|
Zadnja promjena: 14.6.2013.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
| Predstavljamo pododsjek simulatora eskadrile aviona 93. ZB Zemunik |
| Za sve postoji procedura |
| Budućeg mladog pilota najbitnije je naučiti da svoju pažnju usmjeri na pregled instrumenata u avionu, a za početak u simulatoru, i da bez vizualnog kontakta s okolinom bude sposoban manevrirati avionom. To je posebno važno u situacijama smanjene vidljivosti, nepovoljnih meteouvjeta, eventualnog otkaza na avionu... Reakcije s vremenom moraju postati automatizirane, procedure naučene bez pogreške za svaku moguću ili neželjenu situaciju... |
Mladi kadet, budući pilot HRZ-a, poletio je sa zadarskog aerodroma na zadanu rutu do radiofara Zera gdje radi proceduralni zaokret i kreće prema drugom radiofaru Bravo Oskar, tamo slijedi proceduru za slijetanje i prilaza pisti i to u uvjetima slabe vidljivosti. Spušta avion do minimalne visine i traži stazu za slijetanje. Ali magla je pregusta. Hoće li sletjeti ili nastaviti let mora odlučiti sam.
Ipak još smo uvijek čvrsto na zemlji, a ovo je tek scenarij i to jedan od jednostavnijih, koji mladi kadeti piloti u sklopu svog nastavnog programa i obuke provode u eskadrili Pilatusa u ZB Zemunik i to na simulatorima. Riječ je naime o simulatoru za instrumentalno letenje gdje kadeti uspostavljaju svoje prve kontakte s osnovama tehnike pilotiranja i instrumentalnim letenjem i tijekom svog školovanja godišnje na simulatorima odrade ili kako to piloti kažu nalete 40 sati.
Zašto je rad u simulatoru tako važan dio obuke, objasnio nam je poručnik Ranko Vuica, nastavnik letenja na Pilatusu - PC 9, kojeg smo i zatekli kako u ovoj svojevrsnoj učionici-simulatoru s jednim od šestorice kadeta 10. naraštaja uvježbava scenarij s početka ove priče. Budućeg mladog pilota najbitnije je naučiti da svoju pažnju usmjeri na pregled instrumenata u avionu, a za početak u simulatoru, i da bez vizualnog kontakta s okolinom bude sposoban manevrirati avionom. To je posebno važno u situacijama smanjene vidljivosti i drugih nepovoljnih meteouvjeta, nekog eventualnog otkaza na avionu ili sprječavanja pojave iluzije koja je kod većine pilota prisutna. Reakcije s vremenom moraju postati automatizirane, procedure naučene bez pogreške za svaku moguću ili neželjenu situaciju.
|

|
| Svaki pilot bar jednom je iskusio iluzije tijekom leta, a tada treba vjerovati instrumentima |
Simulator omogućuje primjerice da nastavnik, tijekom leta kadeta u njemu, isključi, tj. simulira bilo koji tehnički otkaz, npr. prestanak rada motora, otkaz stajnog trapa, navigacijskih instrumenata, prekine dovod goriva. Tada svaki mladi pilot treba postupiti po točno određenoj proceduri za svaki otkaz i u danom trenutku točno mora znati što napraviti i kako nas uvjeravaju nastavnici uglavnom to i uspiju. Naravno, s vremenom su reakcije brže i bez odveć razmišljanja, ruke automatski odrađuju potrebne radnje i nakon određenog vremena sve postaje rutina. Nema tu puno mozganja. Naravno da se može dogoditi da se i netko od kandidata "sruši", ali zato simulator i postoji. On naravno nije sto posto avion, naime piloti u njemu ne osjećaju nikakva opterećenja, bar ne u ovom modelu, no ono za što je namijenjen, a to je instrumentalno letenje, u potpunosti zadovoljava. On može biti i svojevrsna selekcija, naime ako mladi pilot nije kadar fokusirati se samo na instrumente može se dogoditi da se prekida s daljnjim nastavkom njegove obuke. No, kandidati koji se trenutačno nalaze na obuci snalaze se jako dobro, kaže poručnik Vuica. U početku to ide malo teže jer svi su navikli gledati izvan kabine i kad se pažnja kadeta usmjeri samo na instrumente prvih nekoliko letova su malo teži, no ne i neizvedivi. Svaki kadet nakon određenog broja sati u simulatoru usporedno leti i u avionu i u simulatoru kako bi što bolje svladao tehniku letenja.
U čemu je još prednost simulatora, objasnio nam je i nadnarednik Ivica Mesarić, voditelj pododsjeka simulatora, napomenuvši kako se uz provedbu obuke na ovaj način prvenstveno štede sredstva. Uz to svaki pilot na simulatoru može, u nemogućnosti letenja, održavati trenažu, a na njemu se također mogu uvježbavati i eventualne akrobacije i vidjeti je li neka od tih ideja uopće izvediva, što bi u realnoj situaciji u zraku bilo daleko teže izvesti.
Inače ovaj simulator je prvi takve vrste u svijetu, a cijena mu je u visini jednog zrakoplova. U eskadrili Pilatusa je od 1997. Prema riječima nadnarednika Mesarića tijekom nekoliko godina rada na njemu, isplatit će se uloženo jer kad se izračuna koliko se ulaže u održavanje zrakoplovne tehnike te koja je kvaliteta dobivenog kadra, računica je i te kako isplativa. Dakako da bi bilo dobro kad bi se nabavio još koji, no i ovako rezultati su vrlo opipljivi.
|

|
| Budućeg mladog pilota najbitnije je naučiti da svoju pažnju usmjeri na pregled instrumenata u avionu, a za početak u simulatoru, i da bez vizualnog kontakta s okolinom bude sposoban manevrirati avionom |
A kako to izgleda letjeti u simulatora, kazao nam je Marko Kardum, jedan od mladih kadeta pilota kojeg smo zatekli na satu instrumentalnog letenja. Kaže kako su svakodnevno po sat vremena u simulatoru i kako je iza njega već više sati ovakve obuke. Iako su ovi mladi piloti neke osnove iz pilotiranja i vizualnog letenja već prošli u pravom avionu, smatra kako je uporaba simulatora u njihovoj obuci važna stepenica u cjelokupnoj obuci koju moraju proći. I on je kao i većina iskusio iluzije koje se javljaju tijekom letenja kada pilot ima lažan osjećaj nagiba ili uleti u oblak i može pogrešno odrediti gdje se nalazi u prostoru i time se dovesti u veliku opasnost. Tada je jedini izlaz vjerovati što kažu instrumenti, a oni u pravilu ne lažu. Eto još jedan razlog više u prilog obuci na simulatoru, a svi se slažu - bilo bi još bolje kada bi se u eskadrili našao još koji...
|
|