broj 80, ožujak 2006.

NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE

Zadnja promjena: 3.2.2012.
Welcome to Adobe GoLive 6
U Splitu održana višenacionalna vježba ARIEX 06
Ministar Rončević održao predavanje polaznicima Ratne škole
Na Plitvicama obilježena 15. obljetnica pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića
Korizmeno-uskrsna poruka vojnoga biskupa
Predsjednik Republike Stjepan Mesić posjetio SzOP Sinj
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Svrha i zadaće Saveza
Strateška važnost zaliha pitke vode
Brodska "nevidljivost" u teoriji i praksi
Početak podmorničarskog doba
Podlistak - U Napoleonovim postrojbama
Web info

TRAGOM VAŠIH PITANJA








Linkovi
Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence
BAE Systems razvija borbene robote


Foto: Lockheed Martin
Tvrtka BAE Systems sklopila je s Američkom kopnenom vojskom (US Army) ugovor vrijedan 122 milijuna USD za razvoj dva borbena robotizirana vozila ARV. Borbena robotizirana vozila ARV razvijaju se u sklopu programa FCS (Future Combat Systems), koji bi američkoj vojsci trebao osigurati buduću generaciju lakih i srednjih vozila prilagođenih djelovanju na umreženom bojištu.
Novosklopljeni ugovor je nastavak već postojećeg ugovor iz 2003. prema kojem tvrtka BAE Systems treba razviti dvije inačice ARV-a. Tako je ukupna vrijednost ugovora za razvoj robotiriranog ARV-a dosegnula nešto više od 310 milijuna USD. Cilj je razviti operativno robotizirano borbeno vozilo koje će prvo uočiti protivnika i prije njega početi borbeno djelovati. Drugi je cilj programa smanjiti opasnost za vojnike, jer bi najrizičnije zadaće kao što su izviđanje i napad na dobro branjena područja izvodila robotizirana vozila bez posade.
Prema sadašnjim planovima BAE Systems bi prvi prototip trebao dovršiti 2010., a prvi bi primjerci u operativne postrojbe trebali biti dotavljeni najkasnije 2014.
ARV je poluautonomno vozilo, najveće robotizirano vozilo u sklopu programa FCS, i trebalo bi se raspoređivati na razinu vodova i satnija. Prema sadašnjim procjenama, vozilo će biti dimenzija malo većeg automobila. Cilj je napraviti vozilo koje je lagano prevesti u borbenu zonu avionima C-130 i helikopterima CH-47.
Planirane su dvije inačice ARV-a. Jedna je izvidničko vozilo opremljeno i topom za samoobranu. Druga je inačica borbena i bit će opremljena raznim projektilima, topom i strojnicom. Tako će ARV moći obavljati razne zadaće kao što su izviđanje, nadzor, označavanje te napad na ciljeve.
M. PETROVIĆ
USAF-u isporučen prvi CV-22 Osprey


Krajem ožujka američkom ratnom zrakoplovstvu isporučen je prvi CV-22 Osprey, čime je službeno okrenuta nova stranica u povijesti Američkog ratnog zrakoplovstva. Time je službeno započela operativna uporaba prvog tiltrotorskog zrakoplova u floti USAF-a, koji će uvelike utjecati na stvaranje nove doktrine borbenog djelovanja, odnosno izvršenja raznih zadaća. Sam čin primopredaje obavljen je preletom Ospreya iz razvojno?testnog središta u zrakoplovnoj bazi Edwards do zrakoplovne baze Kirtland, gdje je smješten 58. zrakoplovni puk za specijalne operacije. Letjelicom je upravljao zapovjednik AFSOC-a (Air Force Special Operations Command) general Michael W. Wooley. Prvi američki operater Osprey, 58. zrakoplovni puk za specijalne operacije bit će ujedno i obučno središte za pilotski i zrakoplovno-tehnički sastav.
Za razliku od "marinskog" MV-22 Ospreya, tiltrotorska letjelica CV-22 je inačica namijenjena ponajviše za specijalne operacije američkih postrojbi za specijalna djelovanja, te je opremljena naprednijom i bogatijom opremom. Ono što u USAF-u s velikim nestrpljenjem očekuju jedinstvene su letne odlike Ospreya, da može polijetati i slijetati u režimu i aviona i helikoptera (poput primjerice transportnog helikoptera MH-53J/M Pave Low), odnosno da može letjeti brzinama transportnih turboelisnih aviona, kao što je to na primjer C-130 Hercules. Uz to, CV-22 Osprey krase i veliki dolet, nosivost, te velika prilagodljivost različitim tipovima misija, odnosno transporta.
Do kraja lipnja ove godine 58. zrakoplovni puk za specijalne operacije trebao bi zaprimiti još četiri Ospreya, a do početka iduće godine to bi trebala biti prva operativna postrojba USAF-a na zrakoplovima CV-22 Osprey, a do 2017. trebalo bi biti isporučeno 50 Ospreya koji bi bili rabljeni za potrebe AFSOC-a.
I. SKENDEROVIĆ
Stryker s minobacačem


Foto: General Dynamics Land Systems
Obitelj oklopnih vozila Stryker i dalje se širi. Tako su pripadnici američke kopnene vojske u drugoj polovici prošle godine počeli vježbati s novom inačicom vozila Stryker, oznake Mortar Carrier Version B (MCV-B). Riječ je o najnovijoj inačici Strykera koja je ušla u operativnu uporabu.
MCV-B je ustvari Stryker opremljen minobacačem kalibra 120 mm postavljenim u stražnji dio vozila. Ideja u razvoju te inačice bila je omogućiti minobacačkim postrojbama brže djelovanje i pružanje preciznije paljbene potpore. Minobacač je postavljen izravno na vozilo i s njega paljbeno djeluje tako da se bitno skraćuje vrijeme za pripremu paljbenog djelovanja i napuštanje položaja nakon obavljene zadaće. Probe su pokazale kako se potrebno vrijeme operativnog djelovanja skraćuje na pola.
Inačica B je nasljednik inačice A kod koje se minobacač za paljbeno djelovanje morao istovariti s vozila i nakon paljbenog djelovanja utovariti natrag što je oduzimalo dosta vremena. Kod B inačice minobacač je cijelo vrijeme u vozilu, a za paljbeno djelovanje samo treba otvoriti velike krovne poklopce. Postavljen je i napredni sustav za upravljanje paljbom koji omogućava preciznije ciljanje. Posada Strykera MCV-B sastoji se od pet vojnika.
Uz temeljno oružje, minobacač kalibra 120 mm, svako vozilo nosi i pomoćno oružje koje može biti minobacač kalibra 81 ili 60 mm. Tako se posadi pruža mogućnost maksimalne prilagodbe trenutačnoj taktičkoj situaciji i uporaba oružja koje je u određenom trenutku najpogodnije.
Vojnici su tijekom terenskih ispitivanja i početne obuke predlagali neke manje izmjene na dizajnu, ali ukupno uzevši izrazili su zadovoljstvo novim vozilom. Osobito im se sviđa jednostavno održavanje i uporaba, te osobito što je oružje cijelo vrijeme u vozilu pa to bitno olakšava operativnu oporabu.
M. PETROVIĆ
Kina razvija "nevidljivi" lovac


Dugogodišnja nagađanja o kineskom programu razvoja lovačkog aviona pete generacije, koji će biti pandan američkom F-22 Raptoru, konačno su potvrđena. Na dostupnoj fotografiji vidi se veliki dvomotorni lovački avion kojem je trup oblikovan tako da pruža minimalni radarski odraz. Iako se čini da je riječ o prototipu, zapravo se radi o maketi u prirodnoj veličini (mock-up), što ne znači da jedan ili više prototipova već ne leti daleko od očiju javnosti.
Dosadašnje su informacije zapadnih obavještajnih agencija tvrdile da Kina paralelno razvija dva lovačka aviona pete generacije. Jedan projekt, označen kao J-13, razvija tvrtka Shenyang Airplane Corporation (SAC), koja proizvodi lovačke avione J-8 i J-11 (Su-27SK). SAC-ov prijedlog je više nalik američkom Raptoru. Drugi lovac, označen kao J-12, razvija tvrtka Chengdu Airplane Corporation (CAC), koja inače proizvodi i kineski lovac J-10. Fotografija pokazuje CAC-ov avion koji je jako sličan MiG-ovom projektu 1-44, s tom razlikom što je kod kineskog aviona naglašenija stealth konstrukcija. Iznenađenje je i što je navodna oznaka aviona J-14, što bi moglo značiti da su projekti J-12 i J-13 u međuvremenu odbačeni.
Iako objavljena fotografija ne omogućava precizne izmjere, procjene govore da se radi o avionu dugačkom oko 20 metara i raspona krila većem od 15 metara. Maksimalna poletna masa veća je od 30 tona. Velike izbočine na stražnjem dijelu trupa sugeriraju ugradnju velikih i snažnih turboventilacijskih motora maksimalne snage oko 180 kN. Ta bi snaga bila dovoljna za maksimalnu brzinu veću od 2,30 Macha i brzinu krstarenja bez uporabe naknadnog sagorijevanja od oko 1700 km/h.
Kako kineska zrakoplovna industrija još uvijek nije dovoljno razvijena da samostalno razvije tako složen projekt, očito je da ima snažnu rusku pomoć.
T. JANJIĆ
Sigurni mobitel


