broj 82, travanj 2006.
NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE
|
Zadnja promjena: 5.2.2010.
|
|
|
 |
|
|
 |
| Njemačka kupuje Duro III | ||
Duro III će zamijeniti neka postojeća nenaoružana vozila u sastavu njemačke vojske. Duro III nudi bolje značajke, mogućnost prijevoza do 11 osoba i dobru balističku i protuminsku zaštitu. Vozila će se isporučiti između 2006. i 2008. Temeljna će vozila dostaviti švicarska tvrtka, koja ih izvorno i proizvodi, a Rheinmetall će ih opremiti za potrebe njemačke vojske. Vozila će biti u nekoliko inačica: 31 ambulantno vozilo, 23 vojnopolicijska vozila, 21 vozilo za pirotehničare, dok će 25 vozila biti u zasad nespecificiranim inačicama. Riječ je o drugoj narudži tog vozila za potrebe njemačke vojske. Tijekom 2004. i 2005. već je predano 31 vozilo Duro III, uglavnom ambulantna i vojnopolicijska inačica. Oklopna zaštita višenamjenskog vozila Duro III odgovara standardu STANAG 4569 Level 2 i DIN EN 1522 Level FB7. Nadalje, protuminska zaštita odgovara standardu STANAG 4569 Level 1. Vozilo može prihvatiti dva člana posade u kabinu i 11 vojnika (ili odgovarajući teret) u transportni modul zapremine 13 m3. Upravo je modularnost jedna od bitnih značajki vozila. Omogućava korisniku prilagodbu vozila traženoj zadaći uporabom specifičnih modula koji se postavljaju na standardizirano podvozje. Moduli mogu funkcionirati i stacionarno, kad se odvoje od podvozja, što može biti prednost u pogledu logističke potpore. Ukupna masa vozila je 12 t, a nosivost 5,5 t pa se može prevoziti transportnim avionima C-130 Hercules, C-160 Transall i budućim A400M. M. PETROVIĆ |
||
| Eitan | ||
|
Dizajn Eitana se u određenoj mjeri temelji na postojećoj MALE (Medium Altitude long Endurance) bespilotnoj letjelici Heron, od koje je Eitan teži četiri puta. Letjelica će biti opremljena raznom visokosofisticiranom elektrooptičkom opremom, s čijim detaljnim specifikacijama proizvođač letjelice zasad ne izlazi u javnost. Raspon krila je 26 m, a pogonsku skupinu čini Pratt & Whitney turboprop motor PT6A-67, koji omogućava maksimalnu težinu letjelice na polijetanju od 4000 kg. Maksimalna težina ?korisnog? tereta koju može ponijeti Eitan je 1800 kg., dok maksimalna krstareća brzina koju može postići je 444 km/h, dok vrhunac leta iznosi 16 000 m. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Danska kupuje Eagle IV | ||
To nije prvi posao Danske i Mowaga, naime od 1995. danska je vojska kupila određenu količinu lakih vozila Eagle I 4x4 i borbenih oklopnih vozila Piranha III 8x8. Eagle IV kupljen je u sklopu programa nabave novog oklopnog ophodnog vozila. Temeljni zahtjevi programa su mogućnost prijevoza pet osoba, mogućnost opremanja kupolom s oružjem, te oklopna zaštita posade. Prije odluke o kupnji Eagle IV je prošao obimna testiranja. Dio je testiranja obavljen na njemačkim autocestama i na poligonu u Trieru, a dio na danskom otoku Bornholm. Testiranja su pokazala dobre karakteristike vozila i na cesti i na terenu, dobru ergonomiju i odgovarajuću udobnost posade tijekom uporabe te mogućnost primjene u raznim zadaćama. Sva će se vozila proizvesti u Mowagovom pogonu u švicarskom gradu Kreuzlingenu, ali će u poslu, kao podugovarači, sudjelovati i danske tvrtke. Početak predaje vozila predviđena je za kolovoz 2006. Eagle IV je dugačak 5,09, visok 2,10 i širok 2,16 metara. Maksimalna masa vozila je 7600 kilograma, a nosivost vozila je 2400 kilograma. Pokreće ga šestcilindarski turbodizelski motor sa common rail ubrizgavanjem Cummins ISBe 5,9L, snage 184 kW (250 KS). Motor zadovoljava ekološke norme EURO III. Snagu na sve kotače prenosi petbrzinska automatska transmisija Allison 1000. Kočnice su disk s ABS sustavom, a volan je sa servoojačivačem. Gume s run flat umetcima su dimenzija 335/80 R20. M. PETROVIĆ |
||
| Sperwer B | ||
Riječ je o platfomi koja se na određeni način temelji na postojećoj bespilotnoj letjelici Sperwer A, koja se inače s uspjehom rabi u šest zemlja a odnedavno su operaterima na tom tipu letjelica postale Nizozemska i Kanada. Bespilotna letjelica Sperwer B će uz brojne modifikacije i poboljšanja biti opremljena oružnim sustavom, i to po svemu sudeći s jednom od inačica izraelskog protuoklopnog projektila Spike. U tu svrhu već je određeno vrijeme aktivna suradnja između tvrtki Sagem Défence Sécurité i Rafael Armamnet Development Authority. Prve naznake te suradnje bile su istaknute prošle godine na Paris Air Showu, dok je po svemu sudeći taj program suradnje do danas znatno uznapredovao. Na temelju ugovora kojeg je Sagem Défence Sécurité sklopio s francuskom vladom, odnosno ministarstvom obrane, program razvoja letjelice Sperwer B trebao bi biti okončan do sredine 2007., kada bi trebala početi prva letna testiranja. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Ne komericijalnom oklopu | ||
Razlog je ovoj zabrani učestala uporaba komercijalnog oklopa, koji nije prošao standardnu vojnu ispitnu proceduru te zbog toga može biti razlog, kako se kaže u pripćenju vojske, "smrti ili ozbiljnog ranjavanja vojnika". Vojni dužnosnici uvjeravaju kako je standardni i odobreni IBA tjelesni oklop "najbolji dostupni tjelesni oklop". Cijelu je pomutnju među dosadni svijet tjelesnih oklopa ustvari unio američki proizvođač Pinnacle Armour sa svojim proizvodom Dragon Skin. Taj tjelesni oklop tvrtka reklamira kao vrhunski tjelesni oklop sposoban izdržati sve prijetnje. Zato su mnogi vojnici sami kupovali Dragon Skin, koji su na terene nosili umjesto standardnog tjelesnog oklopa IBA. No, problem leži, kako tvrde dužnosnici Američke kopnene vojske, u tome što Dragon Skin još nije prošao vojne testove kako bi se utvrdile njegove stvarne mogućnosti. Tjelesni oklop IBA se izdaje vojnicima koji su raspoređeni u Iraku i Afganistanu. Dosad je, na temelju terenskih iskustava, provedeno nekoliko poboljšanja na njemu. Trenutačno se oko 200 000 kompleta tjelesnog oklopa IBA rabi u Iraku i Afganistanu. Odluka o zabrani uporabe na internetskoj je stranici Američke kopnene vojske objavljena 3. travnja, a nadležni su zapovjednici na terenu dobili 30 dana za njezinu provedbu. Sve neslužbene i neodobrene primjerke tjelesnog oklopa vojnici će vraćati preko središnjeg logističkog sustava. M. PETROVIĆ |
||
| Sonar 2087 u službi pet mjeseci prije roka | ||
|
Sonar 2087 projektiran je kako bi britanskim fregatama Type 23 omogućio bolje pretraživanje oceanskih i priobalnih voda za nečujnim podmornicama. Novi sonar predstavljen je široko-pojasnim motrilačkim senzorom kombinirajući niskofrekventni predajnik (koji radi na frekvencijama do 500 Hz) i pasivno tegljeno tijelo (područje radnih frekvencija do 100 Hz). Novi sonarni sustav zamijenit će prijašnji pasivni tegljeni niskofrekventni Sonar 2031Z, djelovat će zajedno s postojećim srednje frekventnim Sonarom 2050 smještenim na trupu broda a integriran je s Outfit DNA(1) zapovjednim sustavom. Tvrtki Thales Underwater System, nakon dugotrajnog natječaja, u travnju 2001. dodijeljen je ugovor vrijedan 160 milijuna funti (279 milijuna američkih dolara) za proizvodnju, tehničku podršku i obuku na šest sustava Sonar 2087 u travnju 2001. Ugovor vrijedan 17 milijuna funti za dodatna dva sustava sklopljen je 2005., tako da će ukupan broj ugrađenih sonarnih sustava porasti na osam. Vrijednost ukupnog programa Sonar 2087 procijenjena je na iznos veći od 300 milijuna funti. HMS Westminster, prva fregata Type 23 britanske mornarice opremljena Sonarom 2087, prošla je opsežna ispitivanja sonarnog sustava u lipnju prošle godine. Primanje u aktivnu službu bilo je predviđeno za svibanj 2006. no britansko ministarstvo obrane objavilo je krajem veljače ove godine kako prikazane značajke novog sonara, krajem prosinca 2005., u biti znače prihvaćanje sustava u službu britanske mornarice pet mjeseci ranije. Početne operativne sposobnosti, omogućit će nadogradnju Build 2 i 3 programskim paketima početkom 2007. godine, kada će brodskoj funkcionalnosti biti dodane specifične pasivne mogućnosti otkrivanja objekata te integraciju s borbenim sustavom. Potpuno povećanje operativne sposobnosti s ciljem optimiziranja brodskih značajki očekuje se od 2012. HMS Northumberland je druga fregata Type 23 koja je opremljena novim sonarom 2087, dok je fregata HMS Richmond upravo u fazi opremanja sonarnim sustavom. Opremanje novim sonarnim sustavom na preostalih pet fregata Type 23 trebalo bi prema planu modernizacije biti progresivno provedeno do kraja ove dessetljeća. M. PTIĆ GRŽELJ |
||
| RSAF predstavio svoje Falcone | ||
|
Singapurski Falconi opremljeni su s dva CFT-a (dodatnim spremnicima za gorivo), čime im je znatno poboljšan dolet (čak do 3700 km), odnosno time im je znatno poboljšan i taktički radijus, što je od velike važnosti posebice pri provedbi raznih tipova zadaća na području koje je znatno udaljeno od mjesta polijetanja. Na avionu je uočljiv znatno veći leđni prijelaz kakav je karakterističan i za izraelske "šestnaestice", u kojem je smještena razna visokosofisticirana elektronička oprema (uključujući i onu za satelitsku komunikaciju). Uz to, na avionu su uočljive i antene koje su smještene bočno na nosnoj sekciji, te bočno na uvodnicima zraka. Upravo te antene privlače dodatnu pozornost jer na određeni način ukazuju na to da je u avion ugrađena izraelska oprema za elektronsko ratovanje te paket opreme za elektronske protumjere. Tako se pretpostavlja kako je u singapurske Falcone integriran vrlo napredan Elisrin ASPS (Airborne Self - Protection Suite) paket opreme kakav je ugrađivan i na izraelske F-16I, koji u sebi kombinira razne "aktivne" i "pasivne" podsustave. I. SKENDEROVIĆ |
||
| Prekretnica u programu Baynunah | ||
|
Korvete klase Baynunah bit će najveća plovila ikad izgrađena od čelika čiji će se pogon bazirati na vodomlaznoj propulziji, a važno je spomenuti kako prvi put jedno brodogradilište u Arapskom zaljevu počinje gradnju ratnog broda ove veličine. Gradnja prve korvete u klasi počela je na navozima francuske brodograđevne tvrtke Constructions Mecaniques de Normandie (CMN) u svibnju 2005. dok će se preostalih pet korveta izgraditi u brodogradilištu ADSB u Abu Dhabiju. Uz korvete klase Baynunah za emiratsku ratnu mornaricu, trenutačno se u brodogradilištu gradi desantni brod duljine 64 metra za omansku mornaricu, desantni brod duljine 42 metra za emiratske specijalne snage, četiri 25 metarska brza broda za opskrbu emiratske ratne mornarice te 40 metara dugačak brod za prijevoz posade. Trenutačno se u fazi modernizacije i/ili rekonstrukcije u brodogradilištu nalaze dva brza patrolna broda duljine 44 metra emiratske mornarice, radi se na modernizaciji borbenog sustava na šest TNC 45 brzih napadajnih brodova, te se na dvanaest Ghannatha nosača trupa ugrađuju Oto Melara topovi za potrebe tamošnje ratne mornarice. M. PTIĆ GRŽELJ |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene