|
|
| Savjet za sukcesiju vojne imovine čiji je predsjednik Želimir Latković čine 22 voditelja ekspertnih skupina, četiri granska koordinatora te savjetnici za pravna i sigurnosna pitanja i arhivsku građu |
Od brojnih kompleksnih pitanja naslijeđenih raspadom SFRJ, najintrigantnije je brojkama "opipljivo" pitanje sukcesije cjelokupne njezine imovine. To pitanje javno se razmatra još od rujna 1992., kako od "stranaka" u postupku, tako i od međunarodne zajednice. U skladu s tim, i aktivnosti vezane uz sukcesiju imovine bivše države imale su zapaženo mjesto u državnim tijelima Republike Hrvatske, ali i u svim hrvatskim medijima. Iz pragmatično-političkih razloga u proteklih 15-ak godina u prvom planu rješavanja bila su pitanja financijske pasive i aktive bivše države, njena diplomatska i konzularna imovina te neka druga pitanja. Pitanje sukcesije imovine JNA svjesno je potisnuto u drugi plan, što na prvi pogled čudi jer je njezina vrijednost u ukupnoj sukcesijskoj masi daleko najveća: iznosi između 80 i 90 posto, ili oko 70 milijardi USD !!! No, već početkom 1993. svi pregovori oko vojne imovine zaustavljeni su na inicijativu međunarodne zajednice. Kao prvo, u tadašnje još uvijek ratno doba vojna imovina itekako je bila "u uporabi" i dnevno podložna svakojakim "promjenama". Drugo, i još važnije, međunarodna zajednica imala je, zbog dugovanja država sljednica prema MMF-u, Svjetskoj banci i drugim vjerovnicima, svoj interes koji je nastojala prvenstveno ostvariti.
Danas je pitanje sukcesije vojne imovine opet aktualizirano, i to prije svega na inicijativu Republike Hrvatske. Zapravo, tako je bilo i od samih početaka jer je još 1991. tadašnji ministar obrane Martin Špegelj inicirao izradu prvog modela razdiobe vojne imovine kojeg je prihvatila i Vlada RH. Poslije toga, u rujnu 1992. osnovan je i MORH-ov ekspertni tim, koji je počeo velik posao na sukcesiji vojne imovine i čije su procjene veličine i vrijednosti vojne imovine potvrdili i eksperti UN-a.
Savjet za sukcesiju vojne imovine
Nakon spomenutog "zatišja" od proljeća 1993., s lipnjem 2001. i potpisivanjem međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije u Beču, te njegovim kasnijim ratificiranjem i provođenjem, sva se pitanja, osim vojnih, manje-više uspješno rješavaju. Izgleda da je imovina JNA, kao najveća, najvrednija i najosjetljivija diobena stavka, u potpunosti "ozbiljno shvaćena" tek u Hrvatskoj. Naime, krajem 2002. i početkom 2003. tadašnja ministrica obrane Željka Antunović donijela je niz odluka kojima je osnovan Savjet za sukcesiju vojne imovine pri Kabinetu ministra. Za njegovog predsjednika imenovan je Želimir Latković, čijom zaslugom je redakcija Hrvatskog vojnika i dobila uvid u tu kompleksnu temu. Savjet čine 22 voditelja ekspertnih skupina (svaka se bavi pojedinim područjem), četiri granska koordinatora te savjetnici za pravna i sigurnosna pitanja i arhivsku građu. Unutar ekspertnih skupina angažirano je, na razne načine, više stotina djelatnih i umirovljenih časnika i djelatnika Ministarstva obrane. Druge države sljednice SFRJ, svaka iz svojih razloga (nedostatak kadrova ili izvorne arhivske građe i slično), nisu se ni približno angažirale na pitanju sukcesije vojne imovine.
Važno je istaknuti da je provođenje zadaća Savjeta (navedenih u posebnom dijelu ovog teksta) od velikog političkog i financijskog interesa za Republiku Hrvatsku. Razlog tomu nije tek želja za "naplatom" potraživanja te konačnim i kvalitetnim rješenjem materijalnih i političkih pitanja između država sljednica. Rezultati rada Savjeta zasigurno će sa sobom povući i znanstvena istraživanja druga dva aspekta: povijesnog jer će se konačno utvrditi istina o tome što je bila JNA te materijalno-financijskog, u svrhu daljnjeg ustvrđivanja vrijednosti i veličine pojedinih segmenata diobene mase vojne imovine. Naime, građani Republike Hrvatske još pamte i pamtit će beskrajno duge kolone borbene tehnike koju je bivša vojska nasilno odnijela tijekom povlačenja s teritorija Hrvatske, a koja je generacijama plaćana novcem njezinih poreznih obveznika.
Hrvatska potražuje oko 10 milijardi USD
|
|
Hrvatski su eksperti odradili pionirski posao, jer sličan predložak za razdiobu vojne imovine, u državi koja se raspala poput Jugoslavije - nisu imali! Ti ljudi su, u interesu Republike Hrvatske, zapravo radili na jednom golemom znanstvenom projektu, u vrlo teškim uvjetima, snalazeći se na sve moguće načine u prikupljanju potrebne arhivske građe
S lijeva: pukovnik mr. sc. Zdenko Matijaščić, brigadir dr. sc. Simeon Kovačev, brigadni general Josip Petrović, dipl. ing.
|
Prva od tri etape projekta sukcesije vojne imovine privodi se kraju. Praktički, započeta je još početkom 1991., a bit će okončana potkraj ove godine. Ona je bila isključivo u ingerenciji eksperata, bez utjecaja politike. Koliko je posla obavljeno - nije potrebno ni govoriti. Zapravo, hrvatski su eksperti odradili pionirski posao, jer sličan predložak za razdiobu vojne imovine, u državi koja se raspala poput Jugoslavije - nisu imali! Ti ljudi su, u interesu Republike Hrvatske, zapravo radili na jednom golemom znanstvenom projektu, u vrlo teškim uvjetima, snalazeći se na sve moguće načine u prikupljanju potrebne arhivske građe. Stoga su razvili i posebnu metodologiju rada, uspjevši se držati strogo znanstvenog pristupa u radu. Za kraj ovog dijela teksta spomenut ćemo fascinantne brojke koje su rezultat rada Savjeta: ukupna vrijednost diobene mase vojne imovine, koja uključuje pokretnine i nekretnine JNA, iznosi oko 70 milijardi USD. Od tog iznosa, Republika Hrvatska dokumentirano potražuje oko 10 milijardi USD, i to bez ratnih šteta. Naime, samo miniranjem podzemnog aerodroma "Željava", smještenog ispod hrvatske strane Plješivice, Hrvatskoj je nanesena ratna šteta više od 8 milijardi USD (po priznanju glavnog konstruktora tog grandioznog podzemnog aerodroma).
|
POSTAVKE I PRINCIPI NA TEMELJU KOJIH RADI SAVJET ZA SUKCESIJU
- 31. prosinca 1990. jedinstveni je datum sukcesije vojne imovine,
- u procjenjivanju veličine i vrijednosti diobene mase JNA primjenjuje se isključivo objektivan, znanstveni pristup. Nijedna eventualna pogreška u procjenama nije posljedica političkog stava ili naputka, nego fizičke pogreške pojedinca- eksperta,
- materijalna sredstva zarobljena u ratu ne ulaze u diobenu masu,
- Republiku Hrvatsku (osim iznimno) ne zanima materijalna restitucija, odnosno vraćanje otetih sredstava koja su danas dotrajala. Zanima je isključivo financijsko obeštećenje.
|
Posljednja aktivnost prve etape odnosi se na medijsku promociju rada Savjeta. Ona je počela s tematskim brojem "Polemosa", časopisa za interdisciplinarna istraživanja rata i mira Hrvatskog sociološkog društva (broj 17 / siječanj-lipanj 2006.), u izdanju Naklade Jesenski i Turk. Budući da nije riječ o konkurentskoj nam tiskovini, red je da predstavimo tu važnu publikaciju. U njoj je Projekt sukcesije vojne imovine predstavljen sažetim uvodnikom Želimira Latkovića. Potom o nekim općim značajkama razvoja JNA možete pročitati u tekstu poznatog povjesničara dr. sc. Davora Marijana. Glavno mjesto u "Polemosu" imaju tri pregledna rada, prvi u nizu izrađenih i recenziranih elaborata po ekspertnim skupinama koji su javno objavljeni. Njih je izradio tim trojice autora, naših sugovornika, članova Savjeta za sukcesiju
|
NEKE OD TEMELJNIH ZADAĆA SAVJETA ZA SUKCESIJU VOJNE IMOVINE
- stvaranje dokumentacijske i kadrovske osnove za pregovore s drugim državama sljednicama,
- vrednovanje veličine i vrijednosti ukupne diobene mase JNA te izrada prijedloga diobenih bilanci dijelova imovine JNA iz djelokruga rada pojedinih ekspertnih skupina,
- sudjelovanje u konkretnoj razdiobi vojne imovine te spoznavanje veličine vojno-industrijskog kompleksa i njegove uloge u raspadu SFRJ.
|
vojne imovine, umirovljenih časnika HV-a. Radovi se odnose na "Nastavno-obrazovne resurse i kapacitete JNA", "Naučno-istraživačke resurse i kapacitete JNA" te na "Vojnoindustrijski kompleks SFRJ".
Autori tih radova, brigadir dr. sc. Simeon Kovačev, pukovnik mr. sc. Zdenko Matijaščić i brigadni general Josip Petrović, dipl. ing., sigurno nisu slučajno odabrani za taj posao. Odreda su potkovani stručnošću i iskustvom, a bili su svjesni važnosti posla i stoga dodatno motivirani. Također, sva trojica su prije rata radila u JNA na područjima koja su obuhvaćena tim radovima i koja su izvrsno poznavali.
Specifičan metodološki pristup u radu
Razgovor s tom trojicom stručnjaka dao nam je odgovor na više aspekata njihovog rada. Od samih početaka (1992.) najveći problem bio je u prikupljanju izvorne arhivske građe i potrebnih informacija o područjima rada njihovih ekspertnih skupina. Osim građe koja je bila dostupna u Hrvatskoj, polako je prikupljana i građa izvan Hrvatske. Mozaici su slagani kamenčić po kamenčić, od formacijskih knjiga do vojnih biltena, raznih dokumenata, razvojnih i strateških planova, edicija, intervjua s časnicima koji su službovali "od Triglava do Gevgelije", ... itd. U današnje rezultate rada Savjeta ugrađeni su i napori onih kojih danas na žalost više nema (brigadiri mr. sc. Petar Garaj i mr. sc. Milan Ivanušević, general pukovnik dr. sc. Ramiz Abduli ...), ili su toliko stari i bolesni da više ne mogu pomoći u radu Savjeta. Iako se čini da vrijeme nije na strani hrvatskih napora, previše je toga dosad argumentirano napravljeno da bi to bilo tko mogao neargumentirano pobijati.
|
PLANSKA PODJELA PROJEKTA SUKCESIJE VOJNE IMOVINE
1. etapa (pri okončanju)
Provodi se isključivo na ekspertnoj razini i odnosi se na izradu kvalitetne dokumentacijske osnove za pregovore s drugim državama sljednicama. Provodi se kroz tri faze rada:
- u 1. fazi rada definiran je opseg rada svake ekspertne skupine, definirane su diobene stavke materijalnih sredstava iz ovlasti skupina, ustvrđena je veličina diobene mase po diobenim stavkama i veličina cjelovite diobene mase po rodovima i službama JNA,
- u 2. fazi rada ustvrđena je vrijednost diobene mase po pojedinim diobenim stavkama materijalnih sredstava te ukupna vrijednost materijalnih sredstava po ekspertnim skupinama (vidovima, rodovima, službama),
- u 3. fazi rada sve ekspertne skupine provele su bilanciranje diobenih stavki i cjelokupne diobene mase po rodovima i službama JNA. Potom je svaka ekspertna skupina izradila elaborat u kojem je prezentirala metodologiju i rezultate svog rada. Svi elaborati imaju istu sadržajnu strukturu a recenzirali su ih visoki časnici OSRH ili civilni eksperti.
2. etapa
- odnosi se na pregovore ekspertno-političke razine s drugim državama sljednicama,
3. etapa
- odnosi se na konkretno sređivanje svih financijskih potraživanja između država sljednica, a što pripada političkoj razini odlučivanja.
|
Spomenuli smo, ovakav jedinstven posao zahtijevao je i posebne metodološke pristupe, kako bi se u odnosu na dostupne podatke postigla znanstvena relevantnost i točnost. "Razvili smo specifične metodološke pristupe u radu (u ovisnosti o specifičnostima diobene mase koja je procjenjivana i vrednovana), u kojima je sublimirano sve naše dugogodišnje radno iskustvo na najzahtjevnijim poslovima u JNA i HV-u. Od onoga što nismo mogli ekspertno ustvrditi i vrednovati jednostavno smo se ogradili, nismo to uzeli u obzir". Po riječima naših sugovornika to se, ponajprije odnosi na "ljudski intelektualni potencijal i kapital". Zasad ga nije moguće procijeniti, ne može ga se izbrojati i vrednovati "poput tenkova ili zubarskih stolaca po vojnogarnizonskim ambulantama". Riječ je, zapravo, o najvrednijem resursu svake vojske pa tako i JNA u kojoj je radilo više od 300 doktora znanosti, a samo je u Centru vojnotehničkih škola "Ivan Gošnjak" u Zagrebu, potkraj 1989., bilo 55 doktora znanosti i 105 magistara znanosti. Također, u školovanje nekoliko stotina tisuća ljudi tijekom više desetljeća postojanja JNA uloženo je mnogo novaca poreznih obveznika (primjerice, školovanje jednog pilota MiG-a iznosilo je oko 2,7 milijuna USD, ili više od vrijednosti nekih tipova MiG-ova). Konkretno, bez tog potencijala ne bi bilo glasovitog jugo-izvoza namjenske industrije od nekoliko milijardi dolara godišnje, ili više nego što je SFRJ zarađivala od turizma. Ovaj tim Savjeta, naravno proširen ekspertima iz drugih instituta Hrvatske, sada želi stvoriti metodologiju kojom bi uspjeli procijeniti i vrijednost intelektualnog kapitala...
Zaključak je da su naši sugovornici zadovoljni svojim radom. "Pokupili smo sve što smo mogli; naše su procjene stavljene u tri članka objavljena u "Polemosu" i tako dostupne najširoj domaćoj i stranoj čitalačkoj publici. Nadamo se da će naši radovi potaknuti eksperte u drugim državama sljednicama da pokrenu argumentiranu raspravu, potvrde ili negiraju naše procjene, ili ih nadopune svojim spoznajama. Ponovno smo spremni rezultate našeg rada podvrći stranoj ekspertizi, kao što smo to uspješno učinili i 1992. godine. Sada će rezultat biti još bolji ..." uvjereni su naši sugovornici. Naime, hrvatski su stručnjaci, u ime Hrvatske, spremni sjesti za bilo kakav pregovarački stol sa svojim kolegama iz drugih država sljednica iznoseći argumentaciju pripremanu godinama na utemeljenoj pregovaračkoj dokumentaciji.
|