Foto: GDC4S
Američka tvrtka General Dynamics C4 Systems sklopila je ugovor s američkom Agencijom za nacionalnu sigurnost NSA o razvoju sigurnog mobilnog telefona.
Taj će sigurni mobilni telefonski uređaj omogućiti sigurnu glasovnu i podatkovnu komunikaciju, e-mail te pristup internetu. Razvija se u sklopu SME (Secure Mobile Environment - sigurno mobilno okruženje) programa. Cilj je programa SME razviti jedan komunikacijski uređaj za potrebe sigurnog kominiciranja raznih državnih agencija. Treba omogućiti i bežični pristup vladinom SIPRNet sustavu koji omogućava sigurno pregledavanje interneta i razmjenu poruka.
Taj bi uređaj trebao rabiti postojeće komercijalne bežične mreže, a zahvaljujući modularnoj arhitekturi trebao bi se konektirati na razne bežične protokole kao što su GSMC i CDMA.
Navodi se kako je novi sigurni mobitel ključna nova tehnologija koja će omogućiti sigurno komuniciranje na bojištu budućnosti. Trebao bi raznim državnim agencijama (vojsci, policiji, obavještajnim službama i slično) omogućiti sigurno umrežavanje u globalnu informatičku mrežu.
Uređaj će podržavati američke komunikacijske sigurnosne standarde za potrebe domovinske sigurnosti. Bit će i skalabilan kako bi mogao udovoljiti koalicijskim komunikacijskim zahtjevima. Očekuje se kako će uređaj biti dostupan krajem 2007.
M. PETROVIĆ
Prva MEKO korveta ušla u službu


Prva MEKO A-200 korveta, SAS Amatola, izgrađena u dvama njemačkim brodogradilištima, ušla je u operativnu službu južnoafričke mornarice tijekom službene ceremonije održane 16. veljače ove godine. Posebno oblikovanje brodskog trupa i nadgrađa dovelo je do smanjenja radarskog odraza te posjeduje novu konfiguraciju sustava propulzije, nazvanog CODAG-WARP (Combined Diesel And Gas - Water jet And Refined Propeller).
SAS Amatola je prva od četiri korvete u klasi izgrađena na navozima brodograđevne grupacije Thyssen Krupp Marine Systems u Hamburgu (u brodogradilištu Blohm+Voss) i u Kielu (brodogradilište HDW - Howaldtswerke Deutsche Werft) za potrebe ratne mornarice Južnoafričke Republike.
Tijekom rujna 2003. godine SAS Amatola zaplovila je prema Južnoafričkoj Republici, gdje je obavljeno opremanje oružanim i elektroničkim sustavima. Nakon prve korvete, slijedile su primopredaje druge, SAS Isandlwana u prosincu 2003., zatim treće, SAS Spioenkop u ožujku 2004. te posljednje korvete u klasi, SAS Mendi u lipnju 2004. godine. Sve korvete opremit će u pomorskoj bazi Simonstownu konzorcij koji se sastoji od tvrtki Thales Navale France i African Defence System.
Uz vodomlazne propulzore MEKO A-200 korvete posjeduju po dva vijka promjenjivog uspona poboljšanih karakteristika. Korvete imaju bitno smanjenju toplinsku značajku na način da je vertikalni dimnjak zamijenjen s horizontalnim ispuhvodnim sustavom kroz koji prolaze već ohlađeni ispušni plinovi a nalazi se tik iznad vodne linije na krmenom zrcalu.
M. PTIĆ GRŽELJ
Zaživio SALIS program


Na prigodnoj svečanoj ceremoniji koja je upriličena 23. ožujka u njemačkom Leipzigu, pred brojnim uzvanicima službeno je obilježeno pokretanje multinacionalnog programa SALIS (Strategic Airlift Interim Solution). Domaćin ceremonije bio je njemački ministar obrane Franz Josef Jung, s obzirom na to da je Njemačka i bila glavni inicijator pokretanja SALIS programa. Na temelju bojnih ugovora koji su potpisani unutar SALIS programa, ruski i ukrajinski transportni avioni Antonov An-124-100 (koji mogu ponijeti do 120 tona "korisnog" tereta) bit će angažirani kao privremeno rješenje u svrhu zadovoljenja europskih i NATO potreba za strateškim zrakoplovnim kapacitetima, koji bi na određeni način trebali biti trajno riješeni nakon uvođenja u operativnu uporabu trasportnih aviona Airbus A400M, što se očekuje 2010. godine. Uz zadovoljenje potreba koje zemlje potpisnice imaju unutar NATO saveza, drugi veliki povod pokretanju SALIS programa je omogućavanje brze reakcije na razne humanitarne krize i katastrofe, poput primjerice prošlogodišnjeg zemljotresa u Pakistanu.
Ugovore za pristupanje SALIS programu do 23. siječnja ove godine potpisalo je 15 zemalja članica NATO saveza s jedne strane, te tvrtka Ruslan SALIS GmbH s druge strane, koja je inače podružnica tvrtke Volga Dnepr, koja svoje sjedište ima u njemačkom Liepzigu. Ugovore su potpisale Kanada, Češka, Njemačka, Danska, Finska, Francuska, Mađarska, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je na sam dan svečane ceremonije krajem ožujka SALIS programu pristupila i Švedska.
SALIS programom upravlja NATO-ova Agencija za održavanja i nabavu. Ona je u tu svrhu ustrojila SALIS koordinacijsko središte u nizozemskom Eindhovenu. Program bi inicijalno trebao trajati tri godine, a potom bi se prema potrebama produljavao. Na temelju ugovornih obveza ruska i ukrajinska strana tijekom veljače kao "full - time chartere" na trajnu raspoložbu i u punu pripravnost stavile su dva transportna aviona An-124-100, dok su ostala četiri aviona dužna osigurati za šest do devet dana.
I. SKENDEROVIĆ
Mistral zaplovio prema Toulonu


Nakon ispitivanja i klasifikacije helikopterske platforme i propulzijskog sustava, Mistral, prvi od dva broda za prijevoz pomorskodesantnih snaga francuske ratne mornarice napustio je 7. veljače DCN-ovo brodogradilište Brest u Brittanyju i zaplovio je put Toulona. U Toulonu brodski borbeni sustavi bit će podvrgnuti daljnjim ispitivanjima za potrebe francuske Agencije za vojnu nabavu (DGA) prije same primopredaje ratnoj mornarici.
Brodograđevna tvrtka DCN, u potpunosti je preuzela odgovornost za izradu samog projekta te izgradnju obaju brodova, Mistral i Tonnerre, kao primarni ugovaratelj Agencije za vojnu nabavu.
Klasa brodova Mistral, duljine 199 m ima maksimalnu istisninu od 21 000 tona, najveću brzinu 19 čvorova te dovoljnu autonomiju kako bi obavljao svoju službu u bilo kojem dijelu svijeta. Projektna nosivost uključuje prijevoz 450 marinaca, 16 teških helikoptera, dvije lebdjelice, četiri manja LCM desantna broda ili jedne trećine mehanizirane regimente upotpunjene oklopnim vozilima.
Pogon broda osiguravaju električna motori uz azimutne propulzore a zbog mnogo većeg stupnja automatizacije novi će brodovi imati samo 160 članova posade. Brod također ima mogućnost prenamjene u prostrani brod - bolnicu ili se može upotrijebiti pri humanitarnim evakuacijskim operacijama. Komunikacijski sustav visokih mogućnosti Mistralu osigurava ulogu glavnog zapovjednog broda u mornaričkim zadaćama.
M. PTIĆ GRŽELJ

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene