Unatoč činjenici da je Irak tijekom devedesetih godina bio teško oslabljen ekonomskim sankcijama i međunarodnom izolacijom, u Washingtonu je režim Sadama Huseina bio percipiran kao prvorazredna prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti, zbog čega je od kraja 2001. razmatrana mogućnost napada na Irak. U donošenju odluke o pokretanju invazije od nemale je važnosti bio utjecaj američkog naftnog lobija iznimno zainteresiranog za bogate iračke naftne rezerve procijenjene na 114 milijardi barela, koje su odmah iza Saudijske Arabije, druge po veličini u svijetu. Nakon duge diplomatske pripreme, angloamerička invazija Iraka počela je 20. ožujka 2003. Iznimno brzo napredujući kroz jug Iraka američki tenkovi dolaze do predgrađa Bagdada, a 9. travnja ulaze u samo središte grada. Svjetske TV postaje u svijet šalju snimke okupljene svjetine koja ruši statuu Sadama Huseina, čime je Husseinov režim i simbolički srušen. U to je vrijeme Sadam Husein sa suradnicima i obitelji napustio Bagdad te je njegovo boravište bilo nepoznato do konačnog hvatanja u prosincu 2003.
Unatoč razmjerno lakoj ratnoj pobjedi, poslijeratna okupacija Iraka pokazala se iznimno teškom. U trenutku rušenja Huseinovog režima Falluja je bila jedan od mirnijih kutaka u zemlji. Grad je uglavnom bio pošteđen pljačke i paleža, a novi gradonačelnik Bidaywi Hamed imao je čvrsti proamerički stav. Falluja se nalazi u provinciji Al Anbar u tzv. sunitskom trokutu, sedamdesetak kilometara zapadno od glavnog grada Bagdada. S dvije stotine minareta, Falluja je bila poznata kao "grad džamija" te je za sunitske muslimane važno religiozno i političko središte. Treba napomenuti da je Falluja i tijekom Zaljevskog rata 1991. uz Bagdad bila mjesto s najviše civilnih žrtava, što lokalno stanovništvo nije zaboravilo. Tijekom rata 2003. u samom gradu nije bilo borbi, a nakon pada Bagdada postrojbe iračke vojske stacionirane blizu grada stopile su se s lokalnim stanovništvom zbog čega su i velike količine naoružanja došle u ruke civila.
Početak borbi
|
|
| U borbama za Falluju poginuo je 71 američki vojnik |
Zatišje u Falluji nije dugo trajalo - 28. travnja 2003. na glavnom gradskom trgu okupilo se dvjestotinjak civila koji su protestirali zbog američke nazočnosti u gradu. Tijekom demonstracija došlo je do sukoba s američkim vojnicima u kojem je ubijeno petnaest civila, dok u incidentu nije bilo ranjenih ni ubijenih Amerikanaca. Nakon više mjeseci relativnog zatišja krajem ožujka 2004. u gradu su ubijena četiri američka radnika iz kompanije Blackwater, a njihova unakažena tijela svjetina je vukla ulicama Falluje. Događaj je dobio mnogo pozornosti u zapadnim medijima te je bio nagovještaj serije otmica i ubojstava zapadnih civila koja su uslijedila diljem Iraka. Broj iračkih militanata u Falluji početkom 2004. procjenjivao se na dvije do pet tisuća. Kako bi suzbila njihov utjecaj, američka je vojska 4. travnja 2004. počela operaciju pod nazivom Budni odgovor. No, unatoč početnom uspjehu, operacija je bila zaustavljena nakon što su lokalne vođe obećali američkim predstavnicima da će zauzdati pobunjeničke aktivnosti. Radi zaustavljanja daljnjih nemira i oružanih incidenata, u gradu su organizirane zaštitne snage u kojima su bili lokalni Iračani, nakon čega se u svibnju 2004. američka vojska povukla iz Falluje.
No, aktivnosti militanata u Falluji su se nastavile, a grad se pretvorio u središte sunitskih militanata, od kojih su mnogi inozemni borci, i polaznu točku al-Zarqawijevih boraca, te je američko zapovjedništvo odlučilo poduzeti novu oružanu akciju. No, opsadu i napad na grad veličine Splita nije bilo moguće poduzeti bez duljih priprema. Američko je zapovjedništvo okupilo velike snage koje su trebale sudjelovati u napadu na grad, a u širu zonu grada s juga Iraka prebačeno je i osam stotina britanskih vojnika, koji nisu izravno sudjelovali u napadu. Prije početka napada na grad, američka vojska i iračke snage sigurnosti postavile su kontrolne točke oko grada kako bi izbjegle izvlačenje militanata iz grada u druge dijelove Iraka ili dovođenje pojačanja u grad, te se tako Falluja našla u opsadi. Odluka o blokadi bila je rezultat iskustva stečenog u prvom napadu na grad, kada su bile ostavljene velike praznine koje su brojnim militantima omogućile izvlačenje. Irački premijer Alawi proglasio je izvanredno stanje u zemlji, s iznimkom sjevera Iraka, a vlada je neuspješno pokušala s predstavnicima grada dogovoriti istjerivanje stranih militanata iz Falluje. U očekivanju početka borbi, iz grada je pobjegla većina od otprilike 350 tisuća civilnih stanovnika, koliko je živjelo u Falluji prije borbi.
|
|
| Tijekom opsade grada uništena je ili oštećena polovica stambenih jedinica |
Nekoliko tjedana uoči početka kopnenog napada američki zrakoplovi su bombardirali ciljeve u gradu za koje se pretpostavljalo da su uporišta militanata. Operacija nazvana Fantomski bijes ili al Fajr (Zora), kako ju je imenovao stožer nove iračke vojske, počela je 8. studenog 2004. Za napad na Falluju angažirano je 6000 američkih i 1300 iračkih vojnika. Američke i iračke trupe prodrle su u grad sa zapadnih i južnih prilaza. Budući da irački militanti nisu imali dovoljno vatrene moći da bi zaustavili američki oklop prije prvih zgrada, ulazak u grad prošao je razmjerno lako. Prva je bez borbe zauzeta gradska bolnica. Unatoč činjenici da nije bilo otpora, američke su se snage ponijele izrazito brutalno prema pacijentima i osoblju. Nakon bolnice američke su trupe zauzele i most preko Eufrata Jurf Kas Sukr. Sa sjevernih su prilaza preko željezničke pruge napale američke snage jačine šest bojni. Tijekom idućeg dana željeznička postaja pala je u ruke Amerikanaca, a isti dan su i četvrti Hay Naib i al-Naziza došle pod američki nadzor. Trećeg dana borbi postrojbe američke i iračke vojske počele su ulaziti u središte Falluje potiskujući militante u južne dijelove grada, čime se i otpor približio kraju.
Krvavi ishod
Američko je zapovjedništvo objavilo 13. studenoga da su borbe u Falluji završene te da je ostala još samo eliminacija pojedinih džepova otpora. No, sredinom studenoga američka TV kuća NBC je objavila snimku ubojstva ranjenog iračkog militanta koje je počinio američki vojnik. Nakon provedene istrage vojnik je oslobođen optužbi s obrazloženjem da je ubojstvo počinjeno u samoobrani. Još jedna od kontroverzi vezanih uz opsadu Falluje bila je i informacija koju je objavila talijanska televizija RAI, da se američka vojska u borbama koristila bombama punjenim bijelim fosforom koji je zabranjen protokolom Ženevske konvencije iz 1980., a zbog kojeg je stradalo i civilno stanovništvo. Neovisni novinari koji su svjedočili borbama govore o velikom broju ubijenih iračkih civila koji nisu bili pokapani, a prema procjenama arapskih medijskih kuća na ulicama Falluje ubijeno je više od tisuću civila.
|
|
| Falluja se nalazi u središtu tzv. sunitskog trokuta |
U borbama za Falluju poginuo je 71 američki vojnik i osam vojnika nove iračke vojske, dok se gubici među militantima procjenjuju na oko 1200 ljudi. U borbama je zarobljeno više stotina militanata, a njihov vođa Jordanac al-Zarqawi uspio je pobjeći iz grada drugi dan nakon početka borbi. Nakon svršetka borbi počeo je postupni povratak stanovništva u grad, no polovica nekadašnjih stanovnika Falluje nije se vratila, već je ostala živjeti u drugim dijelovima zemlje. Grad je pretrpio velika razaranja - u borbama je oštećeno oko polovice ukupnih stambenih jedinica, a pedesetak gradskih džamija je uništeno. Zanimljivo je da je američka vojska počela plaćati odštetu vlasnicima kuća uništenih u opsadi grada te je dosad 2500 stanara dobilo reparaciju. Operacija Fantomski bijes konačno je završila potkraj siječnja 2005., kada se povukla glavnina američkih snaga, no time Falluja nije trajno pacificirana. Broj terorističkih napada u Falluji i oko nje idućih se mjeseci ponovno povećao. Najvažniji se teroristički napad nakon opsade dogodio u lipnju 2005. kada je u eksploziji automobila bombe poginulo šest američkih marinaca.
|
