Zadnja promjena: 30.7.2010.

Piše Mislav BRLIĆ

Civilna obrana
Ekološki prihvatljiva vojna vozila
Sigurnost i zaštita civilnih zrakoplova od napada LPRS PZO (II. dio)
Partnership for Peace Information Management System (PIMS)
Angažman američke vojske u svijetu
Vojni izdaci u svjetskoj ekonomiji 2003.
Suradnja europskih država na području naoružanja i obrambene industrije
Sustav kontrole izvoza vojne opreme i robe dvojne namjene
Francuski topnički sustav CAESAR
XM8 - buduća osnovna jurišna puška vojske SAD-a?
Zapadni duh starog Japana
Suvremene tehnologije i razvoj sustava kemijske i biološke detekcije i identifikacije
Vojničke čizme
Novosti iz vojne tehnike
Novosti iz zrakoplovne tehnike
AH-1 Cobra (II. dio)
C-130J Super Hercules
Novosti iz ratnih mornarica
Fregate tipa F124, klase Sachsen
Mornarički PZO raketni sustav RIM-7 Sea Sparrow
Pukovnije karlovačkog generalata
Prvi svjetski rat - 90 godina poslije

Fregate tipa F124, klase Sachsen



Protuzračne fregate klase Sachsen, ponos Njemačke ratne mornarice, proizvod su 40 godišnjeg iskustva gradnje ratnih brodova u Njemačkoj, te kao takve predstavljaju tehnološki vrh u području ratne brodogradnje u svijetu

Njemačka ratna mornarica će potkraj ove godine primiti u operativnu službu prvu fregatu klase Sachsen (Saska), tip F124. Ta najnovija klasa njemačkih fregata proizašla je iz projekta prethodne klase Brandenburg (F123), no nove su fregate ipak nešto dulje (duljina preko svega 143 metra) s punom istisninom od 5600 tona s dodatkom novog protuzračnog borbenog sustava, suvremenijih elektroničkih sustava i senzora te drukčije konfiguracije propulzijskog postrojenja. Dugogodišnje iskustvo njemačkih brodograditelja u gradnji ratnih brodova rezultiralo je izgradnjom fregate izvrsnih tehničkih, pomorstvenih i borbenih značajki, a nove fregate zamijenit će dotrajale razarače klase Lütjens.

Program razvoja i gradnje



Sachsen snimljen tijekom opremanja
Fregate čine okosnicu njemačke površinske ratne flote, te već dugi niz godina, još od početka šestdesetih godina prošlog stoljeća, Njemačka ratna mornarica u suradnji s njemačkom vojnom industrijom sustavno, uz projekte ostalih vrsta ratnih brodova, razvija i vlastite projekte fregata po kojima je možda, uz podmornički program, i najprepoznatljivija unutar mornaričkih stručnih krugova. Njemačke fregate prije svega plijene pozornost svojom funkcionalnošću i borbenom otpornošću. Tako su i fregate klase Sachsen prije svega plod dugogodišnjeg promišljenog razvoja i ulaganja u vlastitu pamet i sposobnost te dobro osmišljene strategije razvoja cijelog društva i njemačke države.
Razvoj njemačkih fregata počinje nedugo nakon što je bivšoj Saveznoj Republici Njemačkoj ukinuto ograničenje za gradnju većih ratnih brodova (nakon ulaska SR Njemačke u NATO savez 1955.) s početkom rada na izradi prvog flotnog programa i projektiranju novih brodova.
Rezultat su bile prve fregate izgrađene u Njemačkoj nakon II. svjetskog rata, fregate klase Köln (klasa 120, F 120) standardne istisnine 2100 t i dosta neobičnog, robusnog izgleda. Radilo se o prilagodbi projekta njemačkog flotnog torpednog broda s kraja 1944. Ukupno je izgrađeno šest fregata klase Köln, a ušle su u sastav flote Njemačke ratne mornarice između 1961. i 1964. Slijedile su ih fregate klase Bremen (klasse 122, F 122) čiji je projekt proizašao iz projekta nizozemskih fregata klase Kortaener. Prva fregata Bremen ušla je u službu u rujnu 1979., a šesta, Karlsruhe, travnju 1984. Od prvobitno predviđene izgradnje dvanaest brodova te klase ukupno ih je izgrađeno osam. Posljednje dvije plovne jedinice naručene su sredinom osamdesetih godina zbog kašnjenja projekta slijedećih njemačkih fregata F 123. Te dvije fregate (Augsburg i Lübeck) ušle su u službu 1987. i 1990. Temeljna namjena fregata klase Bremen (stand. ist. 3000 t) je protupodmornička borba. Usporedo s gradnjom fregata klase Bremen njemačka brodogradilišta počinju s programom gradnje fregate tipa MEKO 360 i MEKO 200 za izvoz.



Fregate Sachsen namijenjene su PZO obrani flote
Kao zamjena za razarače klase Hamburg sredinom devedesetih godina Njemačka ratna mornarica uvodi u sastav svoje flote četiri nove fregate klase Brandeburg, oznake F 123 (Brandenburg, Schleswig-Holstein, Bayern i Mecklenburg-Vorpommern), nastavljajući tako daljnji razvoj svojih fregata. Projekt tih fregata čini i okosnicu projekta fregata klase Sachsen, tako da te dvije klase fregata imaju vrlo puno dodirnih točaka. Fregate klase Brandenburg su primljene u službu između 1994. i 1996. sa standardnom istisninom 3600 tona su prema početnim taktičko-tehničkim zahtjevima trebale biti ponajprije namijenjene u sklopu svojih eskortnih i izvidničkih zadaća protupodmorničkoj i protuzračnoj zaštiti flotnog sastava ili konvoja kako u obalnom području tako i na otvorenom oceanu. Projekt fregata klase Brandenburg proizašao je iz iskustava stečenih izradom projekta njemačke inačice NFR fregate (Fregata 124) i projekta fregata klase Bremen (propulzijsko postrojenje). No s uporabom modularnog sustava gradnje ili MEKO načela projektiranja ratnih brodova brodogradilišta Blohm+Voss, skratilo bi se vrijeme i smanjili troškovi gradnje, kao i kasniji troškovi održavanja. To je i prva klasa brodova koja je ušla u sastav flote njemačke ratne mornarice, a bila je projektirana prema MEKO načelu.
Kako je otkazanim programom zajedničke NATO fregate NFR 90 bilo predviđeno izgraditi brodove koji bi zamijenili četiri razarača klase Hamburg, ali i tri razarača klase Lütjens, nakon ulaska u službu fregata klase Brandenburg njemačkoj ratnoj mornarici hitno je trebala nova klasa fregata kao zamjena za razarače klase Lütjens. Tako je taktičko-tehničkim zahtjevima iz 1992. definirana primarna zadaća novih fregata; protuzračna zaštita flotnog sastava. Istodobno je Njemačka nastojala pronaći države koje su trebale fregate sličnih značajki i koje bi joj se pridružile u programu projektiranja i razvoja borbenih sustava kako bi zajedničkim planiranjem smanjili troškove razvoja i uporabile postojeće studije. Uskoro su se Njemačkoj pridružile Nizozemska i Španjolska te je u siječnju 1994. stvoren program Trilateral Frigate Co-operation (TFC). Svrha programa bila je omogućiti svakoj od tri zemlje partnera razvoj projekta fregate koji u potpunosti udovoljava pojedinim nacionalnim zahtjevima, ali i posjeduje veliki broj zajedničkih sustava. Unutar tog pristupa ukupno je identificirano 20 područja zajedničkog interesa s potencijalom za zajedničkom nabavom. No, konačno je suradnja na TCF programu većinom bila usmjerena prema razvoju zajedničkog protuzračnog borbenog sustava za nizozemske i njemačke nove fregate, jer se Španjolska u lipnju 1995. povukla iz razvoja zajedničkog protuzračnog sustava, dajući prednost borbenom sustavu zasnovanom na prilagodbi sustava Aegis Američke ratne mornarice. Tako su iz TCF programa proizašle njemačke fregate klase Sachsen te nizozemske fregate klase De Zeven Provincien, ali i španjolske fregate klase Don Alvaro de Bazán (F-100) koje imaju znatno manje zajedničkih značajki.
Ukupno su naručene tri fregate klase Sachsen, a polaganje kobilice za prvu fregatu održano je 27. veljače 1998. Druga fregata iz klase Hamburg, porinuta je u kolovozu 2002. trebala bi biti isporučena krajem ove godine, a treća Hessen porinuta je u srpnju 2003. te će biti predana Njemačkoj ratnoj mornarici 2005. Fregate klase Sachsen dobile su imena po njemačkim saveznim državama, isto kao fregate klase Brandenburg. Osim za protuzračnu zaštitu, te će se fregate rabiti za protubrodsku i protupodmorničku borbu. Kao i kod fregata klase Brandenburg ugovor za projektiranje i gradnju zaključen je s njemačkim brodograđevnim konzorcijem ARGE F124 koji čine poduzeća Blohm+Voss, Howaldstwerke Deutsche Werft i Thyseen Nordeewerke. Vrijednost programa projektiranja i gradnje tri fregate iznosi 1,5 milijardi eura, a svakom brodogradilištu dodijeljena je gradnja jedne fregate. Prema flotnom programu Njemačka ratna mornarica bi 2005. trebala imati u službi 15 fregata (8 klase Bremen, 4 klase Brandenburg i 3 klase Sachsen).

Temeljne značajke projekta



Pramčani dio Sachsena s topom, lanserima PZO raketa i radarskim sustavima
Fregate klase Sachsen su kao i fregate klase Brandenburg projektirane prema MEKO1) načelu projektiranja, a velika se pozornost posvetila smanjenju značajki zamjetljivosti i borbenoj otpornosti. Čak i nakon pogotka projektila, fregate su projektirane ne samo da prežive nego da i dalje mogu održati borbenu spremnost i djelovati s ograničenim borbenim kapacitetima. Stoga su naoružanje i senzori koncentrirani u dvije skupine koje su daleko odvojene jedna od druge. Borbena otpornost je osigurana ugradnjom sljedećih mjera: neovisnost brodskih sustava (sustav morske vode i protupožarni sustav) po odjeljcima broda, automatizacija, posebni elektro i ventilacijski distribucijski sustav.
Neovisnost brodskih sustava po odjeljcima broda uključuje zamjenu uobičajenih horizontalnih cjevovoda i kabelskih staza koji se znaju pružati uzduž nekoliko odjeljaka pa i cijelog broda kroz brojne otvore na pregradama s razmještajem vertikalnih središnjih cjevovoda, zračnih i elektrokanala. Naime trup i nadgrađe su podijeljeni u 12 odvojenih i samostalnih odjeljaka ili zona od kojih je svaki opremljen vlastitim izvorom električne energije, sustavom ventilacije i filtroventilacije za kemijsko-biološko-nuklearnu zaštitu. Ako u slučaju oštećenja zataje brodski sustavi unutar samo jednog ili dva odjeljka, a ostali odjeljci ostaju nedirnuti, uključujući i ventilaciju, moguće je horizontalno širenje dima i topline na taj način izbjegnuto. Nadzor oštećenja je lakši te i posada i brod mogu puno dulje ostati operativni.
Nadalje, konstrukcijska borbena otpornost fregata klase Sachsen je znatno poboljšana postavljanjem šest plino-vodonepropusnih pregrada s dvostrukom stijenkom u brodski trup, a kao i kod fregata klase Brandenburg ispod glavne palube su postavljena tri kutijasta uzdužna nosača. Ugradnjom pregrada s dvostrukom stijenkom, uz to što se dodatno povećava čvrstoća trupa, znatno se ograničio učinak eksplozije i njezinih učinaka sprečavajući rasprostiranje plinova i krhotina nakon eksplozije. Uz to, neprekidno dvodno služi za smještaj goriva te tako fregatama povećava stabilitet i zaštitu od požara. Tri uzdužna kutijasta nosača koji se protežu kroz 80 posto duljine broda povećavaju uzdužnu čvrstoću brodske konstrukcije i sprečavaju lom konstrukcije čak i kod izravnog pogotka projektila s bojnom glavom sa 150 kg eksploziva. Dva bočna kutijasta nosača imaju poprečni presjek oko 1,2 m2, dok izmjere središnjeg nosača iznose 1,5 x 0,6 m. Trup, nadgrađe i moduli jarbola su izvedeni od čelika povišene čvrstoće D36.



Top OTOBreda 76/62 Super Rapid kalibra 76 mm
Fregate klase Sachsen podijeljene su i u nekoliko zona oštećenja koje su pod stalnim nadzorom preko glavnog pulta za nadzor oštećenja broda, smještenog u brodskom zapovjednom središtu. Svaka od tih zona je samostalna s obzirom na protupožarnu zaštitu i drenažu. Na taj se način osigurava brzo utvrđivanje bilo kakvog oštećenja ili moguće opasnosti. Pričuvni pult za nadzor oštećenja smješten je u pramčanom dijelu broda.
Glavne projektne značajke fregata F124 određene su usvajanjem MEKO ("MEhrzweck-KOmbination", Višenamjensko kombiniranje) projektnog načela pri projektiranju i gradnji tih fregata. Na novim njemačkim fregatama bit će ukupno 58 modula; četiri modula za oružne sustave (top kalibra 76 mm, dva RAM lansera i lanser VLS Mk41), sedam modula elektroničke opreme, devet paletizirana modula brodskih sustava, 24 paletizirana modula razne opreme i uređaja, 12 modula klimatizacijskog sustava i dva jarbolna modula.
Temeljne značajke fregata klase Sachsen
Puna istisnina: 5600 tona
Duljina preko svega: 143,00 m
Duljina na vodnoj liniji: 132,15 m
Širina: 17,44 m
Širina na vodnoj liniji: 16,68 m
Gaz: 5,00 m
Najveća brzina: 29 čv
Doplov: 4000 nm
uz 18 čv
Autonomnost: 21 dan
Posada: 243 +12
Pogon: CODAG
1 x 23.500 kW i
2 x 7400 kW
Pri projektiranju i gradnji poduzete su posebne mjere kako bi se što više smanjile značajke zamjetljivosti novih fregata. Tako je radarski odraz sveden samo na 10 posto odraza fregata klase Bremen, a sve su okomite plohe trupa i nadgrađe nagnute u odnosu na okomitu ravninu. Kako bi se poboljšalo ponašanje fregata pri djelovanju helikoptera na nemirnom moru ugrađene su im dvije ljuljne kobilice i posebni sustav za stabiliziranje ljuljanja broda kormilom koji omogućuju operacije slijetanja i polijetanja helikoptera na nemirnom moru do stanja 6.
Na fregatama klase Sachsen velika je pozornost posvećena poboljšanju životnih uvjeta posade. Na brod se može ukrcati do 255 članova posade i letačkog osoblja što je za 26 osoba više nego kod fregata klase Brandenburg. U taj broj je uračunata i pričuva za slučaj ako fregate dobiju nove oružne sustave ili budu služile kao zapovjedni brodovi. Ukupno ima 39 časnika (+ dva dodatna ležaja), 64 starijih dočasnika (+ četiri dodatna ležaja) te 140 mlađih dočasnika i mornara (+ šest dodatnih ležajeva). Za časnike su predviđene jednokrevetne i dvokrevetne kabine, za dočasnike dvokrevetne i četverokrevetne, a za mornare kabine s najviše osam ležajeva. Sve su kabine zvučno izolirane i opremljene sanitarnim čvorom.

Sustav propulzije



Za blisku proturaketnu i protuzračnu borbu namijenjen je raketni sustav RIM-116A RAM...
Za razliku od fregata klase Bremen i Brandenburg čija se CODAG propulzijska konfiguracija sastoji od dvije plinske turbine i dva diesel motora, fregate F124 imaju CODAG propulzijsku konfiguraciju s jednom plinskom turbinom GE 7 LM 2500 PF/MLG snage 23.500 kW i dva Diesel motora MTU 20 V 1163 TB93 ukupne snage 7.400 kW. Takvom konfiguracijom omogućen je zajednički ili pojedinačni rad jedne plinske turbine i dva diesel motora. Do ukidanja jedne plinske turbine u odnosu na prethodne klase njemačkih fregata došlo se kako bi se uštedilo u nabavnoj cijeni i operativnim troškovima. Za plovidbu ophodnom brzinom od približno 20 čvorova brodski vijak s promjenjivim usponom pokretat će se jednim motorom, za djelovanje pri maksimalnim brzinama rabit će se oba dizelska motora zajedno s plinskom turbinom, a ukupna snaga od 38.300 kW osiguravat će brzinu od gotovo 30 čvorova. Električnu energiju osiguravat će četiri dizelska generatora MTU 12V 396 TE54 snage po 1000 kW. Propulzijsko postrojenje s glavnim motorima, plinskom turbinom, reduktorima i dizelskim generatorima također je kao i kod klase Brandenburg raspoređeno u pet strojarnica, a svi motori, plinske turbine i generatori elastično su temeljeni i zatvoreni u akustično izolirano kućište.

Naoružanje



... čiji je jedan lanser postavljen na pramcu ...
Temeljno brodsko naoružanje činit će protuzračni projektili Evolved Sea Sparrow (ESSM) (dosega 45 km) i Standard SM-2 Block IIIA (dosega 180 km) koji će se lansirati iz lansera za okomito lansiranje projektila Martin Marietta VLS Mk 41 Mod 3. sa 32 spremnika ugrađenih u pramčani dio trupa iza kupole pramčanog topa (osam spremnika manje od nizozemskih fregata klase De Zeven Provincien i 16 od španjolskih klase Don Alvaro de Bazán). Za blisku protuzračnu obranu rabit će se dva lansera Mk 49 RAM sustava za blisku protuzračnu obranu s po 21 projektilom RIM-116B. I dok će se projektili ESSM rabiti za lokalnu zaštitu, projektili Standard služit će za širu zračnu obranu. Projektili Evolved Sea Sparrow mogu se lansirati iz svih postojećih lansera kako za koso tako i za okomito lansiranje. Najveća novina tog projektila u odnosu na prethodne inačice Sea Sparowa je mogućnost krcanja četiri projektila (prije samo jedan) u jedan skupni spremnik u svaki bunar okomitih lansera što je omogućeno uklanjanjem aerodinamičkih krilaca sa središnjeg dijela tijela.
Naoružanje
Protuzračno: lanser Martin Marietta Mk 41 VLS Mod 3 za projektile Evolved Sea Sparrow (ESSM) i Standard SM-2 Block 3A (32 spremnika) 2 lansera Mk 49 sustava za blisku protuzračnu obranu RAM za projektile RIM-116A

Protubrodsko: top OTOBreda 76/62 Super Rapid kalibra 76 mm (dvojne namjene) i 2 topa Rheinmetall Rh 202 kalibra 20 mm (dvojne namjene) 2x4 lansera za projektile RGM-84F Harpoon

Protupodmorničko: 2x3 torpedne cijevi Mk 32 Mod 9 promjera 324 mm za lansiranje torpeda Mk 46 mod 2 ili DM4A1

Helikopter: 2 Westland Sea Lynx Mk 88A
Uz to, suvremenijim poluaktivnim navođenjem omogućeno je samonavođenje na postavljača smetnji te pamćenje položaja cilja i izračunavanje njegove pozicije na temelju prethodnih podataka o njegovom kretanju. Tako se cilj ne mora stalno ozračivati tijekom vođenja projektila. Time se omogućuje bolja zaštita na ometanje i otvara se mogućnost istodobnog gađanja ciljeva jednim radarskim sustavom za ozračavanje ciljeva. Projektil Evolved Sea Sparrow ima i znatno povećanu brzinu više od 3 Macha (3670 km/h). Prosječna cijena jednog projektila ESSM iznosi 656.000 dolara.
Bliskoobrambeni raketni sustav RIM-116A RAM (Rolling Airframe Missile) zbog dogradnje Block 1A sada može djelovati i protiv helikoptera, sporih zračnih ciljeva i ciljeva na moru koji se nalaze na maloj udaljenosti. Sustav RIM-116A RAM je razvijen zajedničkom suradnjom američko-njemačko-danskih poduzeća. U lanser sustava može se staviti 21 projektil (u nekim inačicama 10 projektila) koji imaju doseg 9 km i brzinu 2 Macha (2450 km/h).
Za protubrodsku, ali i protuzračnu borbu služit će pramčani top OTOBreda 76/62 Super Rapid kalibra 76 mm (dosega 16 km) i dva jednocijevna topa Rheinmetall Rh 202 kalibra 20 mm (dosega 2 km). Top Super Rapid 76/62 kalibra 76 mm ima najveći doseg 5000 m kod gađanja zračnih ciljeva i 15 km kod gađanja površinskih ciljeva. Brzina paljbe tih topova iznosi 85 hitaca u minuti, a elevacija od minus 15 do plus 85 stupnjeva. Brzina granate na izlazu iz cijevi iznosi 925 m/s (3330 km/h). Moguć je dvojni način ciljanja; radarsko-optronički ili pomoću ciljničke sprave sa stabiliziranom ciljničkom crtom. Prvi se način rabi za gađanje brzih i pokretljivih ciljeva (zrakoplovi, protubrodski projektili, helikopteri i brzi bojni brodovi, itd.), dok je drugi sustav predviđen za ciljeve koji se sporo kreću ili su nepokretni (veliki spori brodovi, bunkeri na obali, itd.). Zbog svoje male mase od samo 7350 kg ovaj je top uporabljiv za ugradnju na brodove veličine krstarica pa do malih brzih napadnih brodova. Stoga je, ali i zbog svoje pouzdanosti i kompaktnosti vrlo omiljen i u uporabi u gotovo svim ratnim flotama Zapada



... a drugi na krmi broda. Iza se vidi velika crna antena radarskog sutava SMART L
Za protubrodsku borbu postavit će se i dva četverostruka lansera za projektile RGM-84F Harpoon. Njihova niska krstareća putanja, navođenje aktivnim radarom i bojna glava osiguravaju visoki stupanj preživljavanja i učinkovitosti. Domet projektila Harpoon RGM-84 iznosi 130 km, a brzina leta mu je 0,9 Mh (1100 km/h). Sastoji se od pet dijelova; dijela za navođenje, bojne glave, pogonskog dijela, upravljačkog dijela i raketnih startnih motora. Masa bojne glave iznosi 227 kg, a promjer tijela je 343 mm. Prije ispaljivanja u programabilnu jedinicu za navođenje projektila (posebni sustav vezanih žirokompasa) unose se polazni podaci potrebni za navođenje projektila prema cilju. Podaci sadrže položaj cilja u odnosu na točku lansiranog projektila. Nakon ispaljivanja jedinica održava projektil na programiranom profilu leta uz pomoć podataka o visini i ubrzanju projektila koji se stalno ispituju, a radarski visinomjer održava niski horizontalni let te veza s vlastitim brodom nije potrebna. Startni raketni pogon pokreće projektil dok se ne dostigne stalno održiva brzina leta. Tada se on odvaja od projektila. Približavajući se cilju djelatni radar pretražuje površinu mora, hvata cilj i na kraju zapovijeda nagli skok i obrušavanje prema cilju. Ovakav završni manevar ima dva cilja. Prvi je da se obrani broda oteža pokušaj obaranja projektila i drugi, da se brod pogodi pod najučinkovitijem kutem i time nanese najveća šteta. Cijena jednog projektila Harpoon RGM-84 procjenjuje se na oko 520.000 dolara.
Protupodmorničku zaštitu osiguravat će dvije trostruke torpedne cijevi Mk 32 Mod 9 promjera 324 mm za lansiranje torpeda Mk 46 mod 2 ili DM4A1 te dva helikoptera za čije je djelovanje predviđena prostrana letna paluba i dva hangara. Predviđeno je krcanje helikoptera MH 90, no kako ti helikopteri još nisu ušli u službu početno će se djelovati helikopterima Westland Sea Lynx Mk 88A. Hangari su međusobno odijeljeni prolazom zbog zaštite od požara. Fregate klase Sachsen također će biti opremljene njemačkim sustavom za prija helikoptera MBB Forder und Hebesysteme koji rabi lasersko navođenje helikoptera i računalno nadzirane manipulatorske ruke za automatsko osiguranje helikoptera nakon slijetanja. Sustav, kojim upravlja jedan čovjek s prenosnim računalnim panelom, omogućuje operatoru premještaj helikoptera u hangar ili drugo mjesto određeno za smještaj helikoptera potpuno automatski.

Senzori
Trostruke torpedne cijevi MK 32 Mod 9 promjera 324 mm namijenjene lansiranju torpeda Mk 46 mod 2 ili DM4A1
Za nadzor zračnog prostora postavit će se antena 3D motrilačkog radara SMART L tvrtke Thales koji radi u D frekvencijskom području. Za praćenje cilja i navođenje protuzračnih i protubrodskih projektila služit će višenamjenski radar 3D višenamjenski radar APAR (Active Phased Array Radar) radar koji radi u I/J frekvencijskom području, a za upravljanje topničkom paljbom ugradit će se optronički direktor Signaal IRST.
Antena radara SMART-L antena promjera 8,2 m vrti se brzinom 12 okretaja u minuti. Nisko vidljive ciljeve može otkriti na udaljenosti do 55 km, a konvencionalne na udaljenostima većim od 100 km. Najveći doseg iznosi mu 400 km, a može otkriti objekt veličine loptice za tenis na udaljenosti većoj od 120 km. Može istodobno pratiti do 1000 zračnih, 40 površinskih i 32 lažna cilja (mamaca).
Senzori
Navigacijski radar: 2 STN Atlas Elektronik 9600M

Radar za motrenje zračnog prostora: 3D SMART L

Upravljanje paljbom projektila: 3D APAR

Upravljanje topničkom paljbom: optronički direktor Signaal IRST

Sonar: Atlas Elektronik DSQS 21B Mod

EW: sustav TST FL 1800 S 8 Stage II za otkrivanje i ometanje radarskih signala 6x6 bacača lažnih ciljeva Mk 36 SRBOC
Fregate klase Sachsen su prvi brodovi Njemačke ratne mornarice opremljeni APAR radarom koji je razvijen suradnjom njemačkih, nizozemskih i kanadskih tvrtki. Nerotirajuća antena radara APAR se sastoji od četiri plošne rešetke od kojih svaka pokriva polje od 120 stupnjeva u azimutu, tako da sve četiri zajedno pokrivaju svih 360 stupnjeva. Takva antena osigurava neprekidno pretraživanje horizonta. Radarom APAR može se slijediti do 200 zračnih ciljeva na udaljenosti do 150 km i 100 površinskih ciljeva na udaljenosti do 29 km. Njime je omogućeno istodobno praćenje do 250 ciljeva te navođenje na 16 ciljeva s 32 projektila u zraku. Zbog njegove relativno male veličine bilo ga je moguće visoko postaviti iznad mora (za razliku od američkog radara AN/SPY-1).
Na fregate klase Sachsen ugradit će se i integrirani borbeni sustav Signaal SEWACO FC/Sigma Splice kojim se više od 17 višenamjenskih pulteva obavlja prikupljanje i obrada svih podataka s motrilačkih sustava, te usklađivanje i upravljanje borbenim i elektroničkim sustavima. Od opreme za elektroničko ratovanje fregate klase Sachsen posjedovat će uređaj za otkrivanje neprijateljskog radarskog zračenja TST FL 1800S Stage II koji ujedno služi i za ometanje neprijateljskih radara i elektroničkog navođenog neprijateljskog projektila. Elektroničke protumjere uključuju i šest šesterocijevnih lansera lažnih ciljeva Mk 36 SRBOC. Za otkrivanje podmornica služi aktivno/pasivni pramčani sonar Atlas Elektronik DSQS 23BZ (ASO-90).

Zaključak



Na krmi broda velika je letna paluba za brodske helikoptere
Fregate klase Sachsen predstavljaju sam vrh tehnološke opremljenosti jednog ratnog broda te su ogledni primjer kako treba izgledati ratni brod današnjice. Isto tako, s obzirom na modularni način opremanja i gradnje te fregate imaju dovoljno potencijala i prostornih mogućnosti udovoljiti svim budućim ključnim taktičko-tehničkim zahtjevima, što je i njihova najveća prednost u odnosu na ostale projekte današnjih fregata. Njemačka ratna brodogradnja još je jednom na ovom projektu dokazala svoju sposobnost i vrhunsko umijeće, tako da nije čudno da su upravo njemačke fregate tipa MEKO 360 ili MEKO 200 najtraženije fregate na svjetskom tržištu. Riječ je o iznimnim tipovima ratnih brodova čiji su projekti prema MEKO načelu znatno promijenili pristup u projektiranju ratnih brodova mnogih zemalja u svijetu. Već se razvija i fregata tipa F 125 čiji bi se projekt trebao temeljiti na projektu fregata klase Sachsen, ali i nizozemskih i španjolskih fregata klase De Zeven Provincien i Don Alvaro de Bazán (F-100), a koje bi trebale zamijeniti fregate klase Bremen. To bi bile fregate veličine razarača s istisninom oko 6000 t, a planira se kako bi prva od osam predviđenih fregata ušla u službu 2010.

Legenda:
1) MEKO načelo projektiranja omogućuje jednostavnu ugradnju velikog broja različitih sustava u obliku standardiziranih modula ili spremnika (kontejnera) bez potrebe velikih izmjena brodske strukture.



Linkovi
Allgemeine shweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)
Jane's defence
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene