|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
| Pukovnik Ivica Mateši? - Jeremija, autor ciklusa knjiga o Domovinskom ratu |
| Pisani spomenik hrvatskim ratnicima |
Unatoč svim problemima koji muče njega i njegovu "braću po oružju" i na koje nastoji upozoriti, Jeremija ipak pokušava pronaći izlaz iz tog mračnog tunela, a kao svjetlo u tami u svojim knjigama nudi vjeru i nadu - vjeru da će budućnost biti bolja i nadu da prošlost neće biti zaboravljena
|
|
|
| Pukovnik Ivica Matešić trenutačno je na dužnosti vojnog izaslanika u Italiji te sa suprugom već treću godinu boravi u Rimu, a kao vrsni poznavatelj povijesti i umjetnosti idealan je vodič u obilasku znamenitosti vječnoga grada |
"To je spomenik cijeloj jednoj generaciji", ukratko je objasnio Ivica Matešić nastanak već šeste svoje knjige. Mnogima poznatiji pod umjetničkim nadimkom Jeremija, od djetinjstva prozvan Đovani, za prijatelje Điđo - nekoć hrvatski branitelj i ratnik, danas časnik u činu pukovnika, trenutačno na dužnosti vojnog izaslanika u Italiji. No, osim što je odan vojničkom pozivu, taj temperamentni Zadranin arbanaškog podrijetla već godinama je vjeran i pisanoj riječi, a njegove dosad izdane knjige najbolje svjedoče kako to izgleda kad netko piše - srcem.
Od puške do pera
Prva Matešićeva knjiga simboličnog naziva "Križ moje braće" izdana je 1994., a nastala je od kolumni objavljenih tijekom ratnih godina - od 1991. do 1994. - u zadarskom Narodnom listu pod naslovom "Izravno s bojnišnice". Knjiga je, ističe autor, tiskana na ideju njegovog ratnog zapovjednika, generala Ante Gotovine, i suborca, brigadira Danijela Kotlara, a namjera je bila pomoći obiteljima poginulih branitelja zadarskoga kraja. Na pitanje kako je uopće došlo do pisanja te kolumne, objašnjava da je bio nezadovoljan novinarskim izvješćima u kojima su oni, ratnici, bili samo statistika, te je smatrao da kao jedan od njih ima pravo, ali i obvezu svjedočiti istinu, dodavši: "Mi smo imali svoje ideale i za njih smo se borili". Knjiga "Križ moje braće" polučila je uspjeh, ponajviše upravo u braniteljskim redovima, autor je dobio nagradu grada Zadra, a prema knjizi je snimljen istoimeni dokumentarac HTV-ovog redatelja Darka Dovranića koji je na Međunarodnom festivalu vojnog dokumentarnog filma u Italiji također osvojio nagradu.
"Uskrs duše gardijske" naziv je druge Matešićeve knjige izdane 1996. koja, kao i prva, također sadrži priče s bojišnice, s tim da je u toj knjizi načeo temu postratnih sudbina dragovoljaca Domovinskog rata. Koliko je takvih sudbina koje tište Jeremiju pokazuje i brzina kojom nastaju njegove knjige te tako već dvije godine kasnije izdaje i treću. Knjigu "S nama su!" posvetio je svim poginulim braniteljima, a uslijedila su i zaslužena priznanja - ponovno je dobio nagradu grada Zadra, a predsjednik Republike odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. No, više od svih tih priznanja Jeremiji znače riječi potpore njegovih suboraca i prijatelja, čije misli i osjećaje utjelovljuje u svojim djelima.
Tribun hrvatskih ratnika
|
|
| "Uskrs duše gardijske" naziv je druge Matešićeve knjige koja, kao i prva, također sadrži priče s bojišnice, s tim da je u toj knjizi načeo temu postratnih sudbina dragovoljaca Domovinskog rata |
Da uistinu osjeća bilo braniteljske populacije, kojoj uostalom i sam pripada, dokazao je i u sljedećim trima knjigama. "Mir tebi, Gardo", izdana 2001., govori o razočaranjima u ideale, o problemima razvojačenih branitelja i brojnim suicidima, kao i o početku progona, kako autor kaže, protagonista Domovinskog rata, te sam zaključuje da je "dosta mračna". Potom slijedi "Takvo zar bilo je lice Tvoje?", peta Jeremijina knjiga, nastala također iz kolumni objavljenih u Narodnom listu pod naslovom "Civilna bojišnica", za koju kaže da je "kruna svega". U njoj pokušava dokučiti jesu li pojedini "protagonisti Domovinskog rata" doista bili zločinci ili su, pak, heroji. "Rat je sam po sebi zlo, a da je nešto dobro k'o da bi nas dopalo", govori Jeremija te zaključuje da je hrvatski obrambeni rat najčišći od svih vođenih posljednjih stotinu godina. "Hrvatski ratni zapovjednici vodili su računa o ponašanju svojih vojnika", ističe, a u prilog tome dodaje kako su u splitskom zbornom području tijekom rata bili organizirani brojni seminari na temu postupanjas ratnim zarobljenicima, i to na inicijativu tadašnjeg zapovjednika, generala Gotovine.
|
|
 |
| "Takvo zar bilo je lice Tvoje?", peta Jeremijina knjiga, nastala iz kolumni objavljenih u Narodnom listu pod naslovom "Civilna bojišnica", za koju kaže da je "kruna svega" |
Najnovija, šesta Matešićeva knjiga "Naresla je trava" izdana je prošle godine, a po svom je sadržaju svojevrsni nastavak prethodnih pet |
Tim više Jeremija doživljava aktualne sudske procese protiv pojedinih hrvatskih časnika kao nepravedan pravni čin te ističe da je posljedica toga i (novo)nastala podijeljenost u braniteljskim redovima, "a upravo je pomirba i zajedništvo svih strana u obrani domovine bio najveći uspjeh Hrvatske vojske", zaključuje te dodaje: "Želimo živjeti normalnim životom, a ne da moj sin mašta o odlasku iz zemlje. Za to se moja generacija i ja nismo borili".
Najnovija, šesta Matešićeva knjiga "Naresla je trava" izdana je prošle godine, a po svom je sadržaju svojevrsni nastavak prethodnih pet. "Nosi u sebi određenu gorčinu pa čak i rezignaciju, a to je najgore stanje - kad je čovjeku svejedno, kad ga ništa ne ljuti, niti išta raduje", opisuje Jeremija svoju zasad posljednju knjigu, dodajući da ipak nudi i tračak nade - "vjeru da će zenge ostvariti svoje snove". Osim tih ključnih odlika, knjiga je prožeta i određenom dozom humora koji proizlazi iz ironije spram životnih teškoća.
"Što se dogodilo s nesalomljivim duhom 'mulaca' koji nikada nisu priznavali lažne autoritete i mediokritete, što je u njima održalo svijest o hrvatskoj domovini kroz sve ove puste godine i stoljeća", neka su od hipotetskih pitanja koja postavlja Matešić, dodajući kako mu pisanje dođe kao kakav ispušni ventil, a za svoje knjige kaže da su to "istinite priče koje su ispisale ljudske sudbine". No, unatoč svim problemima koji muče njega i njegovu "braću po oružju" i na koje nastoji upozoriti, Jeremija ipak pokušava pronaći izlaz iz tog mračnog tunela, a kao svjetlo u tami u svojim knjigama nudi vjeru i nadu - vjeru da će budućnost biti bolja i nadu da prošlost neće biti zaboravljena.
|
|
