|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Mislav BRLIĆ
 |
Nuklearne podmornice, ponos nuklearnih sila, nakon povlačenja iz službe postaju "noćna mora" svojih vlasnika zbog velike količine radioaktivnog otpada kojeg treba odložiti na sigurno mjesto na dugi niz godina. Tako su te podmornice, projektirane kao najmoćniji borbeni stroj XX. stoljeća, postale veliki ekološki i sigurnosni problem kojeg tek treba riješiti, ali vjerojatno i najdugovječniji proizvod istog stoljeća o čijim će se radioaktivnim dijelovima i gorivu morati brinuti brojni budući naraštaji
Kada je Enrico Fermi izgradio prvi nuklearni reaktor u svijetu 1941. u Chicagu sigurno nije mogao ni pretpostaviti koliki će problem budućim naraštajima biti iskorišteno nuklearno gorivo, odnosno nuklearni otpad. Pronaći trajnu i apsolutno sigurnu metodu odlaganja nuklearnog otpada, kako bi se isključila mogućnost kasnijeg koncentriranja radionuklida na nekim mjestima i posebice u nekim živim organizmima, jedno je od najčešće spominjanih ekoloških pitanja današnjice.
Nuklearno gorivo razlikuje se od drugih oblika goriva, npr. fosilnih, po tome što oslobađa mnogo veću količinu energije iz mnogo manje količine goriva, a ujedno se pri postupku proizvodnje energije stvara i mnogo manje otpada. No, velika većina tog otpada je radioaktivna te štetna za zdravlje i ugrožava okoliš ako se s njim ne postupa propisno. Njegova će se radioaktivnost s godinama smanjivati, pa može postati neznatna već za nekoliko dana ili mjeseci, ali otpad može, ovisno o vrsti aktivnih atoma koje sadrži, ostati opasno radioaktivan još dugi niz godina. Najopasniji dio radioaktivnog otpada je visoko radioaktivan otpad koji nastaje u reaktorima nuklearnih elektrana, te posebice u reaktorima podmornica i brodova na nuklearni pogon. Iako takav otpad čini nekoliko postotaka volumena ukupnog radioaktivnog otpada u svijetu, on sadrži više od 90 posto njegove radioaktivnosti. Od trenutka vađenja nuklearnog goriva iz reaktora, njegova se radioaktivnost umanji nekoliko puta već prvoga dana, te više od 100 puta prve godine i još oko 20 puta u idućih sto godina. No, i pored toga, odlaganje visoko radioaktivnog otpada, kao što su iskorišteno nuklearno gorivo i ozračeno postrojenje za proizvodnju energije, zahtijeva dugogodišnji nadzor, godinama iza životnog vijeka onih koji su ga proizveli, jer neki radionuklidi nastali ljudskim djelovanjem imaju vrlo dugo vrijeme raspada koje traje tisuće godina (razdoblje poluraspada plutonija-239 traje 24 000 godina, a joda-129 1,57x107 godina). Stoga se pri njegovom odlaganju mora voditi briga ne samo o sigurnosti živućeg, već i sigurnosti budućih naraštaja. Trajno odlaganje samo je završni korak u postupku postupanja s otpadom, nakon njegovog skupljanja, obrade, prijevoza i skladištenja, prethodnih koraka od kojih su svi tehnički vrlo zahtjevni te potencijalno opasni za okoliš i za ljude koji ih provode ako se propisno ne izvode. Nove tehnologije i dostignuća u postupcima prerade otpada čine odlaganje otpada sigurnijim, no ne i apsolutno sigurnim.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene