|
Zadnja promjena: 27.8.2010.
|
Piše Boris PERIĆ, prof
 |
|
|
Uz dotad neviđene žrtve, stradanja i devastaciju, rat što su ga jedni zvali "velikim", drugi "svjetskim", a treći jednostavno "1914.-18.", pokopao je zauvijek jedan dotrajali poredak sa svojim "vječnim" vrijednostima i dobrima, carstvima, kraljevstvima i kolonijama, politikama, filozofijama i dinastijama, ostavivši za sobom tek tempiranu bombu neriješenih napetosti, sukoba i nedoumica, s kojima je, manje-više, i započeo. Kad je oružje duž fronti i rovova napokon utihnulo, jedni su u netom okončanom ratu vidjeli tek uzaludnu nakupinu besmislica i apsurda, za druge on je bio mistična inicijacija političkog i nacionalnog oslobođenja, dok su treći njegov ishod doživjeli kao neoprostivu nepravdu, koju je valjalo osvetiti nečim još gorim i razornijim. Jesu li uopće postojala dva svjetska rata ili je zlo, započeto sarajevskim atentatom, službeno okončano tek kapitulacijom njemačkog "trećeg carstva" i bacanjem atomskih bombi na japanske gradove, a po nekima ni tad, pitanje je koje godinama kopka povjesničare i političare. Drugim riječima, je li prvi planetarni pokolj, čije su borbe, brutalne, krvave i uzaludne, pet godina zaokupljale pozornost svjetske javnosti, uvjetovao izbijanje sljedećeg i imaju li ta dva rata uopće zajedničkih strukturalnih značajki?
U predvečerje prekida diplomatskih odnosa s carskom Njemačkom, britanski ministar vanjskih poslova Edward Grey zastao je, kažu, pred prozorom svoje radne sobe i zagledao se u svjetiljke, koje su se polako palile duž staza londonskog perivoja St. James. Crne slutnje nametale su se same od sebe: "U čitavoj Europi gase se svjetla. Mi nećemo doživjeti njihovo ponovno paljenje." Riječi ministra pokazat će se ubrzo kao stravično proročanstvo: Iako će borbe, koje su se u ljeto 1914. diljem kontinenta već uvelike rasplamsale, potrajati svega do kraja 1918., mir Europom neće zavladati punu 31 godinu. U "novom Tridesetogodišnjem ratu" političari, filozofi i ratni teoretičari vidjeli su još potkraj 19. stoljeća neizbježan ishod posvemašnjih kriza i konflikata. Tako će, primjerice, Friedrich Engels, najbliži suradnik Karla Marxa i nadasve kompetentan vojni stručnjak, 1887. najaviti "svjetski rat dosad neviđene rasprostranjenosti i žestine", u kojem će se "međusobno poklati osam do deset milijuna vojnika". Predvidive posljedice globalnog sukoba bile su "pustošenja Tridesetogodišnjeg rata, zbijena u tri do četiri godine i razasuta diljem kontinenta". "Tridesetogodišnji rat naroda" predviđali su militaristi poput legendarnog šefa pruskog generalštaba Friedricha Moltkea, ali i političari militarizmu isprva suprotstavljena tabora poput dugogodišnjeg predsjednika njemačkih socijaldemokrata (SPD) Augusta Bebela. Nakon što će se 1940. naći u britanskom egzilu, francuski general Charles de Gaulle procijenit će pak tragičnu zbilju Drugog svjetskog rata kao "drugi Tridesetogodišnji rat", koji je započeo 1914. i može završiti tek porazom Njemačke. Iako je takva interpretacija smjesta naišla na sjajan odjek u publicistici i historiografiji, ostaje pitanje po čemu se Prvi svjetski rat zaista razlikuje od svih dotadašnjih, odnosno, gdje - naočigled povijesne jedinstvenosti kasnije njemačke politike uništenja - pronaći mostove prema događajima nakon 1939.?
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene