|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Tomislav JANJIĆ
 |
Protuzračno naoružanje
Osnova protuzračne obrane fregata klase Talwar je izvozna inačica PZO raketnog sustava M-22 Uragana, označena kao Shtil-1 (NATO oznake SA-N-7, Gadfly). Sustav se sastoji od vođene rakete 9M317 i jednostrukog lansera 3S90. U sustav je još uvezan motrilački radar Fregat M2EM (NATO oznake Top Plate) i radari za navođenje raketa MR-90 Orekh (NATO oznake Front Dome).
Poluaktivno radarski vođena raketa 9M317 ima maksimalni domet od 45 kilometara te pokriva visine od 15 do 22000 metara. Protiv zrakoplova koji lete do visine od 1000 metara domet je 18 km, a protiv protubrodskih projektila oko 12 km. Raketa ima masu od 720 kilograma u trenutku lansiranja, od čega na bojnu glavu otpada 70 kg. Dugačka je 5,55 m, promjera 40 cm, a raspon krila joj je 86 cm. Prema cilju leti brzinom od 3000 km/h (830 m/s), što je dostatno za obaranje većine suvremenih borbenih aviona. Za pogon joj služi raketni motor na kruto gorivo. Raketa se neposredno nakon lansiranja do otprilike sredine putanje vodi zapovjednim sustavom uz pomoć radiosignala, a onda se uključuje sustav za poluaktivno radarsko vođenje na cilj. Indijski izvori navode da ova raketa može uništavati taktičke balističke rakete, borbene avione koji manevriraju do opterećenja od 12 g, krstareće i proturadarske rakete, borbene helikoptere, bespilotne letjelice, protubrodske projektile, te ciljeve na moru i kopnu koji daju dostatan radarski odraz. Vjerojatnoća pogađanja aviona s jednom raketom je između 60 i 90 posto, od 30 do 70 posto helikoptera i skromnih 40 posto protubrodskih projektila.
Za osvjetljavanje ciljeva koriste se radarima MR-90 Oreh (NATO oznake Front Dome), koji radi u H/I frekventnom rasponu (6 do 10 GHz) i ima maskimalni domet do 30 km. Zona pokrivanja mu je od 0 do 70 stupnjeva.
Za kontrolu zračnog prostora zadužen je radar Fregat M2EM čije su antene postavljene na vrh središnjeg jarbola. Taj se radar lako raspoznaje jer se zapravo koristi dvjema radarskim antenama smještenim jedna iza druge i zakošenim s desna na lijevo. Maksimalni je domet motrenja tog 3D radara 300 kilometara. Iako američki izvori navode da cilj radarskog odraza od 7 m2 može otkriti na udaljenosti od 130 km, pretpostavlja se da su mu mogućnosti mnogo bolje. Radi u E frekventnom rasponu, a brzina vrtnje antena mu je između 6 i 12 okretaja u minuti. Cijeli sustav teži 7,5 tona, dok same radarske antene imaju masu od 2,2 tone. Radar Fregat M2EM uvezan je u brodski zapovjedni sustav te je cijeli proces od otkrivanja i identifikacije cilja do lansiranja rakete i navođenja na cilj automatiziran. Treći važan segment sustava M-22 Uragan je jednostruki lanser 3S90. Po konstrukciji je vrlo nalik američkom lanseru Mk 13. Svaki 3S90 u potpalubnom spremniku može nositi do 24 rakete spremne za lansiranje. One se uz pomoć posebnog punjača prenose do lansera u roku od 12 sekundi. Svaki lanser ima masu od 49 tona i zahtijeva posadu od 19 mornara.
Uz ovaj vrlo učinkovit PZO raketni sustav fregate klase Talwar opremljene su i sa, indijski izvori kažu osam raketa, iako je vjerojatnije osam lansera lakog PZO raketnog sustava Igla-1E (SA-16). Taj PZO sustav je namijenjen je lansiranju s ramena i ima maksimalni domet od 5000 metara (3500 m po visini). Maksimalna mu je brzina nešto veća od 2 Maha. Na cilj se navodi uz pomoć pasivnog infracrvenog sustava za navođenje. Svrstava se među najučinkovitije sustave tog tipa.
Topničko naoružanje
Za uništavanje ciljeva u zraku, na površini mora i na kopnu na pramac je postavljen 100 mm top A-190. Taj potpuno automatizirani top ulazi među najučinkovitije brodske topove svog kalibra. Rabi tri vrste streljiva: razornu granatu s kontaktnim upaljačem, protuzrakoplovnu granatu s blizinskim elektronskim upaljačem, te vježbovnu granatu. Top je potpuno uvezan u brodski borbeni sustav koji omogućava pripremu topa za opaljenje, odabir odgovarajućeg streljiva, automatsku korekciju paljbe i kontrolu ispravnosti topa. Brzina paljbe mu je 60 granata u minuti, a maksimalni domet 15 kilometara (8,2 nautičke milje). Za usmjeravanje paljbe koristi se sustavom 5P-10E Puma koji ujedinjuje radar za otkrivanje i praćenje ciljeva, laserski daljinomjer i televizijsku kameru za usmjeravanje paljbe. Puma može otkriti cilj na udaljenosti od 60 kilometara. Koristi se i za navođenje protubrodskih raketa pomoću data-linka.
Za blisku obranu broda od protubrodskih projektila koristi se topničko-raketni sustav Kortik/Kaštan 9M311 (NATO oznake SA-N-11, Grisson). Sustav je mornarička inačica kopnenog sustava Tunguska, a projektiran je za djelovanje vođenim raketama na udaljenostima između 1500 i 8000 metara. Rabi dva šestcijevna topa 2A38M sustava Gatling kalibra 30 mm za uništavanje ciljeva koji su "probili" raketnu obranu na udaljenostima između 500 i 1500 metara. Svaki je sustav opremljen s osam cijevi za lansiranje raketa Igla-M (ukupno ih je 32). Topovi imaju po 300 granata spremnih za ispaljivanje. Maksimalna brzina paljbe topova je 12000 granata u minuti. Za praćenje cilja i usmjeravanje paljbe koristi se radar NATO oznake Hot flash/Hot spot smješten između topova, dok se za kontrolu zračnog prostora i otkrivanje ciljeva rabi radar MR-352 (NATO oznake Cross Dome) smješten na krovu helikopterskog hangara, neposredno iza topničko/raketnog sustava. Djelovanje sustava potpuno je automatizirano.
Zaključak
Kupnjom fregata klase Talwar, Indijska ratna mornarica je dobila vrlo učinkovite ratne brodove prilagođene svojim potrebama. Nastale na temelju provjerene klase fregata Nerej, fregate klase Talwar trebale bi se pokazati jednako pouzdanima i učinkovitima. éelja ruskih projektanata i indijskih admirala da klasa Talwar bude prvi operativni ratni brod Indijske ratne mornarice sa stealth karakteristikama nije se ostvarila. Isto tako svi početni problemi oko nedjelotvornosti brodskih sustava, prije svega PZO raketnog sustava Shtil-1, svoj su uzrok imali u uporabi previše različitih elektronskih sustava kupljenih od previše različitih dobavljača. Ruski stručnjaci tvrde da su ti problemi otklonjeni, iako zasad nije jasno da li uspješnom integracijom sustava ili jednostavnim uvođenjem operativnih pravila i postupaka pri kojima se, u slučaju potrebe, djelovanjem jednog sustva moraju ugasiti drugi sustavi.
Osnovna zadaća fregata Talwar je protupodmornička borba koju zahvaljujući ugradnji najsuvremenijeg višenamjenskog protubrodskog/protupodmorničkog sustava Klub-N mogu uspješno provoditi. I PZO raketni sustav Shtil-1 daje im solidnu mogućnost protuzračne obrane na malim i srednjim udaljenostima, štiteći pri tome kako sebe tako i flotni sastav.
S fregatama klase Talwar ruska vojna industrija, napose brodogradnja, ostala je u vrhu svjetske, dok je Indijska ratna mornarica za relativno malo novaca (oko 330 milijuna američkih dolara po brodu) dobila vrlo učinkovite višenamjenske fregate sposobne kako za zadaće zaštite flotnog sastava tako i za samostalno djelovanje na otvorenim morima.
|
|
||
 |
stranica 2/2
|
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene