Hrvati i Napoleon
Jedna od posljedica velike francuske revolucije bili su i tzv. Napoleonski ratovi kojih nije ostala pošteđena ni Hrvatska. Upravo je za njihova trajanja godine 1797. nepovratno nestala Venecijanska republika. Venecijanski posjedi na istočnoj Jadranskoj obali došli su pod vlast Austrije i tako su se pod istom vlašću našle i Hrvatska i Slavonija i Dalmacija. No, početkom XIX. stoljeća Austrijancima su mnoga područja preoteli Francuzi. Njihova tvorevina pod nazivom Ilirske provincije održala se sve do 1813. Godine 1806. Napoleonova je vojska ušla u Dubrovnik zaštititi ga od pljačkaških pohoda Rusa i Crnogoraca, a dvije godine kasnije Dubrovačka Republika prestala je postojati. Sva je prilika da se od malenih zemalja unatoč napoleonskim osvajanjima održati uspio tek sićušni San Marino. Padom Napoleona svi su ti krajevi, zajedno s Bokom kotorskom ušli u sastav Austrije, pa su se tako gotovo sve hrvatske zemlje našle pod habsburškom krunom.
|
U svibnju 1809. hrvatski su se graničari borili i pod nadvojvodom Johannom, i u bitkama kod Asperna i Wagrama pod hrvatskim generalom Filipom barunom Vukasovićem. Nažalost, hrvatski ban i vojni zapovjednik, general i grof Gyulay i general Knežević, zapovjednik u Karlovcu, nisu iskoristili svoje velike uspjehe protiv Marmonta u Lici, i on im je pobjegao na sjever.
Maršal August Louis Viesse de Marmont koji je bio imenovan glavnim guvernerom Ilirije rodio se 1774. i tu je visoku čast stekao kao tridesetpetogodišnjak. Još kao šesnaestogodišnjak u jednoj je francuskoj pješačkoj pukovniji imao čin pukovnika, a kasnije je prešao u topništvo. Generala Napolena
|
|
| Maršal Marmont ustrojio je hrvatske postrojbe |
Bonapartu upoznao je kod Toulona gdje je postao njegov pobočnik. Ubrzo je bio imenovan glavnim nadzornikom topništva, a s činom general pukovnika predvodio je francuske postrojbe u pohodu na Albaniju, dok je Dalmaciju zaposjeo 1805. Njegovom je zaslugom lička pukovnija zajedno s otočačkom bila preustrojena u prvu francusku graničnu pukovniju. Njegova druga pukovnija sjedinila je ogulinsku i slunjsku, a obje su banske pukovnije postale njegovom trećom. Nazvao ih je Regiments de Chasseur d?Illyrie, odnosno, Regimentom ilirskih lovaca. Ubrzo su te postrojbe bile zvane jednostavno regiments croate. Osim njih, Marmont je ustrojio i jedan zbor, 7 satnija sergeanta i jednu husarsku pukovniju. Svojski se trudio da u Ilirskim provincijama uspostavi red i mir, osobito se brinuo za šume, a u Karlovcu je otvorio vojnu školu. Pobrinuo se da dvjestotinjak hrvatskih mladića - sinova hrvatskih časnika i dočasnika, pošalje u francuske vojne škole. Pet godina nakon što je zauzeo Dalmaciju, s odredom od tisuću Ličana iznenada je napao Bosnu kako bi kaznio Turke, a odmah potom se pobrinuo za ustrojstvo šest hrvatskih pukovnija, regiments de chasseurs d?Illyrie. Njihovi su pripadnici nosili posebno skrojene odore plave boje, upotpunjene bijelim prslucima, a na glavama visoke čako kape sa sjajnim pucetima - nalik onima što su nosili pripadnici francuskog pješaštva.
|
|
| Antibes |
Otmjeni grad
Posljednje počivalište podmaršala Šljivarića jedno je od najotmjenijih i najskupljih mjesta francuske Azurne obale. Dugo vremena Antibes je bio jedini veći grad između Marseiila i Italije. Danas se diči tek ostacima svoje tvrđave, uskim ulicama i glazbenim priredbama. Za razliku od Juan les Pinsa s kojim je spojen, a koji je prepun kockarnica i pomodnih noćnih klubova, dok je noćna kupovina prije pravilo, negoli iznimka. Oba su gradića dio prelijepo uređenog poluotoka Cap u d?Antibes, doslovce pretvorena u park u kojem se nižu vile i dvorci glumaca, milijunaša i pripadnika jet-seta. Na samom rtu je hotel Eden Roc - po mišljenju mnogih - najljepši hotel na svijetu. Tradicionalni francuski zalogaji croque-monsieur ili Quiche Lorraine neprijeporno su izvrsni. Ali, kud i kamo su jeftiniji (premda ne i jeftini) u bilo kojem obližnjem bistrou. Ti, tipično francuski zapečeni ?sendviči", izvrsni su uz pratnju gustog i tamnog piva Pelforth. Usput možete i priupitati konobara zna li možda gdje je grob podmaršala Šljivarića. Neće znati, ali zato će vam vrlo uslužno objasniti kako da dođete do vile Michaela Douglasa.
|
Kad je Napoleon godine 1812. krenuo u pohod na Rusiju, među postrojbama su bile i spomenute 1. i 3. pukovnija. Pod zapovjedništvom tadašnjeg francuskog pukovnika Šljivarića de Heldenburga, a u sklopu vojske generala Oudinota, imale su zadatak štititi Napoleonov prijelaz i uzmak preko Berezine. Ostalo je zabilježeno kako se Napoleon, koji je i inače imena mnogih svojih običnih vojnika znao napamet, zahvalio našim krajišnicima: ?Hrvati, jučer sam se osobno uvjerio u vašu hrabrost. Stekli ste slavu i neumrlu čast!" Marmont u svojim Uspomenama spominje kako je Napoleon za Hrvate ustvrdio: ?Ja nisam nikada imao hrabrijih i boljih vojnika." Prilikom Napoleonova povlačenja iz Rusije, obje su pukovnije izgubile dvije trećine svojih ljudi.
|
|
| Za pripadnike hrvatskih pukovnija Napoleon Bonaparte imao je samo pohvale |
Za trajanja francuske okupacije naših krajeva, nešto više od 10 posto domaćeg stanovništva našlo se u francuskoj vojsci. U ožujku 1813. u Karlovcu je bila osnovana prva hrvatska husarska regimenta - Le I.-e regiment de hussards croates koja je imala šest satnija, a zapovijedao joj je francuski pukovnik Bernard Plues. Nekoliko mjeseci kasnije, guverner Ilirskih provincija postao je Junat Knaz, a zamijenio ga je Fauche. Nakon bitke kod Leipziga iste godine hrvatska husarska pukovnija bila je razoružana, a njezini pripadnici dodijeljeni drugim francuskim postrojbama. Istodobno, Francuzi su se pripremili za napuštanje Ilirskih provincija, ali kako su tada veze bile slabe, domaće pučanstvo nije ni znalo za velik Napoleonov poraz kod Leipziga. Posve iznenada, jednog su jutra svi francuski činovnici nestali, a na javnim su mjestima osvanuli oglasi koji su škrto i šturo obznanili da francuske vlasti više nema.
U travnju 1814. Napoleon se u Fontaineblauu odrekao prijestolja i ubrzo bio odveden na Elbu. Hrvatske su se zemlje ponovno našle pod Austrijancima, pa su krajiške čete bile reorganizirane. Dio časnika koji su služili pod Francuzima bio je otpušten s otpremninom u visini jednogodišnje plaće, a drugi se dio našao u službi u austrijskoj vojsci. General Šljivarić kojem Austrijanci nisu željeli dati generalski čin ostao je u francuskoj vojsci, postao podmaršal i zapovjednik tvrđave Antibes; u tom je mjestu umro i tamo je pokopan.
Potkraj ljeta 1813. austrijske su carske postrojbe ušle u Ljubljanu, Senj je potpao pod vojnu granicu, a odred od 1.300 Ličana pod hrvatskim se časnicima iz tvrđave Glogau u Hrvatsku vratio godinu dana kasnije; nešto kasnije iz južne Francuske se u Hrvatsku vratila i jedna hrvatska husarska pukovnija.
|
