Piše brigadir Josip MARTINČEVIĆ-MIKIĆ

BTR-60
Ruska vojska je još 1950. godine definirala zahtjeve za razvojem novog borbenog vozila konfiguracije 8x8, koje bi zamijenilo dotadašnja oklopna vozila BTR-152 temeljenih na kamionskoj šasiji pogonske konfiguracije 6x6. BTR-60 je prvo rusko borbeno vozilo pogonske konfiguracije 8x8, a u operativnu uporabu je ušlo 1960. godine i na neki način je obilježilo cijelu lepezu vozila BTR-70, 80 i 90, a proizvodilo se 16 godina prilikom čega ih je proizvedeno više od 25 tisuća.
BTR-60 je zamijenio poboljšani model oznake BTR-70 redizajniranog oblika i nešto veće mase. Modernije borbeno vozilo oznake BTR-80 pojavilo se 1984. godine kada je počela njegova proizvodnja, da bi 1988. godine počeo zamjenjivati starija vozila BTR-60 i BTR-70 u postrojbama zemalja Varšavskog pakta. Postoji više od 50 vrsta izvedenica BTR-a ne računajući one koje su napravljene izvan granica bivšeg SSSR-a, odnosno Ruske Federacije.

Opis BTR-80
Tijelo borbenog vozila je zavarene čelične konstrukcije uz manje dizajnerske zahvate na vanjskom dijelu u odnosu na prethodni model BTR-70. Veći zahvati su rađeni u motornom odjeljku gdje su dva benzinska motora po 120 KS zamijenjena jednim dizelskim motorom V-8 snage 260 KS, što je na masu od 13 800 kilograma dalo odnos snage 19,1 KS/t.
Motorni odjeljak je opskrbljen automatskim sustavom nadzora od požara, predgrijačima goriva, izmjenjivačem topline i drugim uslužnim uređajima. Oklopna zaštita je tipično ruska, s prednje strane osigurava zaštitu od djelovanja teških strojnica 12,7 mm s udaljenosti od 100 metara, te fragmenata topničkih projektila. Gornji dio oklopa tijela osigurava zaštitu od pancirnog streljiva 7,62 mm na udaljenosti od 100 metara, dok donji dio tijela ima zaštitu od istog streljiva s udaljenosti 750 metara. Na gornjem prednjem dijelu je ugrađena ručno pokretana kupola s jednim članom posade opremljena teškom strojnicom 14,5 mm KPV kojoj je u odnosu na ranije modele povećano područje djelovanja na +60°, čime postaje učinkovitija za djelovanje po niskoletećim avionima i helikopterima. U kupoli je smještena i koaksijalno spojena strojnica kalibra 7,62 mm.
Na stražnjem dijelu kupole je postolje sa šest bacača dimnih kutija 81 mm, model 902 V čime se može napraviti dimna zavjesa širine 30 metara i visine 10 metara, ovisno o smjeru vjetra.
Između drugog i trećeg pogonskog mosta ugrađena su vrata za brzo napuštanje vozila, od kojih se gornji dio otvara prema naprijed, dok se donji dio spušta na tlo i ujedno služi kao rampa za izlazak iz vozila.
Posadu čine tri člana i to: vozač, oružar i zapovjednik, a u prostoru se može smjestiti sedam potpuno opremljenih vojnika. Na bočnim stranama gornjeg dijela tijela su ugrađene po tri puškarnice usmjerene prema naprijed, čime je omogućeno praćenje smjera kretanja vozila. Jedna puškarnica je ugrađena i na prednjem dijelu vozila na mjestu zapovjednika. Zapovjednik i vozač su opremljeni s po 4 vizira dok je oružar u svojoj kupoli opremljen s tri.
U stražnjem dijelu vozila smještena je vodomlazna turbina za pokretanje vozila na vodi s kojom se upravlja preko upravljača vozila. Prije ulaska u vodu na prednjem dijelu vozila podiže se odgovarajuća ploča, takozvani valobran za odbijanje valova koji bi ometali vidljivost vozača i zapovjednika.
Podvozje vozila BTR-80 poslužila je za razvoj više vozila različite namjene. Spomenimo samo BTR-80 s kupolom Kliver u kojoj je top 30 mm 2A72, te četiri protuoklopne vođene rakete Kornet. Zatim je tu i samovozni minobacač 120 mm 2S23 Nona o kojem smo već pisali u Hrvatskom vojniku. Zanimljivo je da su Rusi obavili ispitivanja BTR-a sa zapadnim motorom Cummins 6CTA od 250 KS u kombinaciji s njemačkom transmisijom ZF 9S-75. Nije poznato je li riječ o mogućem izvoznom poslu ili je projekt pokrenut za potrebe ruskih snaga. BTR-80 kao bazni model koristio se u različitim izvedenicama u funkciji policijskih, sanitetskih, vatrogasnih i drugih specijalnih vozila pa čak i u civilne svrhe.

BTR-90
Ruska vojska je 1994. godine prikazala najnoviju inačicu vozila BTR pod oznakom BTR-90. Vozilo je konstrukcijski nasljednik starijeg modela BTR-80, ali je na prednjem dijelu ojačano radi zaštite od streljiva 14,5 mm i fragmenata modernih topničkih granata. Prednji dio vozila oblikom vrlo sliči na američka vozila LAV-25, dok je donji dio umjesto ravnog poda dobio takozvani ?V" oblik koji je prihvatljiviji kao zaštita od nagaznih mina.
Vozač je u prednjem lijevom dijelu vozila i na raspolaganju mu je pet dnevnih periskopa koji osiguravaju vidljivost u području 180 stupnjeva, dok je mjesto suvozača opremljeno s dva dnevna periskopa. Oba mjesta se odozgo zatvaraju poklopac-vratima. U ovoj inačici su izraženija vrata između drugog i trećeg pogonskog mosta, pored onih koja su na gornjem dijelu vozila. U središnjem dijelu je ugrađena kupola kakva se ugrađuje na gusjenična borbena vozila BMP-2. Kupola je naoružana stabiliziranim topom 30 mm 2A42 i strojnicom PKT 7,62 mm. Na gornjem dijelu kupole je ugrađen lanser protuoklopnih vođenih raketa Konkurs, čiji je domet 4000 metara. Tu je još i bacač granata 30 mm AGS-17 ugrađen na lijevoj strani kupole koji se hrani iz spremnika ugrađenog na vrhu kupole. Domet granata 30 mm je 1730 metara, a brzina paljbe 250-400 granata u minuti. Ugradnjom ovog bacača granata, vozilo može brzo odgovoriti i udariti po cilju s učinkom iznenađenja. Na bočnim stranama kupole su po tri bacača dimnih kutija od 81 mm koje služe za stvaranje dimne zavjese.
Prostor za smještaj vojnika je na središnjem dijelu i prilagođen je za smještaj devet do deset vojnika. U samom stražnjem dijelu je motorni odjeljeljak u koji je smješten vrlo snažni turbo-dizel motor snage 510 KS koji masi od gotovo 21 tone daje specifičnu snagu 24,37 KS/toni, najveću od svih poznatih BTR-a. Upravljanje vozilom je preko četiri prednja kotača. Amfibijske osobine vozila se ostvaruju putem dvije vodomlazne turbine u zadnjem dijelu. Prije ulaska u vodu se na prednjem dijelu podiže valobran i uključuju crpke za izbacivanje vode.

	stranica 1/2