|
Zadnja promjena: 30.7.2010.
|
Piše Zoran KESER, dipl. ing.
 |
|
|
AH-1W Super Cobra
Ako danas na televiziji ugledate Cobru američkih marinaca kako uništava protivnički oklop, možete biti sigurni da je riječ o AH-1W, jer iako je Cobra povučena iz naoružanja kopnene vojske (osim nacionalne garde), za američke marince ona predstavlja esencijalni dio svake njihove zračne operacije. Za vrijeme akcije "Pustinjska oluja", AH-1 T/W marinaca bile su zaslužne za uništenje 97 tenkova, 104 lakih oklopnih te ostalih vozila, kao i 16 utvrđenih položaja i dvije bitnice protuzrakoplovnih topova. Nakon toga, Super Cobre pojavljivale su se u borbenim uvjetima iznad Bosne i Hercegovine, Somalije, Liberije, Haitija, Kuvajta, Afganistana, a u operaciji "Iračka sloboda" ponovo su pokazale svoje zube. No zanimljiva je i sljedeća činjenica:
AH-1W je jedini zapadni jurišni helikopter s dokazanim sposobnostima zračne borbe i proturadarskog djelovanja. Zahvaljujući stalnom poboljšanju avionike i samog naoružanja tijekom njezinog razvojnog puta, Cobra je danas sposobna pružiti blisku zračnu podršku, borbeno izviđanje, podršku desantnim helikopterima, napad na visokovrijedne ciljeve kao i dvije prethodno spomenute zadaće.
Ipak sama ugradnja avionike tijekom njezinog razvojnog puta, uzrokovala je promjena u tehničkom opisu Super Cobre, pa ne treba čuditi ako naiđete na različite tehničke podatke za taj isti helikopeter. Primjer tome je težina praznog helikoptera koja je u početku bila 4672 kg, da bi tijekom godina zbog raznih modifikacija u svojoj najlakšoj inačici iznosila 4933kg, a da bi na većini današnjih AH-1W dosegla i 5025kg. Takvo povećanje težine uvjetovalo je i ugradnju jačih motora potpuno prilagođenih za mornarička djelovanja: General Electric T700-GE-401 svaki maksimalne izlazne snage od 1690 KS. Povećanje snage omogućilo je lebdjenje na visini od 914 m iznad terena, a maksimalna visina leta od 4270 m nije niti smatrana potrebnom karakteristikom, budući da posada nije opremljena opremom za kisik (predviđena djelovanja marinaca većinom su u relativno niskim područjima djelovanja), a iznad 3400 m noseći rotor gubi na upravljivosti tako da niti nema razloga da Cobra ide iznad tih visina. Ipak dvokraka koncepcija rotora ima veliki nedostatak u pogledu dozvoljenih opterećenja letjelice u letu, tako da Cobra ne smije izvoditi manevar s negativnim opterećenjem, pa je dopušteno opterečenje prazne Cobre od +0,5 do +2,5 g. Produženi trup kao i kod AH-1T omogućava interni smještaj do 1128 litara goriva što je dovoljno za trajanje leta od 2 sata i dolet od 518 km ostavljajući pri tome 20 % pričuve goriva, a moguće je nošenje dvaju potkrilnih tankova svaki 291 litra gdje svaki od njih povećava trajanje leta za 40 minuta. Potpuno opterećena, maksimalna težina Super Cobre iznosi 6690 kg, dok količina naoružanja ovisi o količini goriva i težini posade. Što se naoružanja tiče, AH-1W nudi znatno širu lepezu od svojih prethodnica. Zadržan je trocijevni rotirajući top M-197 od 20 mm s maksimalno 750 granata (učinkoviti domet 2 km), iako je ograničeno ispaljivanje najviše 450 granata u jednom okidanju, nakon čega posada mora pričekati šest minuta kako bi se cijev dovoljno ohladila. Naoružanje s nevođenim raketama doživjelo je promjene u pogledu dodatne mogućnosti nošenja teških nevođenih raketa od 127 mm, dok se najveći napredak ipak ogleda u navođenim projektilima. Za protuoklopnu borbu, Cobra ima na raspolaganju AGM-114 Hellfire i BGM-71 TOW rakete, a svojedobno su se ispitivanja izvodila i u uporabi rakete AGM-65 Maverick iako nema sigurnih podataka da su AH-1W s njima operativno opremljene. TOW raketa rabi se za gađanje manjih ciljeva pri čemu nije potrebna velika razorna snaga, a i razlika u cijeni od 10000$ prema 40000$ koliko košta Hellfire je razlog zbog kojega će se TOW rabi za manje ciljeve. Iako nisu rabljene, na Cobru je moguć smještaj Mk 82 bombe od 250 kg, a neobičnije, ali dokazano naoružanje čine rakete zrak-zrak AIM-9M, te proturadarske rakete AGM-122 Sidearm, obje dometa 8 km. Velika taktička prednost Super Cobre je mogućnost simultane uporabe naoružanja od oba člana posade. To znači da pilot može pomoću topa M197 pucati po izvoru neposredne opasnosti dok istovremeno, OOS može ispaljivati navođene projektile na svoj cilj. Hellfire je važan korak u povećanju vatrene moći Cobre, jer ne samo da omogučava djelovanje iz znatno veće udaljenosti, već posada ne treba niti vidjeti svoj cilj, a i navođenje projektila u tom slučaju može se izvoditi od npr. izvidničkog helikopetra ili pješaštva sa zemlje. Od 1995. sve Super Cobre opremljene su sustavom za noćno ciljanje (NTS- Night Targeting System), koje zamijenjuje stariji teleskopski ciljnički sustav, kao i HUD u kabini pilota koji je zamjenjen novijim (ne treba niti navoditi da je opremljena i s NVG-om što je danas neizostavan dio borbenog helikoptera svakog ozbiljnijeg zrakoplovstva). Ukoliko Cobra napada svoj plijen po noći, tada OOS rabi FLIR dok pilot leti pomoću NVG-a (NVG je tipa ANVIS-6 i zanimljivo je da je proizvod izraelske tvrtke Elbit). Marinci su među rijetkima u svijetu i jedini u američkoj vojsci čija helikopterska obuka sadrži i obuku za zračnu borbu, iako se to smatra luksuzom, jer je zračna zaštita povjerena njihovim F/A-18.
Super Cobra opremljena je sustavima koji osiguravaju vrlo visoki stupanj samozaštite koju čini: AN/APR-39 sustav za upozorenje od radarskog ozračivanja, AN/AAR-47 sustav za upozorenje približavanja rakete, te AN/AVR-2A sustav upozorenja od laserskog zahvata, koji zajedno sa sustavom AN/ALQ-144 ("Hot Brick") i AN/ALE-39 lanserom toplinskih i radarskih mamaca čini AH-1W vrlo teškom metom. Pored svjetlosne signalizacije, upozorenja dobivena od strane navedenih sustava, ali i drugih sustava helikoptera, dobivaju se i preko zvučnog signalizatora na kojem ženski nasnimljeni glas upozorava na opasnosti, a koji je popularno nazvan "Bitching Betty". U prilog sigurnosti ide i činjenica da su obje oborene Cobre u posljednjem iračkom sukobu bile oborene topničkim naoružanja.
Što se pilotskog prostora tiče, u odnosu na ukupnu širinu trupa, pruža dostatno mjesta za posadu pri čemu je pilotska kabina znatno prostranija budući da se trup sužava prema naprijed. U prednjoj kabini OOS-a zanimljivo su postavljene upravljačke komande koje su smještene sa strane sjedala, a i upravljanje helikopterom s njima iz prednje kabine je teže nego iz stražnje pilotske kabine. Ono što će svaki pilot Cobre posebno isticati jest njezina iznimna preglednost iz kabine pri čemu je vidno polje osigurano čak i za znatan dio zadnje sfere helikoptera.
| Usporedna tablica AH-1W i Mi-24V | ||
|
AH-1W Super Cobra
|
Mi-24V Hind-E
|
|
| promjer rotora (m) |
14,6
|
17,3
|
| dužina trupa (m) |
13,6
|
17,5
|
| visina (m) |
4,44
|
6,5
|
| maksimalna poletna težina (kg) |
6690
|
12000
|
| maksimalna horizontalna brzina leta (km/h) |
270
|
322
|
| maksimalna visina leta (m) |
4270
|
4570
|
| dolet bez dopunskih spremnika (km) |
518
|
450
|
| motori |
2 XT700-GE-401
|
2 X TV3-117VMA
|
|
1690 KS svaki
|
2225 KS svaki
|
|
| posada |
pilot + operater oružnih sustava (kopilot)
|
pilot + OOS + mogućnost prijevoza 8 vojnika
|
AH-1Z Super Cobra za budućnost
|
|
| Dio borbenih akcija AH-1 Cobraenih akcija AH-1 Cobra |
| Pored prethodno spomenutih sukoba u Vijetnamu i Iraku, Cobra je djelovala i u nekim manje poznatim akcijama koje su pridonijele njenziom stalnom usavršavanju. - početkom 1980-ih, iranske Cobre rabljene su u većem opsegu protiv Iraka, od čega je najzanimljivije navesti zračne dvoboje između iračkih Mi-24 i iranskih AH-1J pri čemu su se od naoružanja najčešće koristile strojnice i nevođene rakete. Pobjedu su odnjeli Mi-24 (prema nekim podacima omjer je bio 10:7 za Mi-24) zbog veće brzine leta ali i bolje taktike borbe. - Cobre američke vojske i marinaca sudjelovale su 1983. u operaciji "Urgent Fury", invaziji na Karipsko otočje Grenade u ulozi zračne podrške i borbene pratnje transportnim helikopterima. Dva AH-1T su oborena, a tri člana posade su poginula. - kasnih 1980-ih, Cobre marinaca sudjelovale su u sukobima u Perzijskom zaljevu pri čemu su potopili tri iranska patrolna čamca, dok je jednu AH-1T oborila iranska protuzračna obrana. - AH-1T s broda USS Sajpan pružaju zračnu podršku za vrijeme evakuacije Amerikanaca iz Liberije 1990. godine. - 1993. i 1994. Cobre američke vojske i marinaca pružale su podršku u operaciji "Restore Hope" u Somaliji, kao i za vrijeme američke invazije na Haiti u operaciji "Uphold Democracy" 1994. - Cobre američkih marinaca djeluju s brodova iznad područja bivše Jugoslavije, a jedna od akcija bilo je spašavanje pilota satnika Scotta O?Gradya u svibnju 1995. nakon što su njegov F-16 oboreili Srbi. |
Godine 2000. Turska vojska potpisala je ugovor o narudžbi za 50 primjeraka AH-1Z, s daljnjom mogućnošću 145 primjeraka u bliskoj budučnosti. Na tom natječaju, glavna konkurencija Cobri bio je Kamov Ka-52, ali s obzirom da se Cobra u većem broju nalazi u naoružanju Turske, te da će dio opreme ugrađen u King Cobru (Turska oznaka za AH-1Z) proizvoditi Turska vojna industrija, prevaga je ipak pala na stranu AH-1Z izazivajući time veliko negodovanje Rusa, jer inačica Ka-52 rađena je posebno na zahtjev Turske vojske.
Zanimljivo je pratiti, kako je Cobra od svog prvog prototipa koji je izgledao kao mali "trkaći auto", tijekom godina s ugradnjom moćnijeg naoružanja, ravnih poklopaca kabine, različitih senzora i druge opreme, prerasla u leteći tenk, koji je i dalje zadržao prepoznatljivu vitku liniju helikoptera koji će još poduži niz godina predstavljati pojam helikoptera za uništavanje protivničkog oklopa.
|
|
||
 |
stranica 2/2
|
|
|
|
||
 |
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene