Hrvatski vojnik - Internet izdanje

broj 82, travanj 2006.

Jurica MILETIĆ

Zadnja promjena: 12.3.2010.

Welcome to Adobe GoLive 6

RAZGOVOR - Mislav BRLIĆ, voditelj djelatnosti projektiranja i razvoja plovnih objekata na Brodarskom institutu, i voditelj projekta Malog protuminskog broda "LM-51 Korčula"
Češki ministar obrane posjetio Hrvatsku
Vijesti
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP
DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - MINURSO
RAZGOVOR - brigadir Stjepan CIFREK, zamjenik načelnika Uprave J-7 i čelnik Upravljačkog tima GS OSRH-a za implementiranje OCC E & F programa u naše oružane snage
Novosti iz vojne tehnike
Europa i imigranti
Sociološki temelji militarizma (II. dio)
Ruski mač protiv Zeusova štita
Borbena bespilotna letjelica DASH
Podlistak - Trenkovi panduri (II. dio)

TRAGOM VAŠIH PITANJA

Linkovi

Allgemeine schweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)

Jane's defence

Trenkovi panduri (II. dio)

Od počasti do propasti

Trenkovi su se panduri istaknuli u svakome vojnom pothvatu, ali su nerijetko bili izloženi pravoj hajci. Zbog mnogih neposluha, kršenja vojne stege, svojeglavosti i čudnih postupaka pojedinaca, imali su mnoga imena...

Postrojbe Karla Alberta često su se sukobljavale s Trenkovim

Ostalo je zabilježeno da je barun Franjo Trenk za sebe često govorio: "Ja sam Slavonac"

U sukobima s Prusima, Trenkovi su panduri ubrzo zauzeli utvrđeni Zoptenberg, i premda ih je napalo čak 6.000 husara i pješaka, uspjeli su im izmaknuti s bogatim plijenom. Osobito su se iskazali u srpnju 1741. prilikom napada na nedaleki gradić Strahlen, tako da je Friedricha Velikoga u nekoliko navrata doista obuzeo bijes: Trenk mu je sa svojim pandurima stalno priječio put prema tvrđavi Neisse. Nakon bitke kod Mollwitza, položaj Marije Terezije bio je dodatno otežan. Bavarci su se ujedinili s Francuzima i potkraj ljeta napredovali prema Češkoj. Bavarski knez izbornik osvojio je Passau, 12. rujna ušao u Linz, a potkraj listopada bio je nadomak Beču. Austrijsku su granicu prešli i Francuzi. Premda se Karl Albert uoči Božića proglasio češkim kraljem, a početkom sljedeće godine bio izabran za njemačkoga cara, austrijska je vojska ipak i Francuze i Bavarce uspjela istjerati sa svojega područja. Trenkovi su se panduri istaknuli u svakome vojnom pothvatu, ali su nerijetko bili izloženi pravoj hajci. Zbog mnogih neposluha, kršenja vojne stege, svojeglavosti i čudnih postupaka pojedinaca, imali su mnoga imena: u jednom trenutku panduri, postajali bi husari, onda Hrvati, da bi napokon dobili i mnoge pogrdne nazive.
I voljeni i omraženi, u prvim godinama vladavine carice i kraljice Marije Terezije, Trenkovi su se panduri doista proslavili: branili su most na Dunavu kod Beča, a na Dunavu zaplijenili pet ovećih brodova natovarenih sijenom. U siječnju 1742. napali su štajerski gradić Claus, pobili stražare i pozvali posadu da im se preda. Ne samo da im se predala posada Clausa, već su njihov primjer slijedila još dva gradića pa su Trenkovi panduri zarobili ukupno 664 vojnika i dva časnika, zaplijenivši pritom 48 velikih pušaka i pet topova. Predala im se i francuska posada Linza. Njihov zapovjednik Segur smio je iz grada izići s oružjem, ali prisegnuvši zajedno sa svim svojim ljudima da se sljedećih godinu dana neće boriti protiv Marije Terezije. U toj su borbi panduri imali samo šest mrtvih i 15 ranjenih, a ranjen je bio i Trenk.
Nedugo zatim Trenkovim se pandurima nije mogla oduprijeti ni francuska posada grada Deggendorfa na Dunavu, a ubrzo su se dokopali i zastava branitelja Mainburga, Neustadta i Reichenhalla. Uz pomoć hrvatskih krajišnika, panduri su sudjelovali i u ponovnom zauzimanju Münchena. Sva je prilika da je najhrabriji pandurski pothvat bio napad na utvrđeni grad Diesenstein na češko-bavarskoj granici koji su branili bavarski strijelci na čelu s potpukovnikom barunom Drechslerom. U tom su napadu sudjelovali i Hrvati Forgačeve pukovnije. Opkolivši grad, Trenk je branitelje pozvao na predaju, ali Bavarci su odgovorili topovima. Ne oklijevajući, panduri su na topovsku paljbu odgovorili svojim topovima pa je u zoru sljedećeg dana veći dio gradskih zidina bio u ruševinama. Bavarski strijelci koji su izišli iz grada bili su lako svladani, a od smrti se spasio tek manji njihov dio. Grad se predao, pa je Trenk zaplijenio veće količine streljiva, oružja i hrane. Kad je bitka već bila minula, pregledavajući jedno skladište baruta u osvojenom gradu, došlo je do eksplozije i Trenk je bio teže ranjen.
Trenkov nadređeni, general Khevenhüller bio je iznenađen tolikim uspjehom i odmah je carici predlo- žio da Trenka unaprijedi u čin potpukovnika, s čim se Marija Terezija rado složila. Premda ranjen, početkom sljedeće godine barun Trenk je sa samo 38 konjanika rastjerao čak dvjestotinjak neprijateljskih vojnika i grad Au pozvao na predaju. Ostalo je zapamćeno kako je tamo sa samo 146 pandura napao silu od čak tri tisuće Bavaraca i Francuza - dio njih pobio, a dio natjerao u bijeg. Zarobio je pritom i 15.000 vozova sijena i slame i sve zapalio, jer to jednostavno nije mogao odvući za sobom.

Brno - posljednja etapa Trenkovog burnog života

Suđenje za pamćenje

Trenkovi neprijatelji podigli su protiv njega tužbu ratnom vijeću u Beču. Potkraj 1745. u češkom selu Gablu Trenk se zauvijek oprostio od svojih pandura. Godinu dana kasnije poveo se protiv njega kazneni postupak, pa je bio utamničen u tvrđavi Spielberg u moravskome gradu Brnu. Ostalo je zapisano kako je bio uzoran zatvorenik koji se kajao i zbog svojih pogrešaka i nagle naravi. Oporučno je sirotinji ostavio mnogo novca, a 30.000 forinti ostavio je za bolnicu u bavarskome gradu Chamu koji je onomadne sravnio sa zemljom. Po vlastitoj želji, u kapucinskoj je halji bio pokopan u samostanskoj grobnici u Brnu. U Spielbergu je proboravio samo dvije godine, a kad je umro imao je samo 38. Premda često ranjavan, možda bi poživio znatno duže i ostao neosuđen, da svojeg tužitelja u procesu koji se protiv njega vodio, nije jednostavno - javno isprebijao.

Kad je Marija Terezija izgubila Šlesku, dobio je od Khevenhüllera nalog da osvoji pogranični grad Cham. U tom je pothvatu osim 148 Trenkovih pandura sudjelovalo i tristotinjak hrvatskih graničara, potpomognutih dvjema satnijama Andrašija kojima se pridružila i jedna Forgačeva pukovnija. Cham je branio grof Kunigl s jednom bojnom bavarske garde i dvije satnije grenadira s 13 topova, dva mužara i 48 dvostrukih velikih pušaka. Čekajući obećanu pomoć, odugovlačio je pregovore s Trenkom koji ga je pozvao na predaju, pokušavajući dobiti na vremenu. Kad je Trenku poručio da je upravo pri ručku i nema vremena za razgovore, pandurski je napad počeo u trenu: predgrađe je palo šaptom, barutana se našla u plamenu i eksplodirala, a panduri su preskočili zidove i pobili sve što im se našlo na putu. Grad Cham izgorio je do temelja. Panduri su zarobili 772 vojnika, pet zastava, 10 topova, ostali plijen da se i ne spominje. Padom Chama Khevenhülleru je put u Češku bio otvoren.
Godine 1743. u mađarskom mjestu Levoču umro je Trenkov otac i Franjo je postao vlasnik pet velikih imanja u Slavoniji: Brestovca, Pleternice, Pakraca, Velike i Nuštra. Bilo je to ukupno 150 sela koja su davala godišnji prihod od 60.000 forinti, tako da je postao jedan od najbogatijih ljudi u Mađarskoj i Hrvatskoj.
Najsjajniji pandurski pothvat u nastavku ratovanja bilo je zauzimanje tvrđave Kosel iz koje se upravljalo Gornjom Šleskom i Odrom. Bila je okružena povećim jarkom napunjenim vodom. Pothvat je počeo pod okriljem mraka, sat nakon ponoći. Trinaest je pandura skočilo u jarak i prešlo na drugu stranu. Kad su Prusi zapucali, na gradskom bedemu bilo je već 200 pandura, a njih je slijedilo još 1.800 i Kosel je pao. Pruska se posada predala pa je u znak pokornosti s naopako obješenim puškama morala izići ususret pobjednicima. Pritom je poginulo samo deset pandura, a 35 ih je bilo ranjeno.
Kad je austrijska vojska bila poražena kod Zarowa, Trenkovi panduri, premda su stigli sat prekasno, uspjeli su pokupiti veliki plijen: ratnu blagajnu s 80.000 dukata, kraljev šator, kraljevski srebrni poslu- žavnik, pisma, konje i oružje. Uoči mira u Dresdenu kojim su sukobi bili dokrajčeni jer je pruski kralj dobio Šlesku, a Fridrich Franju Lotarinškog priznao za njemačkog cara, panduri su još plijenili po Šleskoj, služeći kao predstraže.