|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše mr. sc. Vlado BOGOVIĆ
 |
U skladu s novom tehnologijom i novim tehničkim dostignućima, posebice na području elektronike, mora se mijenjati i način ratnih djelovanja kako u napadu tako i u obrani, a također se treba mijenjati pristup zaštiti vojnih snaga. Planom opremanja oružanih snaga SAD-a planira se da će do 2010. godine trećina vojnih zrakoplova djelovati bez pilota, a 2015. trećina bojišničkih vozila kopnene vojske bit će bez posade
Postojeći načini vođenja borbenih djelovanja znakovito se mijenjaju brzim razvojem i primjenom novih tehnologija. Mogu- ćnosti brzog i kvalitetnog prijenosa i obrade informacija, jeftine i pouzdane elektroničke komponente, brzi razvoj upravljanja računalima, osigurali su brzi razvoj raznolikih sredstava koja se mogu samostalno kretati, samostalno razmjenjivati podatke s okolinom i djelovati potpuno autonomno (UV-Unmanned Vehicles - vozila koja djeluju autonomno bez upravljanja čovjeka), a mogu se rabiti u svim uvjetima djelovanja na kopnu, u zraku i u vodi.
Važna skupina automatiziranih sustava su bespilotne letjelice i nisu novost za zračne snage u bojnim djelovanjima. Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća američke zračne snage obavljale su izvidnička nadlijetanja blizu ili čak iza granice zbog prikupljanja informacija o Sovjetskom Savezu. Razvijeni BQM-34 demonstrirao je uporabu postojećih izvidničkih fotokamera. Kasnije je razvijen BQM-34 s većim krilima za letove na veće udaljenosti, što je zapravo bila prva bespilotna letjelica namijenjena za misije izviđanja. Takva jedna letjelica, Ryan 147 B (AQM-34Q), rabljena je za izviđanje i prisluškivanje Kube a poslije i u Vijetnamu. Tijekom vijetnamskog rata testirano je više tipova bespilotnih letjelica a uglavnom su rabljene za izviđanje i prisluškivanje. Nakon vijetnamskog rata jedno je vrijeme smanjen interes za bespilotnim letjelicama, a ponovno se povećao krajem prošlog stoljeća.
Agencija za napredena istraživanja (The Defence Advanced Reserch Projekts Agency - DARPA) zajedno sa zračnim snagama SAD-a (United States Air Force- USAF) tražila je od vlade SAD-a odobrenje za razvoj bespilotnih letjelica za bojnu uporabu, koja bi se temeljila na najmodernijoj tehnologiji. Cilj je razviti i proizvesti bespilotne bojne sustave koji bi tijekom 21. stoljeća mogli uspješno djelovati protiv neprijateljskih zračnih snaga, njihove potpore i zapovjednih središta. Zamisao je da se stvore moderni zračni sustavi naoružanja koji bi djelovali bez izravnog ljudskog upravljanja, te bi na taj način bili mnogo racionalniji i humanij, naravnoza korisnika. Takvi oružani sustavi zahtijevali bi minimum održavanja, mogli bi biti uskladišteni duže vremensko razdoblje i mogli bi djelovati u istoj misiji na različite ciljeve uz potpuno poštivanje humanog djelovanja.
Nakon 2010. godine ti bi oružani sustavi postali sastavni dio vojne strukture. Sustavi bespilotnih letjelica smanjili bi visoke rizike uporabe zračnih snaga, povećala bi se djelotvornost kako na razini manjih postrojbi, tako i na razini ukupnih bojnih djelovanja. Upravljanim ili potpuno autonomnim bespilotnim letjelicama kontrolirao bi se zračni prostor i na temelju dobivenih podataka donosile bi se kritične odluke o uporabi zračnih snaga. Bespilotni sustavi rabili bi se u svim situacijama eventualnih bojnih djelovanja, posebice u rizičnim djelovanjima gdje je velika opasnost za pilote klasičnih zrakoplova ili pak u slučajevima kad je uporaba bespilotnih sustava cijenom mnogo niža nego uporaba klasičnih zračnih snaga.
Novo razdoblje u razvoju zrakoplovstva počelo je 22. svibnja 2002. godine kada je bespilotna borbena letjelica X-45A (za sad demonstrator tehnologije) obavila u Kaliforniji svoj prvi let. Tije-kom 45 minuta leta, kada je pokazala sve mogućnosti, ostvarila je brzinu od 195 čvorova i visinu od 2250 metara. Karakteristike leta i temeljni prikaz djelovanja letjelice, posebice linka za zapovijedanje i upravljanje između letjelice i upravljačke stanice na zemlji, promatrani su i prikazivani sukcesivno. Taj povijesni korak označio je početak ispitivanja letenja i djelovanja prvih bespilotnih sustava projektiranih u svrhu njihove uporabe na bojišnici. Prema ugovoru vrijednom 256 milijuna dolara s Agencija za napredena istraživanja DARPA i zračnih snaga SAD-a, tvrtka Boeing Phantom Works izradila je dvije letjelice i opremila ih za testiranje i demonstriranje funkcioniranja bespilotnih letjelica. Ti sustavi dizajnirani su za provjeru i dokazivanje tehničkih mogućnosti i različitih funkcijskih mogućnosti djelovanja bespilotnih letjelica u različitim ekstremno opasnim i vrlo važnim zadaćama na bojišnici i raznolikim oblicima potpore na bojišnici. Sustav se sastoji od dvije letjelice X-45A, zemaljske stanice za upravljanje koja se može konfigurirati za različite zadaće i različitim dopunskim elementima koji ovise od vrste zadaće.
Letjelica X-45A ima trup dužine 8 metara, raspon krila 10 metara, teži oko 3600 kg i može nositi teret do 1360 kg.
Letjelice mogu djelovati autonomno ili se upravljaju interaktivno sa zemaljske upravljačke stanice.
Nakon obavljene zadaće letjelica može biti vrlo brzo pripremljena za drugu zadaću ili se pak jednostavno mogu skinuti krila, i letjelicu postaviti u kontejner gdje može biti uskladištena do deset godina. Kontejner je opremljen interfejsima koji se rabe za periodičke kontrole i održavanje te dodavanje softvera. U slučaju potrebe, letjelica može biti pripremljena za obavljanje zadaće u vremenu od 60 do 90 minuta.
Vojni autonomni sustavi vojske SAD-a rabljeni u ratu u Iraku
U posljednjem ratu vođenom u Iraku američke snage rabile su širok spektar autonomnih bojnih sustava, kao što su bespilotne letjelice i nekoliko vrsta kopnenih vozila (UGV-unmanned ground vehicles - kopnena vozila bez posade), te autonomni sustav za ispitivanja uvjeta pod vodom. U vojnim operacijama rabljeno je najmanje deset vrsta bespilotnih letjelica i više vrsta autonomnih kopnenih vozila za različite namjene.
Višenamjenski daljinski upravljan transportni sustav
Ovaj transporter zapravo je jednostavna i jeftina platforma kojom je moguće na više načina upravljati s daljine. Sustav je namijenjen za djelovanje u prostoru s minama i minskoeksplozivnim sredstvima radi njihova otkrivanja, analize i uklanjanja, kako bi se stvorili sigurni prolazi kroz minska polja. Sustav je opremljen uređajem za daljinsko upravljanje na udaljenosti do pet kilometara.
Za funkcijsko djelovanje sustav je opremljen sljedećim alatima:
- pokretna lopatica za uklanjanje mina i minskoeksplozivnih sredstava i na taj način pravljenje prolaza kroz minska polja
- zglobni uređaj koji omogućuje pretraživanje terena, otkrivanje i demontažu minsko eksplozivnih sredstava
- alat za uništavanje minskoeksplozivnih sredstava.
Dimenzije sustava su : dužina 287 cm, širina 163 cm i visina 198 cm. S jednim spremnikom napunjenim dizelskim gorivom može autonomno djelovati od 4 do 6 sati. Masa sustava je 3300 kg, a može nositi teret do 1600 kg.
Bespilotna letjelica Desert Hawk
Ovu malu letjelicu rabe zračne snage vojske SAD-a, a namijenjena je izviđanju u svrhu početne zaštite vlastitih zračnih snaga. Jedno izvidničko središte sastoji se od kontrolne stanice na zemlji opremljene računalima, displejima i komunikacijskom opremom, šest bespilotnih letjelica koje mogu nositi kamere u boji ili termo kamere za snimanje noću, te opreme za transport i lansiranje. Letjelica radi na bateriju i šalje snimke terena s udaljenosti od tisuću do tisuću i petsto metara. Sustav poslužuje posluga od dva čovjeka koji bespilotne letjelice lansiraju iz katapulta.
Dužina letjelice je 73 cm, a raspon krila iznosi 116 cm. Letjelica teži 2,3 kilograma, a može nositi teret do 0,45 kg. Radijus djelovanja je pet nautičkih milja, a autonomija rada 60 do 90 minuta.
Bespilotna letjelica Dragon Eye
Ova bespilotna letjelica razvijena je u razvojnim laboratorijima mornarice SAD-a i namijenjena je za izviđanje i otkrivanje neprijateljskih prijetnji. Sustav uključuje tri jeftine prijenosne bespilotne letjelice teške samo 2.5 kg koje se mogu ručno lansirati, te kontrolnog osobnog računala i malog komunikacijskog sustava. Letjelice su opremljene autopilotom koji upravlja samostalno pomoću GPS sustava (GPS - Global Position system - sustav za određivanje položaja). Sustav može djelovati u svim klimatskim uvjetima, a opremljen je senzorima za djelovanje pri dnevnom svjetlu, slaboj svjetlosti i u mraku.
Letjelica teži 1,8 kg a može nositi teret do 0,45 kg. Radijus kretanja iznosi 2,5 nautičke milje a autonomnost rada je dva sata.
Global Hawk (RQ-4A) - Northrop Grumman/USA
RQ-4 je bespilotna letjelica velikog dometa i dugog autonomnog rada u realnom vremenu i namijenjena je za izviđanje. Leti na visinama iznad 20 kilometara što joj osigurava pregled velikih površina na Zemlji. Trup, podnožje i dijagonalni stabilizator i krila konstruirani su od kompozitnih materijala, dok je središte podnožja konstruirano od aluminija.
Svoj prvi let Global Hawk imao je u veljači 1998. godine. To je prvi bespilotni sustav koji bez prekida može preletjeti Pacifik letom od Kalifornije do Australije.
Za ovaj sustav pokazale su zanimanje mornarica SAD, Australija, Njemačka i Japan.
Dimenzije letjelice su: dužina 13,5 m, visina 4,6 m, raspon krila 35,4 m. Letjelica teži 11 622 kg i može nositi teret do najviše 908 kg.
Opremljena je radarom i indikatorom pokretnih ciljeva. Upravljanje je potpuno autonomno a slijeće i polijeće pomoću kotača.
|
|
||
|
stranica 1/2
|
 |
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene