator je prvi takve vrste u svijetu, a cijena mu je u visini jednog zrakoplova. U eskadrili Pilatusa je od 1997. Prema riječima nadnarednika Mesarića tijekom nekoliko godina rada na njemu, isplatit će se uloženo jer kad se izračuna koliko se ulaže u održavanje zrakoplovne tehnike te koja je kvaliteta dobivenog kadra, računica je i te kako isplativa. Dakako da bi bilo dobro kad bi se nabavio još koji, no i ovako rezultati su vrlo opipljivi.

A kako to izgleda letjeti u simulatora, kazao nam je Marko Kardum, jedan od mladih kadeta pilota kojeg smo zatekli na satu instrumentalnog letenja. Kaže kako su svakodnevno po sat vremena u simulatoru i kako je iza njega već više sati ovakve obuke. Iako su ovi mladi piloti neke osnove iz pilotiranja i vizualnog letenja već prošli u pravom avionu, smatra kako je uporaba simulatora u njihovoj obuci važna stepenica u cjelokupnoj obuci koju moraju proći. I on je kao i većina iskusio iluzije koje se javljaju tijekom letenja kada pilot ima lažan osjećaj nagiba ili uleti u oblak i može pogrešno odrediti gdje se nalazi u prostoru i time se dovesti u veliku opasnost. Tada je jedini izlaz vjerovati što kažu instrumenti, a oni u pravilu ne lažu. Eto još jedan razlog više u prilog obuci na simulatoru, a svi se slažu - bilo bi još bolje kada bi se u eskadrili našao još koji...