|
|
Indijske fregate klase Talwar
Iako raspolaže s relativno skromnim novčanim sredstvima, Indijska ratna mornarica uspjeva zadržati regionalno jaku flotu opremljenu kombinacijom najsuvremenijih i nešto starijih brodova. U najsuvremenije sigurno se ubraja najnovija klasa fregata Talwar (Projekt 1135.6) kupljenih u Rusiji
Kad su 17. studenog 1997. Indija i Rusija potpisale ugovor o kupnji tri fregate vrijedan milijardu američkih dolara, u njemu se predviđalo da će projektant Severnoye Desing Bureau i brodogradilište Baltisky Zavod of St. Petersburg Indijskoj ratnoj mornarici do kraja 2003. isporučiti tri fregate Projekt 1135.6. Ugovor je određivao da će primopredaja prve fregate (Talwar) biti obaljena u svibnju 2002., druge (Trishul) u prosincu iste godine i treće (Tabar) u svibnju 2003. godine. Talwar je s maritivnim ispitivanjima počeo u prosincu 2001. i činilo se da će se ugovor ispoštovati bez većih problema. Međutim, neposredno nakon početka ispitivanja na moru pojavili su se prvi problemi. Prvo je zakazao pogonski sustav, što je relativno brzo otklonjeno. Onda su se pojavili problemi s trupom broda (klasa Talwar ima stelth konstrukciju trupa), koji nikada nisu do kraja otklonjeni. Kao najveći problem pokazala se interferencija između različitih elektroničkih sustava na brodu koja je otežavala njihovu integraciju u jedinstveni sustav. Problemi su bili vrlo veliki, a kulminirali su sredinom 2002. kad inače pouzdani raketni PZO sustav Uragan (Shtil-1) nije uspio pogoditi niti jedan cilj. Iznimnim naporima ruskih stručnjaka svi su nedostaci otklonjeni te je Talwar Indijskoj ratnoj mornarici predana 18. lipnja 2003. a Trishul 25. lipnja. Ceremonije primopredaje održane su u Petrogradu. Primopredaja treće fregate ? Tabar, trebala bi se obaviti do kraja ove godine.
Opis
Tri fregate klase Talwar kupljene su s namjerom zadržavanja borbene sposobnosti indijske flote nakon izlaska iz flote starih fregata klase Leander, a do dolaska fregata klase Nilgiri (Projekt 17), koje zasad kasne dvije godine, a koje će po svojim svojstvima biti vrlo slične fregatama klase Talwar. U osnovi fregate klase Talwar namijenjene su borbi protiv podmornica, iako imaju i vrlo snažno protuzračno naoružanje.
Klasa Talwar nastala je na osnovi klase Nerej koja je uvelike modificirana. To su dobri i provjereni brodovi koji su prilagođeni novim uvjetima ratovanja na moru (dodana im je stealth karakteristika). Problemi koji su nastali oko elektronskih sustava uzrokovani su indijskom odlukom da se pri opremanju brodova posluže opremom od čak 130 dobavljača iz Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Velike Britanije, Njemačke, Danske i Indije. Tako mnogo različitih dobavljača s tako mnogo različitih filozofija razvoja i uporabe sutava morali su dovesti do problema. Iako su osnovni radarski i oružani sustavi ruski, očito je da je negativan međusobni utjecaj različitih sutava bio prevelik. Da su se Indijci priklonili filozofiji opremanja brodova s ruskom, bjeloruskom i ukrajinskom opremom, uz nešto svoje, mnogi se problemi ne bi pojavili.
Severnoye Desing Bureau odlučio je da će novu klasu fregata označenu kao Projekt 1135.6 temeljiti na Projektu 1135.1 (klasa Nerej), koji je nastao početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nova klasa prošla je kroz opsežni redizajn kako bi dobila stealth svojstva. Izmjene su obuhvatile novi pogonski sustav i sustave naoružanja. Tako je dobivena suvremena fregata istisnine oko 4000 tona koja je posebno prilagođena zahtjevima Indijske ratne mornarice.
Ono po čemu se Projekt 1135.6 najviše razlikuje od svojih prethodnika jest oblik trupa i nadgrađa koji bi trebali smanjiti radarski odraz broda. Radi toga su bočne strane trupa i nadgrađa ravne i ukošene prema unutra. Ruski stručnjaci zapravo nemaju neko veće iskustvo u projektiranju stealth plovila jer je bivši Sovjetski Savez razvijao projekt uporabe plazme koja bi obavijala brod, avion ili oklopno vozilo i u potpunosti upijala radarske zrake. Postoje nepotvrđene informacije da se na tom projektu i dalje radi, ali on još uvijek nije operativan niti dostupan stranim kupcima. Zbog toga su ruski projektanti morali primijeniti načelo zakošenih ravnih ploha. Iako službeni ruski i indijski izvori tvrde da je postignuta velika redukcija radarskog odraza, prve procjene nezovisnih analitičara govore da je redukcija tek simbolična, daleko od razine postignute na francuskim fregatama klase La Fayete ili na najnovijim kineskim razaračima klase Guangzhou. Bez obzira na to fregate klase Talwar su prvi i ruski i indijski pokušaj operativne uporabe stealth brodova. Uz to klasa Talwar je prvi indijski ratni brod opremljen vertiklanim lanserima raketa bunarskog tipa.
Fregate klase Talwar dugačke su 124,8 metara i imaju gaz (pri standardnoj istisnini) od 4,2 metra. Standardna istisnina im je 3620 tona, a puna 4035. Iako je postignut relativno visok stupanj automatizacije, posadu čini 180 mornara, od čega je 18 časnika. Na brod se mogu ukrcati zalihe za trideset dana neprekidne službe, što je važno za brod namijenjen djelovanju na prostranstvima Indijskog oceana.
Pogonski sustav
Pogonski sustav za fregate klase Talwar proizvela je ukrajinska tvrtka Mashproekt Scientific & Production Enterprise pod oznakom Zorya/Mashproekt M7N.1E i ima COGOG konfiguraciju (COmbined Gas turbine Or Gas turbine ? kombinacija plinskih turbina male i velike snage). Za postizanje i održavanje brzine krstarenja od oko 20 čvorova koriste se dvije plinske turbine DS-71 snage 9000 KS (pri 5130 okretaja u minuti) za vožnju pramcem i 1500 KS za vožnju krmom. Masa tih turbina je 3,7 tona, a dimenzije su im: dužina 3,4 m, širina 1,7 m, visina 2,4 m. Svaka je turbina opremljena s po jednim reduktorom s dvije brzine RO63 mase 16 tona. Kako bi se, u slučaju kvara ili neke druge potrebe, snaga jedne trubine mogla prenijeti na oba brodska vijka, ugrađen je i reduktor R1063 mase 3 tone.
Za vožnju vršnom brzinom od 30 čvorova ugrađene su dvije turbine DT-59 istog proizvođača. Maksimalna snaga turbina je 19500 KS (pri 3500 okretaja u minuti), ali se pri vožnji krmom mogu iskoristiti samo do snage od 4500 KS. Masa turbine DT-59 je 14 tona. Dugačka je 6,6 m, široka 2,5 m i visoka 3,1 m. Turbine su opremljene s reduktorima RO58 mase 19 tona.
Osim razlike u snazi turbine DS-71 i DT-59 imaju i dosta sličnosti. Tako im je vrijeme pokretanja između 120 i 180 sekundi. Za postizanje pune snage potrebno je do 300 sekundi, a za vraćenje u slobodni hod između 40 i 70 sekundi. Maksimalna snaga za vožnju krmom postiže se za 70 do 120 sekundi. Vrijeme između dva remonta je od 20000 do 30000 sati rada. Vrijeme između dva remonta za reduktore je između 50000 i 60000 sati.
Za osiguranje dostane količine električne energije ugrađena su četiri elektrogeneratora Wartisila WCM-1000 snage 1 MW. Elektrogeneratori se sastoje od dizelovog motora Cummins KTA50G3 i generatora Kirloskar 1MV AC.
Cijeli je pogonski sustav automatiziran i može ga se kontrolirati iz jedne prostorije. Brod je opremljen i sustavom za kontrolu oštećenja i požara te sustavom za njegovo automatsko gašenje.
Oružani i elektronički sustavi
Osnovna namjena fregata klase Talwar je eskort drugih brodova i njihova zaštita od podmornica, iako im ugrađeno naoružanje omogućava i borbu protiv borbenih zrakoplova i ratnih brodova. Za tu svrhu prilagođena im je oprema i naoružanje, koji se sastoje od suvremenog sonara, radara za kontrolu zračnog prostora i površine mora, topničkog i raketnog naoružanja.
Protupodmorničko naoružanje
Kako je osnovna namjena fregata klase Talwar protupodmornička borba, za očekivati je da je tom segmentu naoružanja i opreme posvećena posebna pažnja. Međutim, indijski nacionalni ponos je prevagnuo i fregate su opremili vlastitim sonarom BEL HUMSA (HUll Mounted Sonar Array). BEL HUMSA je aktivno/pasivni sonar srednjeg dometa smješten u pramčano kučište u pramcu. Zona motrenja mu je 360 stupnjeva. HUMSA-u je razvio indijski Naval Physical and Oceanographic Laboratoriy (NPOL), a njegove prave mogućnosti zasad su nepoznate.
Na krmi je ostavljen prostor za ugradnju francuskog tegljenog sonara nepoznatog tipa. Ni Talwar ni Trishul zasad nisu opremljeni tim uređajem. Neki izvori spominju i mogućnost da su brodovi dobili srednjefrekventni SSN-137 VDS (Variable Depth Sonar) sonar za aktivnu pretragu.
Za protupodmorničku borbu fregate su opremljene s dva dvostruka torpedna aparata DTA-53-11356 kalibra 533 mm, smještena otprilike na sredini broda. Iz njih se lansiraju teška protupodmornička torpeda SET-65E/53-65KE, iako se iz njih mogu lansirati i torpeda namijenjena potapanju brodova. Torpedo SET-65E/53-65KE dugačak je 7,8 metara i težak 1738 kg. Maksimalna brzina mu je 40 čvorova, a domet 15 km pri brzini od 24 čvora. Bojna glava ima masu od 205 kg i dovoljno je velika da uništi ili ozbiljno ošteti sve suvremene podmornice. Vođenje na cilj mu je kombinirano aktivno i pasivno. Pogon je električni. Torpedo je u uporabi od 1967. godine ali je dosad više puta moderniziran.
Za blisku protupodmorničku borbu na pramcu je ugrađen dvanaestcijevni bacač RBU-6000 Smerč 2 kalibra 212 mm za protupodmorničke projektile 90R ili RGB-60. Maksimalni domet mu je 6000 metara i opremljen je sustavom za automatsko punjenje. Projektil 90R opremljen je sonarnim sustavom za samonavođenje na cilj, koji može otkriti cilj na udaljenostima od čak 130 metara i usmjeriti projektil prema njemu. Maksimalna dubina djelovanja je 1000 metara. Iako mu je bojna glava teška samo 19 kilograma sustav samonavođenja i mogućnost istodobnog djelovanja više projektila čine ga ubojitim oružjem protiv manjih podmornica na klasični pogon. Projektil RGB-60 ima bojnu glavu od 25 kilograma ali nema sustav navođenja, već na cilj djeluje prostom gustoćom paljbe.
Na krmi broda nalazi se hangar za smještaj helikoptera Kamov Ka-28 namijenjenog protupodmorničkoj borbi ili Ka-31 namijenjenog za kontrolu zračnog prostora i površine mora. Postoji i mogućnost nošenja mornaričke inačice helikoptera HAL Dhruv.
Fregate klase Talwar opremljene su s vrlo suvremenim protubrodskim sustavom Klub-N koji može učinkovito djelovati i protiv podmornica. Taj jedinstveni sustav opisan je posebno.
|
|