Među postrojenim pripadnicima OS-a i ratnih postrojbi na stadionu u Kranjčevićevoj 28. svibnja na petnaestoj obljetnici OS-a bio je i poručnik Mladen Pavlović koji je na poziv svojih suboraca za tu prigodu došao iz SAD-a, isto kao što je to učinio i 1991. kada se angažirao u obrani Hrvatske. Poručnik Pavlović je u SAD otišao iz rodnog Zatona kod Zadra još 1967. s roditeljima, kao dijete, a 1991. kao tridesetšestogodišnjak vratio se u Hrvatsku kako bi sudjelovao u Domovinskom ratu, borio se za Hrvatsku za koju je bio spreman ako zatreba dati i život. To razdoblje njegova života trajno će mu ostati u sjećanju jer se, kako sam kaže, nikad nije osjećao jače i sigurnije u sebe znajući da radi pravu stvar.
Kako se osjećate sada, petnaest godina poslije?
Velika mi je čast što su me moji suborci pozvali i što zajedno s njima obilježavam petnaest godina OS-a. Čast njima i svim braniteljima koji su dali život za domovinu. Ponosan sam i ni u jednom trenutku nisam posumnjao u ispravnost svoje odluke kada sam se prije petnaest godina angažirao u obrani domovine.
Zašto ste 1991. odlučili doći iz SAD-a i sudjelovati u obrani Hrvatske?
Iako sam, kao i moji roditelji i većina Hrvata u SAD-u, mogao financijski pomagati obranu, što mi tada nije bilo teško jer sam bio vlasnik dvije firme, to mi nije bilo dovoljno. Odlučio sam doći u Hrvatsku, boriti se za Hrvatsku i ako treba dati i život. U SAD-u sam tada ostavio svoju obitelj, dva sina od pet i sedam godina, suprugu, roditelje. Ništa im nisam govorio o svojoj odluci da se vratim i stavim na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. To sam im rekao neposredno prije odlaska, ostavio oporučno pismo koje je trebalo otvoriti u slučaju moje smrti i otišao. To razdoblje trajno će mi ostati u sjećanju. Nikada se nisam osjećao jače i sigurnije u sebe. Nije mi žao i opet bih, ako bi trebalo, učinio isto, makar zbog svojih godina radio u skladištu.
Što nam možete reći o svom ratnom putu?
Odmah nakon odlaska iz SAD-a otišao sam u Kumrovec. Nakon provedene obuke kao pripadnik bojne "Frankopan" u Domovinskom sam ratu sudjelovao od 1991. do 1993. godine. Prva akcija u kojoj sam sudjelovao bila je u listopadu 1991. u Novskoj. Borio sam se na području od Zagreba do Osijeka i na Južnom bojištu.
Jeste li bili sigurni u uspjeh Hrvatske vojske?
Naravno! Bio sam siguran da ćemo pobijediti. Bog je bio na našoj strani, svoje smo branili srcem, tuđe nismo uzimali.
Što mislite o Hrvatskoj vojsci danas?
Hrvatska je mala država i tijekom proteklog razdoblja mnogo toga se izgradilo. Isto tako se gradi i Hrvatska vojska. Drago mi je, dečki su super, najbolji su. Uživam i kad ih danas gledam, prolaze me trnci.
|