|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Mislav BRLIĆ
 |
Odlaganje radioaktivnog otpada s nuklearnih podmornica proteklih se godina u većini slučajeva obavljalo na izuzetno opasni način i s velikim zanemarivanjem brige za okoliš. U sljedećim godinama bit će potrebna znatna financijska ulaganja koja bi osigurala što sigurniju raspremu nuklearnih podmornica, odnosno zaštitu okoliša i stanovništva od mogućih posljedica uporabe nuklearnih podmornica
Nakon prerade, dobiveni U-235 rabio se za izradu goriva za reaktor tipa RBMK-1000 koji se rabi u nuklearnim elektranama. No, u posljednjih desetak godina, kada se na tržištu pojavila znatna količina "novog" urana, dostupnog zbog raspreme ruskih nuklearnih projektila, prerada iskorištenog nuklearnog goriva nije više profitabilna tako da su za nastavak prerade potrebna dodatna financijska sredstva. Veći dio iskorištenog goriva ne može se preraditi. To je gorivo od legure cirkonija i urana, gorivo od oštećenih reaktora te gorivo iz reaktora hlađenih tekućim metalom za koje Rusija još ne posjeduje tehnologiju za preradu ili trajno odlaganje, a čini gotovo 10 posto goriva od ukupno odloženog goriva u pomorskim bazama.
Za uklanjanje iskorištenog nuklearnog goriva iz povučene podmornice potrebno je u prosjeku tri do pet godina, pa su na taj način podmornice zapravo postale dugotrajna skladišta nuklearnog goriva. Kako osiromašeno gorivo u podmornici povučenoj prije kraja njezinog radnog vijeka sadrži veliku količinu U-235 to ga čini atraktivnim potencijalnim krijumčarima. Izdvajanje U-235 iz osiromašenog goriva puno je jednostavnije od postupka kemijske prerade odvajanja plutonija te se može izvesti u manjim postrojenjima.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene