|
Zadnja promjena: 27.8.2010.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
| DNEVNIK VOJNOG PROMATRAČA - UNMOGIP |
| Žurna evakuacija |
| Krećemo prema našoj prvoj točci nadzora kontrolne crte leteći prema istoku. Iznenada do nas dolazi kopilot sa slušalicama i riječima da je nešto hitno i važno, stupamo u vezu s kontrolom letenja i saznajemo da su primili poziv za žurnu evakuaciju UN osoblja iz sela Beri, 40-ak km sjeverno od Muzaffarabada, zbog prijetnji i agresivnog ponašanja lokalnog stanovništva |
|
|
| Dostava humanitarne pomoći nakon potresa |
Upravo sam se telefonski čuo s Mauharom, koji je u Muzaffarabadu, i ukratko mi je ispričao uzbudljivu priču koja kaže: "Svanuo je bolji dan, nakon kiša koje su uporno padale danima ceste su i više nego zatrpane odronima zemlje. Zbog vlastite sigurnosti temeljene na svježim informacijama s terena, odustajemo od uobičajene ophodnje automobilom po uskim i neravnim putovima uništenih potresom ili vremenskim nepogodama. Nakon razmatranja situacije donesena je odluka da nadzor crte razdvajanja obavimo helikopterom koji je, na našu sreću, ionako u planu imao prelet iste rute radi dostave manjeg paketa humanitarne pomoći. Uspostavljamo kontakt s kontrolorom letenja i doznajemo da će naravno bijeli UN-ov MI-8 biti spreman za let otprilike za pola sata. Uzimamo i provjeravamo potrebnu opremu, ubacujemo sve u vozilo i krećemo u zračnu luku. Ubrzo dolazimo do ulaza na kojem nas čeka neizbježna i detaljna kontrola osoblja i vozila, a kroz koje bez valjane propusnice nije moguće proći. Osoblje kontrole letenja prati nas do helikoptera gdje upoznajemo ukrajinsku posadu, inače sjajne i opuštene momke. Dok kopilot i tehničar rade posljednje provjere helikoptera prije polijetanja mi s pilotom dogovaramo i utvrđujemo rutu letenja. Polijećemo, ostavljajući Muzaffarabad, porušeni grad koji se nakon potresa polako počeo dizati iz mrtvih, te tisuće šatora, privremnih utočišta za stotine tisuća stradalnika.
Krećemo prema našoj prvoj točci nadzora kontrolne crte leteći prema istoku. Iznenada do nas dolazi kopilot sa slušalicama i riječima da je nešto hitno i važno, stupamo u vezu s kontrolom letenja i saznajemo da su primili poziv za žurnu evakuaciju UN osoblja iz sela Beri, 40-ak km sjeverno od Muzaffarabada, zbog prijetnji i agresivnog ponašanja lokalnog stanovništva. Kratki dogovor s pilotom i helikopter mijenja smjer, naravno s njim se i naša zadaća u potpunosti promijenila te krećemo u evakuaciju.
Nikad vam ovo nećemo zaboraviti
|
|
| Šatori - privremeno utočište |
Nadlijećemo Nellun dolinu i ulazimo u brdovito područje pokušavajući što prije locirati naše konačno odredište. Nadamo se da ćemo uspjeti sletjeti u Beri jer vjetar puše prilično jako, ljuljajući helikopter kao igračku. Ipak stižemo iznad Berija, dolje na helipadu se kao i obično na zvuk helikoptera okupilo mnoštvo očekujući novu pošiljku humanitarne pomoći. Unatoč vjetru slijetanje je bilo uspješno, izlazimo van praćeni začuđenim pogledima stanovništva?nema humanitarne pomoći samo dva vojna promatrača?muk, grobna tišina i veliki upitnik u očima. Dok UN osoblje ubacuje opremu, uspostavljamo vezu sa zapovjednikom pakistanske vojne postrojbe koji nam priznaje da trenutačno nije u stanju nadzirati situaciju i pružiti potpunu sigurnost UN osoblju, te kako mu nije jasno što se odjednom dogodilo jer do jučer je sve bilo u redu. Zahvaljujemo se na informacijama, te krećemo unatrag prema helikopteru. Putem nas prate oni isti zamišljeni pogledi i grobna tišina jer vjerovatno im još uvijek nije jasno kako da je sletio helikopter bez pomoći ili postaju svjesni da su u nečemu pogriješili. UN osoblje već je odavno ubacilo opremu, nestrpljivo i spremno čekajući naš dolazak. Ulazimo u helikopter, motori se pokreću, polako se dižemo upućujući još jedan pogled prema ljudima na pretrpanom helipadu. Mislim da je sada nakon uzlijetanja helikoptera veći dio njih ipak postao svjestan da odlaskom UN osoblja ovim helikopterom prestaje i doprema humanitarne pomoći u ovo područje, bar na neko vrijeme. Let natrag u UN kamp?tišina, nemirna, blijeda lica i strah u očima naših neplaniranih putnika. Pokušavamo šalama i razgovorom razbiti tišinu ali osim pokojeg malog i kiselog osmjeha na njihovim licima, ništa nismo dobili, ništa osim iščekivanja što bržeg povratka u bazu. Slijećemo u zračnu luku?gase se motori?vidljivo je veliko olakšanje na njihovim licima. Opraštaju se od nas riječima: "Hvala, nikada vam ovo nećemo zaboraviti".
|
|
