|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Marin SOMBORAC, prof.
 |
U posljednjim mjesecima rata njemački narod je poznavao samo službenu verziju drame koja se dogodila 20. srpnja 1944. Glavni akteri su pogubljeni ili su izvršili samoubojstvo, neki su nestali u logorima, a neki su poginuli u zadnjim mjesecima rata. Rijetki su preživjeli koji su mogli sačuvati neku precizniju uspomenu. Zapisi nakon urote nisu se poklapali s onima poslije rata. Velika većina dokumenata nestala je u masovnom uništenju Njemačke potkraj rata i samo mali broj ih je dospio u ruke Saveznika. Bile su potrebne godine nepristranog istraživanja da bi se došlo do točnih činjenica
JNjemačka opozicija nacističkom režimu nije izmišljena poslije rata. Krila se u pasivnom otporu pojedinca do izravnih akcija sa svim rizicima koje su te akcije podrazumijevale s vrhuncem koji se dogodio 20. srpnja 1944. Poslije atentata, civilna i vojna opozicija nestala je pod udarima strašnog terora. Svaka volja ljudi za otporom bila je uništena, dok su izluđeni od straha gledali približavanje Crvene armije vjerujući u "čudo" koje će ih spasiti. U razdoblju Hitlerovog dolaska na vlast, prve njegove žrtve bili su ljudi koji su pod optužbom za "političke zločine" nestajali u koncentracijskim logorima i čiji su pepeo uredno poštom isporučivali obiteljima. Komunisti su bili organizirani u grupi "Rote Kapelle", koja je zbog prosovjetske špijunaže uništena 1942. godine. Studenti i profesori Sveučilišta u Münchenu, na čelu sa sestrom i bratom Scholl, stvorili su organizaciju "Crvena ruža" koja je osudila nacističku vladu i pozvala na ustanak. Narodni sud na čelu s Rolandom Freislerom osudio ih je na smrt u veljači 1943. godine. Crkva je formalno osuđivala nacističke teorije, eutanaziju i istrebljivanje Židova, zbog čega ih je Hitler nazivao "pokvarenim svećenicima". Malo je poznat prosvjed uglednih žena iz Berlina, koje su prvi i zadnji put uspjele spasiti svoje muževe Židove od smrti. I kod građana i kod vojnika rađao se otpor koji se zbog straha i neorganiziranosti nije mogao usmjeriti, ali u jedno su bili sigurni: bez upotrebe sile nemoguće je postići bilo kakve promjene. Ključ se nalazio u oružanim snagama u kojima su se nalazili časnici "stare garde" koji su imali veliki autoritet i moralnu snagu, ali su se već u početku suočili s nekoliko ozbiljnih problema. Hitler je dobro poznavao mentalitet Nijemaca i njihovu tradicijsku odanost gospodaru i zato je odlučio da se vojna zakletva ne polaže Ustavu, već njemu osobno. Neki urotnici su bili neprijateljski raspoloženi prema atentatu koji je vrijeđao njihovu kršćansku svijest, drugi su se plašili osude javnosti koja bi od Hitlera stvorila mučenika i u samom začetku pobunu osudila na neuspjeh. Hitlerova popularnost pred početak rata bila je ogromna. Bez upotrebe sile skida Versaillske okove vraćajući Porajnu, okupirajući Austriju i Čehoslovačku. Nitko nije želio čuti glasove ljudi koji su realno gledali predskazujući rat i njegove kobne posljedice.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene