Ne biti opsjednut vodom u pustinji je isto što i ne biti opsjednut uspjehom i luksuzom u zapadnom svijetu. No, narodi koji žive na ovim prostorima naučili su poštovati vodu a mi na zapadu (eto i sebe stavljam tamo) nismo naučili poštovati luksuz. Ovdje vodu poštuju svi, pa na ulici nećete primijetiti tko je ima više a tko manje. Na zadivljujući način, vrlo rijetko ćete sresti nekoga tko ne drži do osobne higijene i čistoće. Ljudi su rijetko odjeveni i i obuveni u nešto nedolično, prljavo, ali ulice su rijetko očišćene i nigdje nećete, naći košaru za otpatke.
|

|
| Na putu u školu |
Znate gdje sve to završava?! Na ulici naravno, zato pazite kako koračate. Paradoks i čuđenje. Toliki broj ljudi i djece odjevenih u bijele i svijetle tkanine kod nas nećete naći iako i mi znamo da se od sunca brani bijelom bojom. No, iznenađuje me kako uspijevaju ostati čisti na tako nečistim ulicama. Svakodnevno možete sresti, posebice, mlađu žensku populaciju u bijelim čarapama koji na nogama imaju vrlo niske i plitke papuče. Dostojanstveno šetaju ili zbog nekakvih obveza žure ulicama koje ne pamte kad su bile pometene ili oprane vodom. Ovdje je voda luksuz a čistoća ne znači prestiž već obvezu pa, bez razlike na stalež, svi žele biti čisti. Kod nas luksuz znači biti drukčiji od drugih te, u odnosu na ove ljude ovdje, morat ću razmisliti o svemu ovome još koji put.
Žao mi je što nisam stigao fotografirati neke od murala na niskim zidovima uz ulice, na kojima su, na modernistički način, bili prikazani motivi s porukama o značenju vode. Nažalost, zbog temeljitih komunalnih zahtjeva, koji su poduzeti uoči dolaska marokanskog kralja Muhameda VI., svi ti zidovi uz ulice, kuda treba proći kraljevska povorka, obojani su novom bojom koja ih je trajno skrila. Šteta, stvarno bih volio da sam zabilježio barem neki od njih jer u odnosu na agresivne i destruktivne grafite na našim zidovima ovo su bili vrlo solidni murali koji su mi se svidjeli prvi dan mog dolaska. Tko je mogao pretpostaviti da će i kralj doći odmah za mnom.
|