|
Zadnja promjena: 30.7.2010.
|
Piše Vladimir SUPERINA
 |
|
|
Civilni i kargo zrakoplovi uobičajeno lete na visinama iznad 7000 m i stoga su za LPRS PZO nedohvatljivi. No, snižavajući visinu zbog slijetanja i penjući se nakon uzlijetanja dugo se nalaze na malim visinama na kojima su ranjivi od LPRS-a PZO-a. Ako u proračun uzmemo uobičajeni kut pod kojim se prilazi pisti ili penje nakon uzlijetanja i granicu od 5 km ispod koje avion više nije posve siguran, možemo izračunati da je avion potencijalno ugrožen četrdesetak kilometara prije slijetanja i isto toliko nakon uzlijetanja i to u koridoru od oko 4 km lijevo i desno od osi piste. Dakle, on je potencijalno ugrožen na području od oko 640 četvornih kilometara ili u prostoru od oko 3000 kubnih kilometara1. Naravno, zrakoplov je znatno ugroženiji u prostoru bližem pisti i u smjeru piste, no tek izvan proračunatog prostora on je siguran od djelovanja LPRS-a PZO-a, lansiranog sa zemlje. Vremenski gledano, avion je ugrožen od LPRS-a PZO-a oko 10 minuta prije slijetanja i isto toliko poslije uzlijetanja.
Potencijalno opasan prostor je toliko prostran da ga je gotovo nemoguće nadzirati uobičajenim policijskim ili vojno-policijskim metodama. To je nemoguće učinkovito činiti čak i u zemljama i u regijama gdje se ne vode borbena djelovanja. Upitno je koliko bi takav nadzor koštao i bi li bio uopće moguć s financijske točke gledanja.
Na opasnost je moguće reagirati i tako što će se u zraku u području aerodroma nalaziti borbeni zrakoplovi i helikopteri koji će imati dvostruku ulogu: privlačenje lansirane rakete na sebe i svoje IC mamce ili druge protumjere te ulogu borbenog izviđanja, traganje za napadačem i njegovo uništenje neposredno nakon lansiranja PZO rakete.
No i ovakve mjere su iznimno skupe, nedovoljno sigurne i neprikladne za uporabu u područjima koja nisu izravno zahvaćena borbenim djelovanjima, čak i u područjima u kojima se nastoji pacificirati stanovništvo ovakve mjere mogu biti, politički gledano, kontraproduktivne. Osim toga, one su neizvodive u stranoj zemlji, primjerice one nisu uporabljive od Izraela u Keniji, a Kenija sama nije ih sposobna niti spremna provoditi.
Napokon, na opasnost od LPRS-a PZO-a moguće je reagirati dodatnim oblikovanjima mlaznika motora zrakoplova što je česta pojava kod konstruiranja vojnih, posebno borbenih zrakoplova. No, to je pitanje skupih dodatnih modifikacija samog zrakoplova koje pored visoke cijene zahtijevaju dugo izbivanje svakog zrakoplova iz komercijalne uporabe. Rezultati dobiveni samo ovakvim modifikacijama nisu dostatni za zaštitu zrakoplova, te se opet moraju kombinirati s nekom drugom zaštitom.
Vjerovati da su napadi LPRS-a PZO-a na civilne avione prolazni "modni hit" terorističkih i inih snaga, u najmanju ruku, je naivno. Čak kad bi se i odnosi među državama i narodima korjenito i radikalno promijenili, dugo vremena se postojeće tenzije, nastale u proteklih pola stoljeća, ne bi smirile toliko da zrakoplovi mogu biti sigurni, poglavito u "žarkim" područjima Bliskog i Srednjeg Istoka, te Afrike.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
|
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene