|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Domagoj MIČIĆ
 |
Prestrašeni pojavom borbenih aviona kao što su F-14, F-15, F-16 i F/A-18, te MiG-29 i Su-27, kinesko vojno i političko vodstvo odlučilo je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća modernizirati svoje ratno zrakoplovstvo. Događanja u ratu za Kuvajt, u kojem su koalicijske zrakoplovne snage potpuno porazile Irak, samo su ih učvrstila u toj odluci. Rezultat je Jian-10 (J-10), višenamjenski borbeni avion kojim su Kinezi uvelike nadoknadili zaostatak u kvaliteti svojih borbenih aviona
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovu kineskog ratnog zrakoplovstva činili su tada već zastarjeli lovački avioni J-6 (MiG-19), J-7 (MiG-21), dok se proizvodnja domaćeg nadzvučnog presretača J-8 tek uhodavala. Problem je bio što je u trenutku pokretanja serijske proizvodnje 1979. godine J-8 već bio nepovratno zastario, što ne čudi jer je njegov razvoj trajao dvadeset i pet godina. Zbog toga je već 1985. pokrenuta proizvodnja J-8I, inačice s bočnim usisnicima zraka i velikim radonom u nosu aviona namijenjen smještaju velikog radara optimiziranog za zračnu borbu.
Kako se J-8I nije pokazao osobito uspješnim, pokrenuta su dva nova programa - modernizacija J-7 i razvoj J-8II inačice. Rezultat prvog programa bio je J-7E s izmijenjenim krilom (dvostruka delta) i znatno suvremenijom elektroničkom opremom, ali njegova serijska proizvodnja pokrenuta je tek sredinom devedesetih. Mnogo veća očekivanja bila su na kinesko-američkom projektu modernizacije J-8II u kojem je američka tvrtka Grimman Kinezima trebala isporučiti 52 radara AN/APG-66, koji se ugrađivao u F-16A/B. Taj je radar od J-8II trebao stvoriti lovački avion koji bi se mogao nositi s ex-sovjetskim MiG-ovima 29 i Suhojima 27, a koji ne bi ugrozio odnos snaga između Kine i Tajvana. Nakon pekinške pobune studenata i njezinog gušenja u krvi, Washington je prvo stopirao projekt 1989. da bi godinu dana poslije bio definitivno otkazan jer su politički odnosi između Kine i Sjedinjenih Američkih Država dugoročno zahlađeni.
Tako je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kinesko ratno zrakoplovstvo imalo više od 4500 aviona, od toga više od pola borbenih, koji su svi po svojim borbenim kvalitetama bili mnogo lošiji od svojih suvremenika u ratnim zrakoplovstvima SAD-a i umirućeg Sovjetskog Saveza. Situaciju je dodatno pogoršavala činjenica da su upravo u to vrijeme u sastav sovjetskog ratnog zrakoplovstva (koje će uskoro postati rusko) u većem broju uključeni vrlo suvremeni lovci MiG-29 i Su-27, a koji su kineske borbene avione učinili još zastarjelijima.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene