broj 76, ožujak 2006.

Jurica MILETIĆ

Zadnja promjena: 21.8.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
Znanja iz OSRH-a moraju biti korisna i civilnim institucijama
Visokoprofesionalno i po međunarodnim standardima
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
Kvalitetna i sveobuhvatna obuka
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Sociološki temelji militarizma
Evaluacija japanske tehnologije otkrivanja mina u Hrvatskoj
Odlazak desantnih brodova!?
Monino - najveći zrakoplovni muzej na svijetu
Kraljeva smrt na bojnom polju

Web info

TRAGOM VAŠIH PITANJA








Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence

HRVATI NA BOJIŠNICAMA - Varna (1444.)
Kraljeva smrt na bojnom polju
Bitka kod Varne koja je završila katastrofalnim porazom kršćanske vojske odlučila je o sudbini Balkana i razbila i posljednju nadu da će se Turke moći protjerati iz južne Europe u nekoj bližoj budućnosti


Ilustracija: Damir PODHRAŠKI
Trojica poraženih - kralj Wladislaw III. (lijevo) imao je samo 20 godina kad je poginuo kod Varne. Ivan Hunjadi (u sredini) još je desetak godina bio nezaobilazan čimbenik srednjoeuropske politike. Hrvatski ban Franko Talovac (desno) bio je jedan od rijetkih velikaša koji su preživjeli tragični kršćanski poraz kod Varne
Sudbonosna bitka kod Varne odigrala se 10. studenoga 1444. Kršćanska vojska kralja Wladislawa još je večer prije ugledala svjetla turske sile pod sultanom Muratom II. Sakupio je bio više od 40 000 boraca koje je krišom brodovima prevezao preko Bospora (kažu da je tu uslugu dobro platio kapetanima trgovačkih brodova iz Genove) i ubrzo se našao pokraj Varne, uvelike nadvisujući protivnika brojem vojnika.
Na kršćanskoj strani Hunjadi je svoje Mađare smjestio na oba krila i pridodao im mali odred križara pod legatom Julijanom. U sredini je bio kralj s odabranim ugarskim i poljskim vitezovima i vlaškim odredima. Desnim je krilom zapovijedao varadinski biskup Ivan de Dominis, rodom Hrvat, a lijevim Hunjadi osobno. Uz Mađare su bile poredane hrvatske čete bana Franka Talovca.

Brojčana nadmoć Turaka
U prvi napad Turci su poslali spahije, iza kojih su kao pričuva stajali janjičari koji su iza golemih okovanih štitova bili dodatno naoružani kolcima. Prema nekim izvorima turska je vojska tada brojila 100 000 ljudi, tako da je odnos snaga bio gotovo pet prema jedan u tursku korist. Iako je nominalno zapovijedao tek jednim krilom, sva je prilika da je Hunjadi bio vrhovni zapovjednik, a kralj tek puka figura. Napavši jakim snagama desno kršćansko krilo, Turci su Mađare natjerali u bijeg, a na bojnom su polju ostali le- žati i biskup Ivan de Dominis i jegarski biskup Simon Rozgon. Za Mađarima u bijeg su se dali i Vlasi, tako da su stijeg kralja Wladislawa ostali braniti tek križari sa svojim kardinalom i legatom Julianom i hrvatske čete bana Franka Talovca. Uspjeli su odbiti napade azijatskih konjanika i odstupili tek kad im je kralj naredio da se i oni povuku.
U međuvremenu, Hunjadi je nagovorio kralja da se skloni na sigurnije mjesto, želeći borbu nastaviti sam sa svojim konjaništvom, ali čini se da ga je jal drugih velikaša gotovo stajao glave. Ljubomorni na Hunjadijeve uspjehe nagovorili su kralja da osobno povede napad protiv janjičara iza kojih je stajao sam sultan. U žaru borbe kraljev je konj bio ranjen, a kralj je pao na zemlju gdje su ga janjičari dokrajčili: njegovu odrubljenu glavu donijeli su sultanu na pladnju.

Tamničar Dracula
Kraljeva je smrt kršćansku vojsku demoralizirala u cijelosti te je uslijedilo brzo uzmicanje. Čak i u bijegu, ostaci razbijene kršćanske vojske nisu ostali pošteđeni velikih gubitaka, poginuo je i sam papinski legat Julian Cesarini. Hunjadi se uspio dokopati Vlaške, no tamo ga je utamničio vojvoda Dracula, nastojeći se dodvoriti pobjedniku.
Bitka kod Varne odlučila je o sudbini Balkana i razbila i posljednju nadu da će se Turke moći protjerati iz južne Europe u nekoj bližoj budućnosti. Dio zasluga za tursku pobjedu pripada srpskom despotu Đorđu Brankoviću, koji albanskom vojskovođi Skenderbegu, što je hitao pomoći ugarskoj vojsci, nije dopustio prolaz preko srpskog područja pravdajući se obvezama iz ugovora koji je sklopio s Muratom. Hunjadi mu to nikada nije oprostio, a raskol je bio sve veći: na jednoj su strani ostali srpski despot i zet mu celjski knez Ulrich, a na drugoj Hunjadi sa svojim šurjakom Mihajlom Szilagyijem.


Ivan Hunjadi, kojeg je naš narod prozvao Sibinjanin Jankom, Mađarima je poznat kao Janos Hunyadi, Rumunjima kao Iancu (ili Ioan) de Hunedoara, a dio literature ga spominje i kao Ioannesa Corvinusa, kako njegovo ime glasi na latinskom. Vjerojatno se rodio u Vlaškoj u Rumunjskoj, negdje oko godine 1387., a umro je sedamdesetak godina kasnije. Otac mu je bio Rumunj, a mati mu je bila Mađarica. Prezime duguju vlasništvu nad dvorcem Hunyadi (današnja Hunedoara u Rumunjskoj), kojeg su dobili na dar od kralja Sigismunda. Već se kao mladić u Sigismundovoj službi iskazao kao vrstan vojnik. S uspjehom se okušao u husitskim ratovima, a osobito u bojevima protiv Turaka. U borbama za prijestolje nakon smrti kralja Alberta priklonio se Wladislawu III. Poljskom. Sukobio se sa celjskim grofom Ulrichom i postao kapetanom Nandorfehervara (pod tim se mađarskim imenom krije Beograd u Srbiji) i guvernerom Transilvanije.
Nakon brojnih vojnih pobjeda za Turke je postao strah i trepet, a za kršćansku Europu junak. Godine 1443. s kraljem Wladislawom poduzeo je ratni pohod protiv Turaka tijekom kojeg je osvojio Niš, porazio čak trojicu turskih paša, zauzeo Sofiju i onda se spojio s kraljevom vojskom tako da kod Snaima porazi i samog sultana Murata II.
U svakom tom pohodu pod Hunjadijevim su zapovjedništvom bile i hrvatske čete. Osokoljena sultanovim porazom, kršćanska Europa tražila je nastavak borbi pa je kršćanska mornarica, u kojoj su bili i hrvatski brodovi, godine 1444. stigla do Bospora. S vojskom od samo 16 000 konjanika i malobrojnim pješacima, ali zato sa čak 2 000 kola na koja su namjeravali natovariti plijen otet od Turaka, približio se do Nikopolja u današnjoj Bugarskoj gdje mu se pridružio i glasoviti vlaški vojvoda Dracula sa 4 000 vojnika. Osvojivši Šumen i Pravadiju, Hunjadi je 9. studenog bio nadomak Varne u kojoj se ratna sreća preokrenula.


Grad na Crnom moru
U zemlji koja je tako jako bila označena socrealističkim pečatom, što se ogledalo u krajnjoj neimaštini stanovnika, zastrašujućoj arhitekturi, izrazito lošim cestama i mnogim milicajcima primitivna ponašanja, uvijek spremnima da vas kazne, Varna je bila pravi biser. Za razliku od glavnog grada Sofije, Varna obiluje mnogim lijepim zgradama. U takve se sigurno ne ubraja zastrašujuće zdanje hotela "Černo more". Dugo vremena najčešće i jedinog otvorenog stranim turistima. Riječ je o jednom od nastarijih gradova na Crnom moru - pod imenom Odessos osnovali su ga Grci pristigli iz Mileta prije otprilike nekih 2 600 godina. Varna je stoljećima bila važna luka u kojoj su i Englezi i druge europske sile držali svoje konzulate, a na njezinim ulicama mornaričke odore oduvijek su bile pravilo, a ne iznimka. Lučka postrojenja danas malo manje onečišćuju okoliš, ali Varna još uvijek nije turističko odredište u kojem se odsjeda. Jer takva su mjesta "Družba" i "Zlatni piasaci" u neposrednoj blizini - golemi betonski blokovi koje je izvanredno teško utrpati u uobičajene europske turističke standarde, to više što se turističke ljepote crnomorske obale baš ni u čemu ne mogu mjeriti s pješčanim žalima i borovim šumama Sredozemlja. Sir kačkavalj pakiran u zelene limene kutije dugo je vremena bio turistička atrakcija broj jedan. Danas ga u mnogo inačica ima u slobodnoj prodaji i ni za koga više nije nešto nedostižno ili teško dobavljivo. Ima ga posvuda, baš kao i sveprisutne skare - komadiće mesa nabijene na štapić, pa zatim zapečene - na nekim drugim zemljopisnim širinama poznate kao - roštilj.

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene