|
|
| Četvrt s vilama |
Laayoune je najnaseljeniji grad Zapadne Sahare i broji oko 200 000 stanovnika, uglavnom doseljenika iz Maroka, koji su tu došli nakon ?Zelenog marša" 1975. godine. Laayoun je neslužbeno glavni grad države, jer je i država pod posebnim mandatom UN-a, te joj još nije definiran samostalni, službeni status. Maroko tvrdi kako je Zapadna Sahara sastavni dio njezinog kraljevstva, a Laayoune doživljava kao glavni grad te svoje autonomne provincije, i u tome ima potpunu potporu zemalja okupljenih u Arapsku ligu. Saharawi Arab Democratic Republic (SADR) je druga strana u sukobu oko budućnosti Zapadne Sahare, a čini ju domicilna populacija, izvorno grupacija beduinskih plemena, arapsko-berberske mješavine naroda. Oni smatraju da je marokanski stav obična okupacija, imaju svoju vladu u egzilu, koju je do sada priznalo 48 država i sve članice Afričke unije, a grad Laayoune smatraju svojim zauzetim gradom. Velikom većinom žive u četiri velika i jednom malom izbjegličkom kampu, koji se nalaze u alžirskom gradu Tindufu i nose imena njihovih najvećih gradova: Laayoune, Dakhla, Smara, ... Uz izbjeglice, u drugom alžirskom gradu Rabouni, 20 km sjeverno od Tindufa, nalazi se predsjednik i vlada SADR u egzilu. Saharawi sebe smatraju izravnim potomcima Benia hassana, govore hassany dijalektom arapskog jezika, koji se može susresti u cijeloj Zapadnoj Sahari i dijelovima Mauritanije i Alžira, što je logično zbog stalnog premještanja beduinskih plemena. Što se njih tiče, vjerojatno zbog beduinske krvi, življenje u gradu je samo usputna točka u stalnom seljenju.
|
|
| Saharavi obitelj |
Slobodni duh beduinskog života
Beni Hassan (arapski: ?Hasanov sin") beduinska je populacija, jedna od nekoliko izvorno jemenskih plemena, koja su emigrirala tijekom srednjega vijeka na prostore današnje Zapadne Sahare, Mauritanije i sjevernog Maroka. Beni Hassan je uspostavio svoju vladavinu na spomenutom saharskom području, potiskujući berberska plemena od XV. do XVII. stoljeća. On je nasljednik Hassana, sina Ali ibn Abi Taliba, rođaka proroka Muhameda, nositelja shia islama. No, saharavi populacija, tj. potomci Beni Hassana su suni muslimani. Potrebno je istaknuti kako se njihovo vjersko prakticiranje islama razlikuje se od urbanog islamskog prakticiranja, jer oni vode potpuno drukčiji život. Jedna od najvećih razlika je izostanak džamija, koje inače susrećemo u praktikanata islama u cijelom svijetu. Zbog stalnog beduinskog premještanja, bilo za stočnom hranom ili za povoljnim tržištem za trgovanje, saharavi islam ne poznaje taj oblik tradicionalnog islama i takvi objekti se i ne grade. Beduini uvijek imaju sve sa sobom što im treba, a molitva se prakticira ondje gdje su se zatekli, vođenima slobodnim duhom beduinskog života za njih građenje džamija nije nužno.
Vile za sve prilike
Vratimo se Laayouneu. Njegovo ime različito je na jezicima zemalja koje su ga htjele imati za sebe, ali izvorno je nastalo od arapskog pojma za ?proljeće" ili ?oči". Nije teško pretpostaviti da se oba ta imena povezuju uz izvore vode, jer u vodi se možete ogledati kao u nečijim očima i drugo, ona proljeću daje snagu, zajedno s toplinom sunca. Španjolci su samo prilagodili sebi arapsko ime, ne dirajući u bit po kojoj je grad imenovan i ne trudeći se da prevedu značenje na svoj jezik. Francusko ime gradu dala je marokanska strana koja je bila pod francuskim kolonijalnim utjecajem, koristeći ga kao takvo u svojoj literaturi, ali opet ne dirajući izvorno značenje.
Nekih od kuća koje sam ovdje u Laayounu vidio, bolje rečeno vila za sve prilike, ne bi se postidjeli mnogi svjetski tajkuni, a neke arhitektonske slobode u traganju za novim oblikovnim rješenjima vanjskog izgleda nisam vidio kod te struke u našim krajevima.
Možda je slučajnost, ali najljepše vile grade se u istoj ulici u kojoj se nalazi i Zapovjedništvo misije. Pitao sam jesu li te vile za iznajmljivanje ili stanovanje i nisu mi znali odgovoriti. Onako, sam za sebe, pretpostavljam da bi prvi stanari u nekoj od tih vila mogli biti "ljudi sa strane", a ne netko domaći.
|
